petak, 25. travnja 2008.



meni je hladnoća među najgorim stvarima... duhan, alkohol, hladnoća, budale...
mario


***

i pita mene doktor koji su mi još simptomi, al ne treba mene pitat, ja spremno preduhitrujem njegova pitanja, njegove misli, i dajem odgovore na pitanja za koja još ni sam ne zna da će mi ih postavit. ili ipak zna, jer je studirao medicinu, ali sam ja samodopadno uvjerena da je ipak oduševljen mojim poznavanjem relevantnosti pojedinih simptoma za u konkretnom slučaju predmnijevanu bolest, pa se onda osjećam kao vrijednija osoba.
i dakle kažem ja doktoru imam gusti sekret u sinusima koj se slijeva u pluća pa će on meni jel žuti, pa ja odvratim, je, onaj žutozeleni, pa on opet a jel vam sekret i u nosu, ili... pa ću ja, je, je, sekret mi je i u nosu. s tim da bi napomenila da mi je prvih par dana sekret bio proziran a tek je unatrag četrsosam sati gust.
pa se mi tako nabacujemo sekretom i ignoriramo činjenicu da se oboje preseravamo, jer nit on zaista vjeruje da ja slinu u svakodnevnoj komunikaciji i diskursu zaista zovem sekret, nit ja mislim da on privatno koristi sekret. i ko tu sad koga zajebava? oboje, jedno drugo, s laganom dozom ironije spram samih sebe. i kontekst nas oboje.

iz: kontekst je zajeban tekst; u ordinaciji

***

ponedjeljkom gledam uvod u anatomiju kod svog prijatelja koji ima televiziju. otjelovljenje prijatelja se mijenja kako se mijenja moja ćud, ali uvod ponedjeljkom navečer ostaje konstanta, ili pak ne ostaje, ovisno o ćudi teve kuća.
i tako gledam tu seriju koju pasionirano volim (boktepitazašto, napominjem, jer kako ćete vidit, riječ je o čistom škartu). tamo ima nekoliko likova od kojih su praktički (otkud ova riječ u ovom značenju uopće?) svi mladi doktori i praktikanti koji međusobno doživljavaju ljubavno - seksualne pustolovine. to je bio sadržaj serije.
e sad, mene jako nervira šta su oni nedavno nakratko bili uveli paralelnu radnju u kaliforniji. biće im je pala gledanost pa se neko glupo dosjetio amo uvest paralelnu radnju u kaliforniji. pa su u paralelnu radnju doveli sve neke kul glumce koji su, dosade li, opet svi redom mladi i uspješni doktori koji međusobno doživljavaju ljubavno - seksualne pustolovine. mislim, koji će kurac time postić? ako je seriji pala gledanost, uduplajmo je po potpuno istom principu s par poznatijih glumaca! krivo! prvo, ako mi se gleda ona sutkinja-amy-glumica, iću gledat sutkinju amy a ne uvod u anatomiju! ljudi gledaju uvod u anatomiju zbog likova, a ne zbog fakin originalnog mjesta radnje (bolnica!) ili više nego nadasve originalnog sadržaja radnje (ljubavno - seksualne pustolovine).
ako im je pala gledanost (a ne znam zašto drugo bi napravili paralelnu radnju osim zbog eventuanog spin offa no taj bi bio premoronska kopija uvoda u kojoj k tome sutkinja igra doktoricu pa ću pretpostavit da im to nije bio motiv) trebali su promijenit način na koji serija funkcionira!
naprimjer, uzmimo onog doktora pastira. doktor šepard je na početku bio najzgodniji frajerčina za kojim su slinili i likovi i gledatelji. a ona pička meredith je bila zbunjena mlada djeva koja ga oće.
i onda se kroz seriju svašta izdogađalo, ljudi su mijenjali krevete po principu čajanke kod zeca iz alise, a ovo dvoje tičica se izmjenjivalo u ulozi onoga koji nije baš siguran bil il nebil.
nije da su ovi drugi nešto zanimljiviji zato šta se međusobno šoraju al u svemu tome oni su se ipak ili malo ono promijenili ili ostali isti ali su zato snažna i upečatljiva karaktera. i onda gledam i mislim se zašto me (između ostalog) serija nervira i skužim da se šepard uopće nije maknuo s mjesta. u neznamkolko sezona serije on nije doživio amabaš nikakvu transformaciju! e sad, rećete vi, ko je vidio da likovi u umjetnički nepretencioznim i dugoprikazujućim tv serijama doživljavaju transformaciju kad upravo na njihovim postojanim karakterima počiva cijela serija.? pa, nije vidio! ali zato valja radit serije s upečatljivim likovima koji su dovoljno, birajte, glupi, iritantni, svojeglavi, opsesivnokompulzivni, uredni, skloni pametovanju, izuzeti od dara dobrog rasuđivanja, umišljeni, nespretni... ili kombinacija od navedenoga. a nemoš radit dobru seriju u kojoj su likica pretendirana nositeljica serije i glavni mec (frajer) tako umarajuće dosadne i jednolične osobe. predvidljive, rekla bi, al svi oni bi i trebali bit predvidljivi. predvidljivo dosadne osobe onda. pa kako predviđam da će i sljedeći ponedjeljak ili koji već dan da igraju
(sad mi više niko ne vjeruje da ih stvarno gledam, jel?)
bit dosadni bilo bi mi najpametnije da ne odem kod prijatelja gledat uvod. ali šta mogu kad moram.

