utorak, 16. rujna 2008.

blizina uvijek jest.
rajki



ja jučer u profila ugledala naslovnicu nekog magazina s elom dvornik naslov fali mi tata il nešto i tek onda skužila da je umro dino a ne boris iako znam da je boris već jednom umro pa me prepalo. a kad tako umru poznati za koje nam se čini da ih poznajemo, tj za koje mi se čini, oprostite, onda mi se ozbilji smrt (ko mjesec), ko kad je lady di umrla, iako mislav kaže da je ona bila muškobanjasta. iako mi se naravno sad nema šta više smrt dodatno ozbiljivat nakon šta je umra tata.


***

kad te (konačno) prozovu odnosno kad si odabran(a), valja skočiti šta brže i pokupiti svoje stvari, zatvoriti knjigu i spremiti je, kao i pletivo, uzeti jaknu i torbu i unići u ordinaciju u minus deset sekundi ili bi se moglo dogoditi nešto strašno. kako to znam, ne pitajte, šta je to strašno, ne pitajte, jer ne znam ali znam da je tako.

iz: u ordinaciji


***

u autobusu pokušavaš spavati, žulja te naslon za ruku pa ne možeš. svraća ti pažnju na tvoje tijelo, podsjeća te da si živ(a). isto tako te razne boli i smetnje, psihičke i fizičke, unutarnje i vanjske, primjerice poznata hrvatska glumica koja iznad tebe živi u štiklama, podsjećaju da si živ(a), što te remeti dok pokušavaš živjeti kao što te gornje zagrade remete pri čitanju jer ti ga osvješćuju.

iz: remećenja

zašto ne napišu ime tunela na njegovom izlazu? oni koji ne gledaju cestu mogu se odjednom zateći u nepoznatom tunelu, a među njima ima i onih koji kad iz njega izađu žele znati kroz što su prošli. uostalom, zar na ulazu u tunel na autocesti netko na osnovi imena mu odluči da ipak neće unutra? zato hoćemo postponiranje imenovanja. - no ako zaglavimo unutra, bi li znali reći gdje smo ako je imenovan postponirano? - pa ne bismo, ali ne bismo ionako, ime na ulazu ionako nitko ne gleda. u tom slučaju si jednostavno sjebana. svjesna sam toga da se mnogi nećete sa mnom složiti, ali to mi je u redu jer se ni sama sa sobom još sasvim ne slažem.

***

boris: koji mi preporučuješ?
sana: soulseek.
boris: kako funkcionira?
sana: na user to user principu.
boris: pear to pear?
sana: pao mi je taj pojam na pamet ali sam mislila da spada u gusarsku terminologiju?

iz: terminološka p(i)raćenja; voće


***

mnogi od nas zacijelo smo se sramili u mnogo prilika svoje braće. tu sam osjećajnu situaciju uzela kao polazište za razmatranje o spremnosti individue za roditeljstvo proširenjem u smjeru: šta ćeš uraditi sa svojim sramom kad se istovrsno budeš sramila svog čeda? (jedan od daljnjih mogućih smjerova: šta ćeš uraditi sa svojim čedom.)

iz: naputak za angažirani odgoj roditelja



***

trudnica puši i mrka je i rabijatna. svo troje bi trebalo sankcionirati, svako odgovarajućim mjerama.
---
za muškarca je puno ljepše da izgleda kao ženstveni muškarac nego kao muškobanjasta žena, kao jedan mladi teoretičar kojeg znam.

iz:
pol(ov)na estetika; rod rodilje; pograničja nekorektnosti


***

svaki put kad fizički više ne mogu trčati zamislim da su mi rekli ako ne otrčiš pedeset kilometara u komadu ubit ćemo ti majku. to mi ne da snage, kao što je, moguće, moguće vidjeti u lošim popularnokulturnim uracima, nego se mazohiziram imaginarnim trenutkom u kojem prestajem trčati, dodatno ga pojačavajući aktualnim (pre)stajanjem. to mi pomaže da se mirim s tim da sam samo čovjek. onda se sjetim da nisam samo čovjek nego sam samo žena pa me već muči kako se s tim izmiriti.

