je suis, mais...
mislav




(većina vas ne upali ih, iako su većinom konceptualno smišljene. ova nije.)


- volim te.
- ma pijanduro!

iz: short message service ljubav


***


greška je učiti svijet analiziran i kategoriziran, ne jer ga time dobivamo posredovanog (nije li uvijek? jest, uvijek je.) nego jer ima puno stvarnosti koja ne stane ni u jednu posredovnu/posredujujuću kategoriju (za koju smo odlučili da je treba učiti).
pitanje je što se dešava s tim suviškom stvarnosti - da li nam je nevidljiv - kao brod lévi-straussovim indijancima koji nikada nisu vidjeli more, nespoznatljiv - kao zapadnjacima istočnjačka duhovnost ili pogrešno spoznatljiv - kao svima sve?
također, učenjem svijeta kroz kategorije usvajaju se neprimjetno i kategorije same pa ako do osobe nešto docnije dođe neka informacija ili podražaj koji je uostalom također informacija, ona će ga moći svrstati samo u jednu od posjedovanih kategorija, pa će ili iskriviti informaciju (svrstavanje se naravno događa primanjem samim tojest njegov je nerazdvojan dio, sljubljeni su (kao performativnost)(koja nema veze s ovim, ovo je usporedba)) ili doživjeti zbunjeno stanje ne uspjevši u svrstavanju.
(pod uvjetom da se radi o nama vidljivom djeliću stvarnosti)
no možda joj se pritom ipak otvore prozori percepcije, i zato valja dijete i ostale općenite osobe što češće dovoditi u situacije koje im na prvu misao neće biti lako kategorizirati.

iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta

(praktična vježba: u koji žanr ovo spada? iz: trik pitanje)


***


kamera na mobitelu dopušta mi da kroz nju gledam ono šta je u svim situacijama manje legitimno gledat nego mobitel.

iz: gledanje kroz medij - medijalizacija pogleda?



***


1.ako dobijem ono šta želim pod uvjetima koje ne želim, da li sam dobila ono šta želim i trebam li pristajati na to (jer time gubim šanse da dobijem ono šta želim pod uvjetima pod kojima želim)? 2. osjećam se kao da ne smijem imati želja, sramim se tuđeg pogleda dok želim i njegovog preziranja moje želje u meni. prezirem li je ja to u sebi? 3. prije sam mogla dugo čekati na ostvarenje želje, više ne. jesu li mi sadašnje želje time manje autentične?

iz: le plaisir du désir


***



mladić me je (uvijek, nužno i strukturalno) precijenio i da bi mu sačuvala dostojanstvo moram se truditi biti to šta on hoće od mene gubeći se naravno time jer iako smo per se, ili, ne budimo pretenciozni, za se, promjenjivi i nikad se ne prestajemo oblikovati, ako mi nije dopušteno da se oblikujem omeđena parametrima koje sama odredim, ne prestajem li onda biti autentična ja?

ali kad odem malo dalje i razmotrim slučaj u kojem sama nisam baš zadovoljna sobom (to može biti i slučaj u kojem sam pounutrila potrebe i želje primjerice mog mladića) i potrudim se biti ono šta hoću od sebe oblikujući se pritom parametrima koje sam ja odredila, ne prestajem li i onda biti autentična ja?

ne prestajem, jer iako je moj pogled na mene uvijek tuđi pogled na mene, tim drugima koji me gledaju sam, kao šta znamo, sama odredila šta o meni misle.

i prestajem, jer sam to odredila parametrima koje su oni meni odredili.

i ne prestajem jer ne postoji autonomno slobodnoplutajuće autentično

i prestajem jer u svojoj biti mogu biti jedino neautentična,

i ne prestajem jer je neautentičnost moja autentičnost.(..)

iz: usložnjavanja; branding identiteta

ja san još uvik zaljubljen u sve cure u koje san bija zaljubljen. nisan neki revizionist.
marko