iz: mediji i zdravlje

***

pitam se imaju li cure identiteskih problema kad ih druga cura jebe njihovim strap onom, kojeg one doživljavaju ko svoj vlastiti pénis?

iz: kontekst je zajeban tekst

***

kako stvar stoji s tim rodom:
nakon šta sam se pomirila tim da postoji i da me konstitutivno određuje
(jel moguće da me nešto nekonstitutivno određuje?)
i krenila se uživljavat i saživljavat s rodom koji sam dobila
(šta je povećalo količinu mladića-pretendenata na mjesto ljubavnika pa je bilo lakše podnosivo iako me ponekad neko drugo s velikim d gledalo malo podozrivo)
(nisam nikad dokučila šta točno znači podozrivo)
(ali mislim da jesam šta znači veliko drugo),
napravila sam podužu pauzu vezanu uz što se tiče rodnih propitkivanja a da ne bi slučajno nekim slučajem došlo do autoimune bolesti.
no nedavno mi je nadošla misao da je to kao s rasponom glasa - istina, možeš na njemu radit, ali ako želiš pjevat u klapi, a onda ćeš bome ako si bariton prihvatit to da si bariton, nećeš se inatit kako bi ti htijo bit prvi tenor i bariton istovremeno ili kako podjela glasova uopće ne bi trebala postojati. jerbo onda ne bi bila moguća harmonija. naravno, ova misao je nekorektna, drska i kao da je izašla iz pera tj kemijske onoga živka kustića, i ovim disklejmerom je se odričem i kažem kako sam je iznijela samo zato šta jako volim smišljat raznorazne poredbe i usporedbe.
nasreću, ima onih s velikim rasponom glasa, koji
(u teškoći)
raskoračuju preko roda i prigrljuju onoliko ljestvica koliko svojim muškobanjasto ženstvenim rukama mogu, šta je za mene najljepše i najsretnije rješenje, iako je ujedno i razlog zbog kojeg ne bi imala dijete jer ga nemam hrabrosti unesrećit i socijalno osudit a ne bi se mogla prestat podozrivo gledat ako ga odgojim ikako drukčije.

iz: pol(ov)na razmat(r)anja


***

opće je poznato da odgađajući užitak proizvodim užitak.
navire mi pitanje koliko je dugo moguće odgađati užitak a da on bude maksimalno povećan a ja minimalno iznervirana.

iz: le plaisir de la jouissance

***

ako ljubavniku kažem šta osjećam umanjit ću njegovu želju.
(razmatranja su teorijske naravi; ja više nikad ništa ne osjećam)
o čemu da mu onda pričam, pitam se znajući da mu pričat moram jer
(ja živim u svom tekstu, nikako u svojoj tišini, ma šta o tome tvrdili ludi hrvatski književnici)
(sakata sam)
(u njoj nestajem)
ljubavni govor je najjače oružje
(uništenja adresata)
zavođenja?