iz: vježbe za bivanje


***

u filmovima uvijek žene idu sa ženama u wc pričati. kako da se pomirim sa svijetom ja koja bi da mi dođe muškarac? srećom, život nije film.
[ovdje pogledati kako to funkcionira u gej klubu]

iz: razmatranja o iz-rodu; mediji i higijena


***

da vidim neku kako zavodi mog muškarca, ne bi joj upala i bunila se ŠTA TI IMAŠ ZAVODIT MOG MUŠKARCA jer nije on moj nit nešto takvo, samo sam ja njegova (feministička kritiko ušutkaj se, bilo bi isto da su nam polni organi zamijenjeni, stvar je u tome šta samo sama sebi smijem odrediti pripadnost, isto kao s nacionalnošću). nego bi ja gledala sa strane kako je on odbija pa bi po načinu znala koliko me voli.


***

pitanje mi je, zacijelo ne originalno i ne rijetko postavljano, u kojem su omjeru moja djelovanja spram ljubavnika uvjetovana mojom željom da mi on radi to isto meni objektu, a koliko mojom autentičnom željom spram njega objekta.


***

u svom nastojanju da zadovolji sebe muškarcem žena radi stvari koje je nipošto ne zadovoljavaju. nije li stvar i pravo zadovoljenje dakle u sredstvu kojim dostižemo zadovoljenje, a ne u (u tom slučaju sekundarnom) zadovoljenju samom (ili vam bolje zvuči samom zadovoljenju, ovo prvo je malo pretenciozno?)?

iz: le plaisir de la jouissance


***

kad bi mogla zavoljeti neku svoju nepoznatu čukunbaku, onda bi za mene imalo smisla nastavljati svoju vrstu i lozu. zaboravit će me; iako pružim svoje potomstvo u budućnost, uspomena na mene nije zapisana u mojim genima, a do njih, gena, bez nje, uspomene, ne držim baš puno. alternativni smisao života: zadužiti čovječanstvo (nečim tolikim da me se neće samo sjećati već će me i voljeti kao ja giordana bruna).

iz: obitelj ili karijera; ljubav



kraj



Broj komentara: 26:

  1. vidiš, ipak si još uvijek genijalna.

    insomnična gđica julija

    OdgovoriIzbriši
  2. Istina, u dobroj si formi.

    OdgovoriIzbriši
  3. od svih misli koje su mi pale na pamet dok sam čitala, svaka se sudarila sa nekom drugom i samoubila dok sam došla do kraja. blank. :D

    OdgovoriIzbriši
  4. drugarice, iako je to ostala skoro pa uobicajena omaska: p2p znaci peer-to-peer. nema tu krusaka i jabuka. pere

    OdgovoriIzbriši
  5. postoji vrlo jednostavno rješenje za problem imenovanja tunela(koji mi se čini isforsiranim i neduhovitim pokušajem imaginiranja 'lucidnosti u banalnosti' i fingiranja zabrinutosti konzekvencama iste. inače si majstorica u tome ali ovom prilikom ti nedostaje ključni dodatak, to jest tu je, ali njegova povezanost s dominantnim dijelom je problematična i upravo je to ovdje ono što je isforsirano. dražesna sumanutost šarma neodvojivosti 'metafizičkog usuda'od refleksije generirane iz banalne opservacije koja ti je inače glavni poetički zamašnjak u ovom slučaju je izostala. briljantno aranžiranje koincidiranja heterogenih elemenata se svelo na nezgrapno nakalamljenje).

    nakon izlaska iz tunela se okreneš i pogledaš natpis na ulazu u tunel za vozila iz suprotnog traka.

    marko

    OdgovoriIzbriši
  6. druže petre, u pravu ste a ja sam kronično neispavana i obuzeta bolešću, čime se ne namjeravam ispričati jer to nije potrebno - kruške cijeloj stvari daju ukusniju dimenziju od istorazinskih parova.

    druže pak marko, ti očito hoćeš da se ja pojedem živa.