***

- hitno te trebam, sigurna sam da sam trudna, sanjala sam to.
- ljubavi, nisi trudna.
- jesam, trudna sam, garant sam trudna, sto posto, sigurna sam, imam sve simptome, kad sam se probudila uguglala sam simptome trudnoće odma i bila sam sva uznemirena i morala sam te čut.
- ti nisi trudna.
- iako su to isti simptomi i pmsa, ali malo mi je rano za simptome pmsa.
- smiri se, nisi trudna.
- sva sam otekla i naubrila i sise su mi osjetljive.
- jer ćeš dobit menstruaciju.
- jesam li ovako i proši put paničarila da sam trudna?
- jesi, ali ne baš ovoliko.
- jesu mi sise i tad bile osjetljive?
- jesu.
- joj, ali sad su baš jako otekle, i sanjala sam, i rekla sam ti u snu..
- i šta sam ja rekao?
- nisam mogla protumačit šta točno misliš o tome.
- sve moje prijateljice i cur..., sve cure koje znam, sve vi paničarite oko trudnoće, niste normalne. ajde, nemoj se molim te nervirat.
- ali moram, da izazovem spontani pobačaj ako sam ipak trudna.
- ovo je jedini valjani argument za paničeranje oko trudnoće koji sam do sad čuo.

iz: kritika čistog seksa; alternativne metode


***


kad golubovi hodaju glava im ide naprijed-nazad u maniri starih mehaničkih igračaka. ideja za kratki film: golubovi šetaju naokolo na walk like an egiptian.


***


on: upisaću postdiplomski.
marko: iz čega?
on: iz komparativne.
marko: zašto?
on: nemam racionalnog objašnjenja osim što želim doktorirati.


***


The enchantment of love is how the subject deals, on the one hand, with his or her own lack, and, on the othr hand, with the lack in the loved one (Salecl) ...jer bi drugi morao ispunjavat moju prazninu koja je tu upravo zato što je on svojim postojanjem na drugoj strani (granice mene subjekta) čini prazninom.
ali što bi bio manjak mog objekta (ne kao atribut mu nego kao nešto što on posjeduje)? to šta nikada ne može ispuniti moju prazninu, iako je ona njegov odljev, iako je nastala po njemu? mislim da je to. a to ne može zato šta se moja rupa stalno deformira, i to čak ne samo oblikom već i opsegom, a kako nam je iz iskustva poznato da naš voljeni objekt nikada ne može pratiti naš ritam transformacije sve kad bi i htio, osuđeni smo na objekt koji nam je (stalno i) istovremeno i nepodoban i upravo ono šta nam treba. upravo ono šta nam treba, ako ipak nastavimo i dalje formirati prazninu oko objekta, ali ne prečesto, nego svaku malo. ako objekt izbacimo iz igre u startu i nastavimo plesti sami sa sobom, riječ je o umjetnosti ili tinjeđerskoj zaljubljenosti.
As such, love does not call for an answer, although we usually think so ... jer nam eto nije potreban uzvrat, dostaje nam nepomični objekt i naš govor o ljubavi koji je dostatan sam po sebi. ali ako je objekt nepomičan i niti se ne trudi malo prilagođavati, iako smo gore vidili da je to zalud, onda kvragu! dopizdi ovome pusta priča (iako se ne bi svi, npr marko, sa mnom složili). ili ne dopizdi, ali onda cijelo vrijeme priča sam sa sobom, pa ako vam je to po volji, izvolite. ali objekt bi mogo bar malo mrdnut, kažem ja, ako oćemo pravu utakmicu. ovo prvo valja ostaviti umjetnosti, ili tinejđerskoj zaljubljenosti.

iz: skice (nepodobne) za diplomski





kad nas se kao malene uči da imenujemo svoje malene lutke i umjetnu (ako se ravnamo po mogućnosti za (ne mogu bez mogućnosti jer bi onda isključila mrtvorođenčad) živo-neživo principu) ili pravu živad, daje nam se i usađuje pomisao da smo in charge, ravnatelji, stvoritelji, bogovi. tu leži začetak kasnijih previsokih stremljenja i razočaranja koja iz njih proizlaze, u tome šta sama mogu dati ime, a u njemu je sadržana bit.