(o njemu.)

iz: o želji

***

baš ono nema mi većeg svršavanja i obožavanja nego kad mi neko iz ekipe sretnuv me na ulici, a ne znajući šta da odabere u moru raznoraznih mogućih pozdrava, pristupi i počne me lupat praznom bocom po glavi (plastičnom, jel, al bilo bi smislenije da je staklena). sve drugo je valjda prenormalno za njega, što li. on bit će osjeća da mora dat neki stejtment. pa, dosta mladih nekad osjeti da mora dat neki stejtment al onda ono dođeš i kažeš nešto humoristično naprimjer. to ti ne bi trebalo bit teško ako pretendiraš na to da budeš pisac il neki kurac. ako mi je ikad došlo ono baš krivo šta sam se s nekim poševila, došlo mi je tad. možda mi je udarac bocom malo razbistrio um, što li.

iz: bonton i buntovnici

***

cimerica je danas povela intenzivnu raspravu u kojoj je zastupala tvrdnju kako bi se glumcu homoseksualcu koji glumi lik u fimu za čiju radnju njegova seksualna orijentacija nije važna, trebalo dopustiti da i kao lik bude gej. to je zastupala unatoč našim upozorenjima da bi onda film bio o gejevima.
povukla je i paralelu odnosno pitanje: ako nije važno koje je rase lik, jel može crnac igrat bijelca.
njen zaključak je bio da ona ne želi živjeti u ovakvom svijetu.

iz: mediji i zdravlje

***

• četiri stvari za koje bi se borio do krvi i razvrgnuo sva prijateljstva ako treba: 1) il n'y a pas de rapport sexuel 2) klasni antagonizam je primaran 3) ronaldinho je najbolji fudbaler ikad 4) žene s ispijenim podočnjacima. (marko 02.05.2006. 00:28)
• četiri stvari (muške) za koje bi se borila do krvi: 1. goran 2. mislav 3. marko 4. stipe (sana 02.05.2006. 03:16)
• my turn: 1. modernističke poetike u književnosti 2. revolt kao strukturalna konstanta, forma koja po potrebi proizvodi vlastitu supstancu 3. ljubav 4. seks (S 02.05.2006. 03:26)
• ovo je super spika i navlakuša jer svi volimo top of the pops i onda stavljamo.alora 4 moje stvari:1)da iman mladu; 2) da moji so-called prijatelji npr. na blogu napišu kako njin ručak pronta jedan preseksi i prekul mladić( a i imućan je) ki baš mora birat između 17 djeveruša pak se onda preporuča i 18oj da prova svoju sriću; 3)da iman mladu ka preferira cunnilingus pred svin ostalin praksami čulnog zadovoljenja; 4) da iman mladu koj Tracy Lords znači više od Judith Butler (Brek 02.05.2006. 09:29)zanimljivo je primijetit koliko se toga u dvije godine promijenilo. naime; puno toga.

***

vozim se s majkom zagrebačkom avenijom, smjer kika, smjer jankomir, smjer zapad, i samo idemo idemo idemo i nikako stić a kako ja imam tu neku moralnu obavezu zabavljat svoju majku jer to je najbolji način na koji joj se mogu odužit šta me financira, smislim jednu duhovitu, ne previše duhovitu, al dovoljno dobru za tu svrhu
-a oni kažu da je lako doć na zapad.

majka se, na njenu nesreću, nasmijala preslabašno pa sam je ja poučila
-ovo je bilo izrazito humoristično, trebala si se jače nasmijat.a ona veli da ne smije, da se u zetovim autousima mora ponašat kulturnije nego doma, da je njoj još uvijek ono dole doma a ja da se lomim. zato sam vam ispričala ovaj doživljaj, ne zato šta mislim da bi vam mogao bit humorističan nego da se pohvalim da je moja majka za mene iskoristila taj divan glagol i time me prepoznala kao krhku i nestabilnu, umjetničku i artističku, nesmirenu i maničnu dušu.

iz: materijal za samopromociju

subota, 12. travnja 2008.