    i još par odgovora na faq-ove, odnosno aq-ove, jer ste to tražili (odavno), a ja vam nisam dala, a trebala sam (također odavno):

    (@n-ta glava/emocijonalni parazit)
    arhiva od prošle godine je na sigurnom u našem centralnom kompjuteru na lokaciji koja iz očitih razloga mora ostati nepoznanica općem čitateljstvu. na staru adresu je ne mogu postaviti zbog bolesnosće blog.hr servera, no niti to želim, radi očuvanja osobnog integriteta već rastepenog po ovom ovdje netu. no, radovat će vas informacija da će, upravo radi vas ali i jer mi je to privatno zadovoljstvo, blog uskoro na remont pri kojem če mu biti retroaktivno nadodana arhiva. kad uskoro? kad korušićev rođak i ja sjednemo na pivo.

    (@funnylittlefrog)
    nitko mi do sad nije rekao da na slici koja je u pitanju ličim na pj, ali mi je neko nedavno rekao da joj sličim svojom fizičkom pojavom, šta me je nemalo (nemilo?) iznenadilo.

    (@kinky)
    da, gledala sam secretary iako ne mislim da je on nešto znatno utjecao na formiranje mojeg lika.

    (@mrkva)
    moj krevet misli da je polica za knjige zato šta umjesto klasične podnice ima polične daske, jer sam pametnjakovićki mislila da će mi to bit tvrđe i jeftinije. jest bilo i tvrđe i jeftinije ali škripi ko sam đavo.

    (@amata)
    da, studiram etnologiju.


    nema toga puno ali ću sad (i to doslovno sad, noćas nisam ništa spavala jer me opet sušica držala budnom) mirno spavat. još bi, kad mi je već ustupljen ovaj medijski prostor, iskoristila priliku da zahvalim svima koji mi pružate priliku da vas obradujem ovim blogom, a posebno hvala onima koji mi to daju do znanja :). volim vas, vi ste, uz žvake, moj raison d'etre!

    OdgovoriIzbriši
  7. Autor je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  8. mon dieu, marko je malo grub ispao u svom naletu kritičarskog nadahnuća, a kritika je disciplina srodna krirurgiji bar po jednoj bitnoj značajci: ponekad je jedino što ju razlikuje od mesarenja intencija.

    naplatiti ćemo mu nekakao. može ga mislav grubo prebiti na ulici na primjer. i mikiju bi dobro došao ispušni ventil, otkad se ekipa ne da organizirati za redovitu košarku. a ti možeš stajati s druge strane ceste i otmjeno plakati nad obojicom. ja ću držat rupčić.


    kisses.

    dein,

    stevan strashni.

    OdgovoriIzbriši
  9. @rusulica
    hvala, mlada damo!
    to se cijeni...

    jedva čekam, zato jer ću se onda moći posvetiti analizi nekog drugog osim sebe. pitam se hoće li to donijeti neke rezultate, mislim po pitanju razvitka mene (mene - sic!) kao ličnosti...

    to je pomalo smiješno zato jer sam prije mislio da bolja osoba mogu postati preko noći. ustvari, čekao sam satori (i mučio se doći do njega konstantnim uživljavanjem u svijet kao takav)... ali, jednoga mi je dana to dosadilo... postalo još smješnije nego što stvarno jest.

    heh, jednom sam se, sjećam se, pretvorio u kukca koji mi je prolazio po podu sobe. na stranu kafkijanski element, držim da se to zaista dogodilo... kasnije sam zaboravio kako se pretvoriti u kukca. kafka se pretvori samo jednom i ne vraća se natrag, pitam se je li to bolje? njegov je (kvazi)satori nekako... trajniji. kučkin sin.

    uglavnom, sada pabirčim i generalno ne berem brigu...