***


ja: šta to pjevušiš?!
on: husky rescue. ma, ta mi je pjesma ostala u glavi. ženski dio...
(ja: ...tvog malog tima na poslu je danas cijeli dan puštao tu...)
on: ...mene je jako simpatizira.
(on: ženski dio? jesam li ovime ranio svoju muškost?) NE VALJA PITAJ NJEGA KAKO BI ON TO REKAO
on: ali ženski dio mene je lezbijka.
(poljubac)


(par dana kasnije)
ja: kako bi ti rekao, ti osobno, kad bi htio reć "jesam li ovime ranio svoju muškost?"?
on: kad bih ja to htio reći?
ja: da.
on: ranio čime?
ja: nije važno, nečime.
on: ja to ne bih rekao.
ja: da, nego kako bi ti to rekao?
on: ja to uopće ne bih rekao.
ja: ne rekao, nego promislio. kad bi to išao promisliti, kojim bi riječima promislio?
on: ali ja to uopće ne bih promislio. ne može mi ništa raniti muškost. ja ne vjerujem u muškost. ni u muškost ni u ženskost. to su konstrukti.

iz: ogoljavanje prie~e^e˘e°eę`e˙eé˝e˝eëma*; metadrame

______
* nisam sigurna - je li zabavno kad se ogoli postupak pri ukazivanju na ogoljavanje postupka?

***


ja: čekaj, moram prvo ovo bacit u smeće. di je smeće? ček, eno ga preko ceste.
sestra: di je cesta?

iz: zen budizam na zapadu

I.

Ovo je moja knjiga iako je ne pišem ja nego moja susjeda dakle ipak je pišem ja, Aleksova susjeda. Pišem ja jer Aleksu dođe muka kad mora odlučit u kojem licu da piše, a meni ne dođe muka nego me to intrigira, a muka mi dođe u nekim drugim situacijama naprimjer kad me Aleks izvede na piće u kvart pa poslije toga spavam pa me probudi ona grozota od susjede kad krene preskakat vijaču u štiklama ali valja mi pisat o Aleksu jer je ovo njegova knjiga. On ima problem sa spavanjem tojest živcima i nervozom i kaže da se to zove sindrom nemirnih nogu, a ja kažem da to moja Babasejka zove nervoza u nogu i onda otkad sam i ja to počela osjećat i govorit mami da šta mi je, nervoza u nogu mi je, pa ona popizdi i kaže bižća s tom babinom dijagnozom ajća.

Aleks u ormariću ima puno deserata tojest slatkiša a ja ih uopće nemam zato šta sam ostala bez para a i sve o čemu ja mogu mislit su dječje žvake koje Štipe ne voli da jedem jerbo da imaju aditiva i isto tako mi ne da da jedem senfa i topljenog sira kad smo išli u dućan skupa on mi ih je nasilno izvadio iz košarice a kad me pitao jel ti treba šta iz dućana rekla sam trebaju mi dječje žvake al on mi ih drzak nije htio kupit jerbo da neće on mene trovat aditivima. Ali mi nekad noću kad sam besana dođe želja i nagnuće za slatkišima pa onda nemam pa se moram uvjeravat da mi odgovara šta mi je želja neispunjena jerbo to omogućuje željin opstanak i dugotrajnost ali jalovo je to jer valja da mi želja opstane za partnerom i njemu za mnom ako već pričamo o tome, a želja za slatkišima i desertima bolje da mi šta prije mine i nestane iz vidokruga.

Pa sam onda rekla Aleksu da ću ja njemu vikat pod prozorom da nek mi baci slatkiš.

Ali problem je šta ne znaju moji muškarci da trebaju zadržat želju pa ih onda mine želja za mnom. Ali lažem jer uvijek mene mine želja ranije tako da ću se valjda njome morat pozabavit. Moj je neki problem šta sam glupa iako to muškarci a pogotovo žene jer one mene mrze ne znaju pa mi je to onda još veći problem jer to moram skrivat iako ne znam zašto ako sam glupa ne smijem to i pokazat ali mislim da će muškarci onda bit malo kao razočarani ili puno a to bi mi bilo kao da ja onda nisam dobra osoba.

Danas nije dovoljno da je žena lijepa, mora biti i pametna i to me živcira jer ja uopće ne volim znanost nego volim ručni rad.

Aleks samo sjedi i ne zna šta da kaže o sebi pa kud da onda ja pišem o njemu a da to ne bude preintimno? Tako me nemojte osuđivat ako puno pišem o sebi ali to je zato šta ko će ako neću ja. Aleks ima crnu odjeću kao neki crni borioci i to je lijepo jer nikad nisam vidila da ima takvu odjeću a isto tako je bos šta nisam nikad prije vidila i šta je isto lijepo ako želite znati moj sud.