malo sam opet kao slučajno naletila na neki sajt sa vjenčanjima pa mi je dok sam gledala neko star trek vjenčanje došla misao ne unosi li kostimiranje na vjenčanjima u cijelu priču
(a kad kažem kostimiranje mislim naravno i na klasična, nestartrekovska vjenčanja)
(osim šta ima sto funkcija poput obilježavanja uloga, obrane od zlih sila u liminalnoj fazi djeve, pokazivanje statusa, odjeljivanje svečane od svakodnevne prilike)
i notu koja mi je sad začudo prvi put pala na pamet a koja glasi: to-se-neko-drugi-vjenčaje-a-ne-ja-a u cijelu priču. jerbo mora da je ljudima teško s tim vjenčanjem, napunilo im je glavu ko i s prvim seksom i stvorilo pritisak da je to big deal, pa se ljudi prepadnu puno više nego šta bi bilo zdravo. ali ako su malo kao zamaskirani, onda to uopće nisu oni.
(preporučam pogledati i ovaj unos u kojem se raspravlja jesu li to oni)
a osim toga uza sve te pripreme i brigu o tome da sve proteče po protokolu i opet zaboraviš na onaj nezdravi strah, samo šta se sad nervoza oko toga šta se vjenčaješ zamijeni tremom oćešl sve dobro izvest pred publikom.
ja jako volim ta vjenčanja, iako sam na tom jednom jedinom nedavnom na kojem sam bila na pola priče već htjela ić spavat jer za vjenčanja fakat moraš imat kondiciju. kako volim i vjenčane haljine često zagledam u izloge s vjenčanicama pa moji prijatelji misle da se ja želim vjenčat. ali kao što je neki od njih nedavno dobro primijetio, ja bi samo volila imat vjenčanje, ne i brak.
ali kad uvedemo još jedan parametar a taj glasi da sam kao mala u bajkama sebi redovito namjenijivala ulogu pomagačice a ne junakinje - vila koja bundevu pretvara u kočiju, a ne pepeljuga - i to ne jer je vila kul jer može radit čarolije nego jer mi je to s princem i zaljubljivanjem bilo pomalo ono ljigavo i nekako konačno, ako kužite il bar naslućujete šta želim reć, slijedom tog parametra bez problema otkrivam da ja na vjenčanju ne želim bit mladenka udavača i ostaje samo otkrit šta želim bit. bilo koja uloga je ustvari zabavna, a rješenja koja mi se nameću su dva. jedan je da pođem u biznis vode wedding planninga, a drugi je da pođem u glumice.

iako je lijepo svaku večer, ili biću iskrena, skoro svaku, a ako bi mogla birat uzela bi omjer 50-50, spavat pored nekog do koga ti je jako stalo i zbog koga ti grudi dožive elektrošok a neki drugi dio kojeg me je sram spomenit doživi toplinu.

iz: vjenčanja

***

zašto je kad pukne krevet veća sramota nego kad pukne stol? imala sam u mladosti prijateljicu pa bi spavala il radila raznorazne stvari s mladićem po njenim kaučima i krevetima, pa tako i na sestrinom joj krevetu koji bi svaku malo propao jerbo ga je sestra navodno bila razvalila za jednog žarkog seksa ali nama ne bi bilo neugodno jer ipak nismo mi prvi razvalili nego je krevet pokvaren ali sad na krevetu imam te neke daske umjesto podnice koje su bile po mjeri ali se okvir uslijed svoje drvenosti raširio malo i onda su one padale pa mi je bilo neugodno pa sam pitala cimericu da jel se ona seksala na mom krevetu dok me nije bilo pa se ona zgrozila al je onda došo mislav pa smo umetnuli stiropora koji drži daske na mjestu a istovremeno je elastičan i otad nisam imala problema s krevetom iako te daske škripe ko da je na njima teret mnogih knjiga za koje su ustvari napravljene pa to možda protestiraju šta na njima nisu knjige nego neki mladi ljubavnik koji mora uvažavat moju fobiju i brigu za daske jerbo ja i dalje mislim da su se daske pomakle i da ćemo propast.

***
kad nekome, uglavnom mladiću, kažem kako su ljudi jadni, neki to dobro prihvate a neki ne. doduše, prvima sam možda uz to onako pripomenila i da ih ja baš zbog toga onda volim (ne njih,
ljude općenito ali onda i njih dakle). drugima se ne sjećam šta sam rekla jer sam bila malo popila.

hrelic
ilustracija: hrelić


nekad imam potrebu nekog povrijedit samo da bi ga mogla utješit. kakva je to neekonomična potreba, s elementima kompliciranja i zlurade igre, nekog povrijedit da bi ga utješila? i odakle mi uopće potreba da tješim? prvi put sam je osvijestila kad sam bila mala. mama je bila napravila kolač. probala sam ga prva u kućanstvu i pitala me kakav je. ja sam je u tom trenutku toliko volila da mi je to bilo nemoguće iskazat pa sam joj rekla da nije dobar i pošteno ga izgadila, a onda sam došla do nje, zagrlila je i krenila je tješit govoreći joj kako je kolač u stvari baš dobar i kako je sve ok.

to šta imam u stvari nije želja za tješenjem nego potreba za iskazivanjem ljubavi.

iz: ljubav