utorak, 16. rujna 2008.

blizina uvijek jest.
rajki



ja jučer u profila ugledala naslovnicu nekog magazina s elom dvornik naslov fali mi tata il nešto i tek onda skužila da je umro dino a ne boris iako znam da je boris već jednom umro pa me prepalo. a kad tako umru poznati za koje nam se čini da ih poznajemo, tj za koje mi se čini, oprostite, onda mi se ozbilji smrt (ko mjesec), ko kad je lady di umrla, iako mislav kaže da je ona bila muškobanjasta. iako mi se naravno sad nema šta više smrt dodatno ozbiljivat nakon šta je umra tata.


***

kad te (konačno) prozovu odnosno kad si odabran(a), valja skočiti šta brže i pokupiti svoje stvari, zatvoriti knjigu i spremiti je, kao i pletivo, uzeti jaknu i torbu i unići u ordinaciju u minus deset sekundi ili bi se moglo dogoditi nešto strašno. kako to znam, ne pitajte, šta je to strašno, ne pitajte, jer ne znam ali znam da je tako.

iz: u ordinaciji


***

u autobusu pokušavaš spavati, žulja te naslon za ruku pa ne možeš. svraća ti pažnju na tvoje tijelo, podsjeća te da si živ(a). isto tako te razne boli i smetnje, psihičke i fizičke, unutarnje i vanjske, primjerice poznata hrvatska glumica koja iznad tebe živi u štiklama, podsjećaju da si živ(a), što te remeti dok pokušavaš živjeti kao što te gornje zagrade remete pri čitanju jer ti ga osvješćuju.

iz: remećenja

zašto ne napišu ime tunela na njegovom izlazu? oni koji ne gledaju cestu mogu se odjednom zateći u nepoznatom tunelu, a među njima ima i onih koji kad iz njega izađu žele znati kroz što su prošli. uostalom, zar na ulazu u tunel na autocesti netko na osnovi imena mu odluči da ipak neće unutra? zato hoćemo postponiranje imenovanja. - no ako zaglavimo unutra, bi li znali reći gdje smo ako je imenovan postponirano? - pa ne bismo, ali ne bismo ionako, ime na ulazu ionako nitko ne gleda. u tom slučaju si jednostavno sjebana. svjesna sam toga da se mnogi nećete sa mnom složiti, ali to mi je u redu jer se ni sama sa sobom još sasvim ne slažem.

***

boris: koji mi preporučuješ?
sana: soulseek.
boris: kako funkcionira?
sana: na user to user principu.
boris: pear to pear?
sana: pao mi je taj pojam na pamet ali sam mislila da spada u gusarsku terminologiju?

iz: terminološka p(i)raćenja; voće


***

mnogi od nas zacijelo smo se sramili u mnogo prilika svoje braće. tu sam osjećajnu situaciju uzela kao polazište za razmatranje o spremnosti individue za roditeljstvo proširenjem u smjeru: šta ćeš uraditi sa svojim sramom kad se istovrsno budeš sramila svog čeda? (jedan od daljnjih mogućih smjerova: šta ćeš uraditi sa svojim čedom.)

iz: naputak za angažirani odgoj roditelja



***

trudnica puši i mrka je i rabijatna. svo troje bi trebalo sankcionirati, svako odgovarajućim mjerama.
---
za muškarca je puno ljepše da izgleda kao ženstveni muškarac nego kao muškobanjasta žena, kao jedan mladi teoretičar kojeg znam.

iz:
pol(ov)na estetika; rod rodilje; pograničja nekorektnosti


***

svaki put kad fizički više ne mogu trčati zamislim da su mi rekli ako ne otrčiš pedeset kilometara u komadu ubit ćemo ti majku. to mi ne da snage, kao što je, moguće, moguće vidjeti u lošim popularnokulturnim uracima, nego se mazohiziram imaginarnim trenutkom u kojem prestajem trčati, dodatno ga pojačavajući aktualnim (pre)stajanjem. to mi pomaže da se mirim s tim da sam samo čovjek. onda se sjetim da nisam samo čovjek nego sam samo žena pa me već muči kako se s tim izmiriti.