    ...
    baš sam pročitao ovo što sam gore napisao, i izgleda mi totalno... smiješno. simpatično u neku izgubljenu ruku, ali smiješno. satori? ajme pozerstva... ajme afektacije...

    uglavnom, često se vratim u svoje prijašnje zapise pa se smijem sam sebi. ponekad mi se plače (to onda kada sam patetičan, ili - sladunjav). mislim, svaka akcija u sadašnjem vremenu uzrokuje okrutnu sprdnju samoga sebe u budućnosti.

    ali, srećom (mojom) - postoji konstanta. ja sam, naime, romantik. a ne možeš urazumiti romantika, pa koliki god on bio skeptik, abuličar i koliko god ga obuzimao posvemašnji marazam.

    to je on: danas je jalov - sutra smiješan!

    uglavnom, želim proučavati nešto drugo osim vlastite čemerne nutrine (isušene kaljuže). u zadnje vrijeme često govorim svoju napamet naučenu formulu: "Samoanalizu mrzim, zgadio mi ju je Kamov!". Ali, ja lažem, jerbo sam mitoman. Egoist ne može mrziti gledanje u samoga sebe. Koliko god on možda smatrao da je loš i oduran - sve to sagledava u kontekstu bezgranične ljubavi prema samome sebi. Dok se mrzi, on se voli jer želi da se sa njega ispere sve što se može mrziti. Želio bi valjda biti - kerubin. =D

    a, nitko nije kerubin, čak niti ona koju je romatičar (patetik, i peripatetik =) ) uzeo kao neku životnu konstantu [zato jer bi se bez konstante urušio u sama sebe (barem to misli)].

    Uglavnom, čovjek je generalno razjeban i u kurcu, a još uvijek si nije kupio sačmaricu za koju kaže da je NAJelegantniji bijeg u NAJradikalniji izraz patetike - suicid.

    Sorry zbog nedoličnog, dugačkog i neumjesnog komentara - moguće je da je to moja zahvala za tvoju prošlost koju planiraš izložiti da bi je prožderala jedna crvljiva glava iz tegle smještene u Boccacciovoj noveli.

    Volim dušu na pladnju i volim energiju, kao što sam to i prije naglasio. Zato ti je ovaj blog tako lijep i tako pun energije koju oni slijepi i gladni i gramzljivi požderu kada na trenutak eksplodira iz tijela rusulice.
    Ne bih volio da te moja (i tuđa) slijepa gramzljivost proždru, ne znam zašto se toga bojim...

    Cijelo vrijeme mislim: jednoga ćemo dana, mi čitatelji, proždrijeti rusuličinu energiju i ona će biti tamna.

    Ne znam čemu takva misao... hm morati ću to samoanalizirati...

    Poz.

    P.S. Jedna prikladna u kontekstu onih tunelskih premišljanja: "U tunelu, usred mraka, sjaji zvijezda - petokraka!"

    OdgovoriIzbriši
  10. Nego, ono kad si spominjala Čunga LUnge, e, pa baš sam onda pogledala po dućanima, sad ih prodaju u pakovima. Hm.
    Big Red, moje najdraže. :D

    OdgovoriIzbriši
  11. lol, znam da si na etnologiji, i ja sam. :D

    OdgovoriIzbriši
  12. mene je uvijek bilo strah da neću čuti svoje ime kad me prozovu. a mislim, kaj se može desiti. čekat ću zauvijek u čekaonici dok me neka dlakava sestra ne dođe odstraniti dernjavom nakon koje ću doživjeti živčani slom i završiti na psihijatriji. pod uvjetom da čujem kad me prozovu.

    a nikad se ne sramim sestre, ali se pitam srami li se ona mene.

    OdgovoriIzbriši
  13. šbdbšbdbdbšbdb! ima i ritma!!

    OdgovoriIzbriši
  14. fuckas neuspjeli tunel kad su ordinacija i remecenje a peu pres ingeniozni. puno pozdrava, blaženka bubanj.

    OdgovoriIzbriši
  15. jednom sam se baš fino zabavljala skupljajući očice koje su se rasule kad sam, ko da bježim iz požara, utrpala budući šal u ruksak i utrčala u zubarsku ordinaciju. možda ne bi bilo loše da uvedu neko pravilo da kad te pozovu, imaš minutu fore. još mi je svašta nešto palo na pamet dok sam čitala al ova misao je valjda bila najžilavija.

