četvrtak, 4. studenoga 2010.

ali moja je pretpostavka,
ako moraš preć od točke A do točke B,
moraš preć točku A2.
stipe





skužila sam zašto mi smeta kad mi debilno dobacuju na ulici. ne jer me unizuju ko drugo biće. ne jer me unizuju time šta su šovinisti. nego time šta mi time šta si uzimaju za pravo da to budu pored mene ukazuju na to da nisam dovoljno lipa. jer da sam lipa potpuno bi zašutili.


on a lighter note,

nedavno mi je neko rekao da voli sebe jer voli mene. pa sam ja pomislila kako je to nova razina, ona koju ja u ljubavnim vezama još nisam dostigla al u prijateljskim jesam. u prijateljskim je to da ih pustim da rade koji god kurac oće i da ih volim.

nedavno mi je neko drugi rekao da vjeruje da su potrebni drugi ljudi da ti kažu ko si i da te označe. da te označe su svakako potrebni
(i ne mislim sad na onu jednostavnu razinu u kojoj da bi bio označen treba postojat označivatelj, koji možeš bit i ti sam, ali opet unutar i po pravilima sustava čije su koordinate zacrtali svi naokolo)
, al da ti kažu ko si? u redu je dok se to njihovo kazivanje zadržava na deskripciji, ali znamo da nikad nije tako i da je ono uvijek perskriptivno i ako mi neko kaže da maša plete bolje kape i moja sestra kuva bolju šalšu ili da nisam zaslužila bit diplomirana komparatistica književnosti, onda su moje pletivo i šalša loši i budim se jutrima i jutrima i jutrima kao nesposobna i najgluplja učenica ikad i ako mi neko kaže da je ponosan na sebe zbog zaljubljenosti u mene onda sam i sama sebi dobra, divna i pomirenija - ne kvalitativno već esencijalno - sa svojom egzistencijom (mogu to reć i ružnije: vrijedna života)
jer je,
a to sam već rekla,
sviđa mi se to šta mi se sviđaš najbolji kompliment - jer ti se ne može ne sviđat to šta ti se sviđa šta ti se neko sviđa.

i uostalom,
a i to sam već rekla,
ja postojim
(kad spoznam,
al to nisam rekla, i kad sam)
potrebna.


***


i kad mu se ko i uvik prilagođavam želji, pretpostavljajući da ga želim i supstancijalno pretpostavljajući njegovu želju, volim kad se prilagodbom povratim stanju u kojem se najviše osjećam u svom pretpostavljenom bitku.




(iz: mourning routine.)

Broj komentara: 11:

  1. Postoje neki ljudi, vjerujem da su rijetki i da si sretan ako naiđeš na njih, koji daju onaj final touch svim tvojim esenciajalnim i onim drugim osobinama. Pa iako si mislio da si sam sebi sasvim dobar (i samodovoljan) podstrekač (što bi komšije rekli, a ovdje baš paše izraz), iznenadiš se koliko te nečija subjektivna percepcija tebe (ako nije plod mašte, zaluđenosti i hormona) učini još boljim, ljepšim i sposobnijim..I odjednom, uz tu osobu ona šalša ima puno bolji okus (a radio si je već milijun puta na isti način), oni random smješteni bodovi vune na nečijem vratu dobijaju smisao i više nisu tako random...itd..itd..I to uistinu može ostat na deskripciji, to uistinu i ne mora ići dalje od toga u-preskripciju!I onda ono sviđa mi se to što mi se sviđaš, poprima neko drugo značenje...
    (Jel ovo bilo preglupo?!?!)
    Marijana

    OdgovoriIzbriši
  2. Marijana, tvoj post je postao preglup tocno u trenutku kad si ga opisala takvim.

    OdgovoriIzbriši
  3. ovaj dobronamjernik nisam ja!

    OdgovoriIzbriši
  4. Da, da, dobro kaže anonomni dobronamjernik! Al to je ionako vječna borba mojeg alter ega s onim "primarnim" egom i pokušajima dokučivanja: gdje prestaje konstruktivno razmatranje a počinje ljudska glupost:-)))Naime, ni jedno ni drugo me nikad nije dovelo do željenoga;-(
    Marijana

    OdgovoriIzbriši
  5. možda ad misli na dječju drskost koja uvik pogađa u sridu makar dijete bilo uvjereno u nešto šta totalno ne drži vodu.

    OdgovoriIzbriši
  6. ''sviđa mi se što mi se sviđaš'' je najbolji kompliment zato što predstavlja racionalnu (ili kalkuliranu) POTVRDU prvotno iracionalne (ili spontane) sklonosti - a uvijek godi čuti da netko ostaje očaran nama i na prvu loptu, ali također i kad malo razmisli, stane na loptu
    uostalom, to je upravo kompliment koji bih smio udijeliti ovom blogu

    OdgovoriIzbriši
  7. hihi, mislila sam da se zoveš péro.

    OdgovoriIzbriši
  8. pèro u šaci :)
    iako me svi zovu péro, a ja ne inzistiram

    OdgovoriIzbriši
  9. haj Sano, neš si mi se razmlačila. Jel to zbog toga što se čovjek nakon što napokon osvoji das Zauberdiplom malo ulijeni? ovako il onako, hajd promućkaj malo svoj duhovno-histerični aparat da i nas vjerne ovčice osvježiš... hajd hajd

    dobra ovca

    OdgovoriIzbriši
  10. Čitam tvoj blog i okrećem glavu čas u jednu, a čas u drugu stranu ko cucak kada vidi neku posve novu životinju, ili stvar, ili čuje neki njemu još nepoznat zvuk. :)

    OdgovoriIzbriši