iz: vježbe za bivanje


***

u filmovima uvijek žene idu sa ženama u wc pričati. kako da se pomirim sa svijetom ja koja bi da mi dođe muškarac? srećom, život nije film.
[ovdje pogledati kako to funkcionira u gej klubu]

iz: razmatranja o iz-rodu; mediji i higijena


***

da vidim neku kako zavodi mog muškarca, ne bi joj upala i bunila se ŠTA TI IMAŠ ZAVODIT MOG MUŠKARCA jer nije on moj nit nešto takvo, samo sam ja njegova (feministička kritiko ušutkaj se, bilo bi isto da su nam polni organi zamijenjeni, stvar je u tome šta samo sama sebi smijem odrediti pripadnost, isto kao s nacionalnošću). nego bi ja gledala sa strane kako je on odbija pa bi po načinu znala koliko me voli.


***

pitanje mi je, zacijelo ne originalno i ne rijetko postavljano, u kojem su omjeru moja djelovanja spram ljubavnika uvjetovana mojom željom da mi on radi to isto meni objektu, a koliko mojom autentičnom željom spram njega objekta.


***

u svom nastojanju da zadovolji sebe muškarcem žena radi stvari koje je nipošto ne zadovoljavaju. nije li stvar i pravo zadovoljenje dakle u sredstvu kojim dostižemo zadovoljenje, a ne u (u tom slučaju sekundarnom) zadovoljenju samom (ili vam bolje zvuči samom zadovoljenju, ovo prvo je malo pretenciozno?)?

iz: le plaisir de la jouissance


***

kad bi mogla zavoljeti neku svoju nepoznatu čukunbaku, onda bi za mene imalo smisla nastavljati svoju vrstu i lozu. zaboravit će me; iako pružim svoje potomstvo u budućnost, uspomena na mene nije zapisana u mojim genima, a do njih, gena, bez nje, uspomene, ne držim baš puno. alternativni smisao života: zadužiti čovječanstvo (nečim tolikim da me se neće samo sjećati već će me i voljeti kao ja giordana bruna).

iz: obitelj ili karijera; ljubav



kraj



četvrtak, 11. rujna 2008.

La nuit est ephemere, mais la vie cache une belle histoire, que est pleine des chutes.
Mislav



ovo nije moj proizvod

svaku večer i noć i poneki dan razmišljam o namjernom prekidu svog života. to moguće a i vjerojatno ne smijem reći a da me ljudi i žene nakon doživljavaju zrelom, ali u prilog mi ide šta to više nije ono visoko estetizirano razvlačenje unedogled popisa ljudi kraj moje samrtne postelje niti traktati od posljednjih izmijenjenih riječi nego smo samo smrt i ja i niko više. sve bliže sam nebitku makar umrla prirodnom smrću u dubokoj tjelesnoj smrti, sve bliže.

Vjerojatno je da će narcis postati suicidalan u trenutku narcističkog kolapsa.


majka misli, majka se nada da je vezano uz menstruaciju, slutim da nije i trudim se vjerovati da je vezano uz menstruaciju. frapira me diskrepanicija između nesretnosti i obrušavanja u samu sebe koje mogu doživjeti sada i oduševljenosti životom koju sam mogla osjećati jučer. jučer je, iako, kod mene bilo puno ranije od jučer.

Premda narcis misli samo o sebi, ironija je u tome što on nikada ne može doista spoznati sebe jer ne može zauzeti gledište izvan sebe i vidjeti sebe kakav "doista" jest.

srećom? nisam zaljubljena kao neki moj prijatelj, to nije lijepo i ne donese ti nikakav mir kao ni tvojim prijateljima kao ni tablete kad ih, opet, kombiniraš s alkoholom. kad sam bila mlada nisam se mogla zamisliti starijom od šesnaest i znala sam da ću do tad već, mora da, biti mrtva i nepostojeća, a otkad sam napunila šesnaest to je svaka sljedeća. oko mene se živi a ja samo preživljavam, nezahvalna jer je nekima i to puno, ne mareći (sad već) istinski, prebrodivši i prerastavši nastojanje za nemarenjem.