    OdgovoriIzbriši
  16. pročitao sam blog do kraja čitajući unatrag

    došao sam do nekih psiholoških saznanja (a o psihologiji autorice). nisam odveć sklon podijeliti ta saznanja sa širim općinstvom jerbo ona kao prvo nisu odveć laskava, a kao drugo nisu odveć kompletna. bio bih drzak kada bih rekao da je moguće spoznati cijeli rusuličin entitet samo putem bloga. tome možemo težiti, ali uspjeti - nikada.

    uglavnom, došao sam do kraja, a onih ludom radovanje obećanih starijih postova još nema.

    također, nadošla mi je velika i ozbiljna dilema!
    na fotki od ovog najsvježijeg posta je neka osoba, obnažena, i kraj glave stoji zdjela nečega...
    što je u zdjeli (ustvari, sada mi se više čini da je to neki tanjur)?
    rekao bih - čips, ali nisam odveć uvjeren...
    nešto drugo...

    idem na neki logički pristup pa se pitam što bih ja jeo da se obnažen sunčam... ali, ničega se ne mogu sjetiti (ja, naime, ne volim jesti kada se sunčam)

    bobi-flips? nije
    narezane mrkve? glupo
    datulje? nisu, ali to me podsjetilo da volim datulje
    nešto suho? da, mislim
    korni fleks! morti, morti, ali tko jede korni fleks na suho...
    sranje
    ne mogu se više ničega sjetiti
    jebga

    da zaključimo:
    -pročitao sam sve postove
    -sada blještim od zadovoljstva (jer sam ih, je li, pročitao)
    -doživio sam katarzu
    (hehehe)
    -odlučio sam ubrzati nabavku sačmarice
    (laže)
    -ustvari, ne sačmarica - ona - dvocjevka (ili refleks jata - pa dvocijevka???)
    (uostalom, opet laže)
    -i još je bilo nešto...

    ...ne, sorry, ne mogu se sjetiti...

    ma, mislim da je to sve
    ako se još nečega sjetim - bum javil

    ionako smatram da mi blogovski komentar i nije neko sredstvo izričaja

    poz.

    OdgovoriIzbriši
  17. totalno ironično - datulje su na kraju bile najbliže
    barem po svojoj voćastoj prirodi koju dijele sa grožđem
    -e-
    ne bih se nikad sjetio

    OdgovoriIzbriši
  18. Alo bre autorka, oće li već jednom nešto novo? Oće li ta inspiracija skoro da te celiva u čelo?

    Kapitalizam je sestro, nema se vremena... Bacaj neku kosku gladnim masama, sasušit će im se kičma od apstinencije...

    amfilohije

    OdgovoriIzbriši
  19. http://www.binarni.net/content/goran-zec-protiv-blogova-osovine


    za neke galoviceve jeseni. joj boze:)

    OdgovoriIzbriši
  20. jesi si još dala koji glas?

    OdgovoriIzbriši
  21. ajde daj si glas. svi prijatelji te podržavaju pa čak i profesorice. hajde hajde.pusa velika iz splita

    OdgovoriIzbriši
  22. http://www.binarni.net/content/goran-zec-protiv-blogova-osovine


    ahahahahahahhahahahahahahahhahahahahahahahahahahaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

    OdgovoriIzbriši
  23. znatiželjnici/ce i splitske (?!) profesorice, ja sam si, javno priznajem, dala ukupono, budimo pošteni, sestra sestri između 10 i 20 glasova, ostalo su mi sve dali obožavatelji i simpatizeri, na ovaj ili onaj način.

    OdgovoriIzbriši
  24. a varanje ti nije problem. ajd dobro. sretno s nagradom:) 1500 kn je pristojna svota za nizak moral, sta je je. ipak nisi toliko jeftina.

    OdgovoriIzbriši
  25. nedilja vecer je bas vrime za imat blog i pisat. ja bi da ga imam

    OdgovoriIzbriši