Narcis traži svoj objekt u zrcalu, ali osuđen je na razočaranost jer je zrcalo hladno i beživotno te ga ne može spasiti od usamljenosti.

alkohol, haha. mjuzikli, teen highschol filmovi i oni o vjenčanjima, dokumentarci o avionskim nesrećama i unutrašnji dizajn po netu. misli (u) kojima mogu griješiti ali se iskupljuju od bivanja slobodnima samim time što bivaju jedini skoro pa zaista slobodan dio mene. bilo bi i tijelo, iako ne leti i ne može napraviti most iz stajanja, da ga ljudi ne gledaju, da s njim ne smijem napraviti šta želim jer će ga ljudi onda još više gledati, a oni ni na ovo manje od još više gledanje nemaju prava ali to nikako da vam objasnim, umjesto da ga puste da mirno bude kakvim ga hoću.

U "narcističkim" pojavama, poput zarezivanja tijela britvicom (na primjer, u tzv. graničnom poremećaju ličnosti) i samoizglandnjivanju (u anorexia nervosa), tijelo postaje "Drugi" prema kojemu patnik uspostavlja odnos, premda na patološki način.

sestra je zetu napisala na ormar nadajući se da će je on usrećiti želim ručnu ribalicu za sir mljevelo za orahe huhinju s otokom bolju kvalitetu kose. ja imam dečka kojem ne smijem reći da sam nesretna, od svoje unutarnje policije, jer s mojom se nesrećom niko nije mogao nositi, osim nekoga ko ima taj bug da ako ga zoveš vapajem dok jede mora otkloniti poziv.

Freud je zapazio "negativnu terapijsku reakciju" u kojoj pacijentima postaje sve gore kada im se ponudi prikladna interpretacija njihove patnje, što je izraz negativnog narcizma. U tih pacijenata "idealno ja" je tako udaljeno od "stvarnoga ja" da se težnja prema njemu doima uzaludnom - ideal je predaleko da bi se o njemu uopće moglo razmišljati.

na stranu uobičajena samopreziranja i samoneostvarenosti, toliko sam dubinski nesretna da dopuštam da je hormonalno, da si dopuštam da se ubijem, jednom, kad bude valjalo riješiti stambeno pitanje, kad diplomiram i ne budem imala kud, kad mama umre i ne bude me imao ko hraniti, kad nađem posao i budem plakala po sat vremena prije nego uđem u ured jer neću moći podnijeti kolege kao šta sam prije plakala prije ulaska u stan jer nisam mogla podnijeti ljude i žene s kojima sam živjela, ili kad slučajno u međuvremenu iskombiniram za jedan preveliku količinu tableta uz alkohol.

...želimo li psiholiški opstati, moramo nadrasti svoj narcizam. (...) Ne uspijemo li, život će nam biti kazna, a možda ćemo biti osuđeni na smrt od vlastite ruke jer naš narcizam bit će sve zahtjevniji i ustrajniji.

za neki globalni račun je svejedno, ako na kraju imamo, nemamo, posla s ničim*, ako postajemo ništa, ako je skroz naskroz gotovo, za gotovost je svejedno kad je pokrenem jer je jedno stalno ništa. za osobni je račun također svejedno jer sada imamo, nemamo, posla s ničim, jer jesmo ništa, jer je već skroz naskroz gotovo,

Dezorganizirani ljudi nemaju koherentnu predodžbu Drugoga i moraju se oslanjati na različite oblike raskola u sebi samima kako bi stvorili privid sigurne osnove.**

____
*marko, pismo didi, drvenik, 2008.
**Holmes, Jeremy, Ideje u psihoanalizi: Narcizam, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.

une belle histoire? oh, laisse-moi tranquille.