Još o Aleksu znam da je pri kraju liminalne faze ali mislim da je bio malo popio kad je to rekao pa u to ne možemo bit sigurni iako se nadam da je na izlasku jer liminalna faza mora bit zaokružena i određena i nemoš tu ostat kolko ti se prohtije kako je on naumio sve mi se čini a ja ne znam di bi ga to moglo dovest iako naravno nije to uopće moj posao jer nisam ja baba šta u susjedstvu sve oće znat i ko je ušo u koju fazu i s kim se seksao.

Aleks kuha pire i grije paprike. Postavio je stol tako da budemo bliže zato šta je to logično ali kažem ja di bi mi bili da nam život i mladost nisu uljepšani time da nam neki naprimjer susjed tuitamo kaže da je bolje jest poprečno jer smo uzdužno predaleko.

blizina uvijek jest.
rajki



ja jučer u profila ugledala naslovnicu nekog magazina s elom dvornik naslov fali mi tata il nešto i tek onda skužila da je umro dino a ne boris iako znam da je boris već jednom umro pa me prepalo. a kad tako umru poznati za koje nam se čini da ih poznajemo, tj za koje mi se čini, oprostite, onda mi se ozbilji smrt (ko mjesec), ko kad je lady di umrla, iako mislav kaže da je ona bila muškobanjasta. iako mi se naravno sad nema šta više smrt dodatno ozbiljivat nakon šta je umra tata.


***

kad te (konačno) prozovu odnosno kad si odabran(a), valja skočiti šta brže i pokupiti svoje stvari, zatvoriti knjigu i spremiti je, kao i pletivo, uzeti jaknu i torbu i unići u ordinaciju u minus deset sekundi ili bi se moglo dogoditi nešto strašno. kako to znam, ne pitajte, šta je to strašno, ne pitajte, jer ne znam ali znam da je tako.

iz: u ordinaciji


***

u autobusu pokušavaš spavati, žulja te naslon za ruku pa ne možeš. svraća ti pažnju na tvoje tijelo, podsjeća te da si živ(a). isto tako te razne boli i smetnje, psihičke i fizičke, unutarnje i vanjske, primjerice poznata hrvatska glumica koja iznad tebe živi u štiklama, podsjećaju da si živ(a), što te remeti dok pokušavaš živjeti kao što te gornje zagrade remete pri čitanju jer ti ga osvješćuju.

iz: remećenja

zašto ne napišu ime tunela na njegovom izlazu? oni koji ne gledaju cestu mogu se odjednom zateći u nepoznatom tunelu, a među njima ima i onih koji kad iz njega izađu žele znati kroz što su prošli. uostalom, zar na ulazu u tunel na autocesti netko na osnovi imena mu odluči da ipak neće unutra? zato hoćemo postponiranje imenovanja. - no ako zaglavimo unutra, bi li znali reći gdje smo ako je imenovan postponirano? - pa ne bismo, ali ne bismo ionako, ime na ulazu ionako nitko ne gleda. u tom slučaju si jednostavno sjebana. svjesna sam toga da se mnogi nećete sa mnom složiti, ali to mi je u redu jer se ni sama sa sobom još sasvim ne slažem.

***

boris: koji mi preporučuješ?
sana: soulseek.
boris: kako funkcionira?
sana: na user to user principu.
boris: pear to pear?
sana: pao mi je taj pojam na pamet ali sam mislila da spada u gusarsku terminologiju?

iz: terminološka p(i)raćenja; voće


***

mnogi od nas zacijelo smo se sramili u mnogo prilika svoje braće. tu sam osjećajnu situaciju uzela kao polazište za razmatranje o spremnosti individue za roditeljstvo proširenjem u smjeru: šta ćeš uraditi sa svojim sramom kad se istovrsno budeš sramila svog čeda? (jedan od daljnjih mogućih smjerova: šta ćeš uraditi sa svojim čedom.)

iz: naputak za angažirani odgoj roditelja


***

trudnica puši i mrka je i rabijatna. svo troje bi trebalo sankcionirati, svako odgovarajućim mjerama.
---
za muškarca je puno ljepše da izgleda kao ženstveni muškarac nego kao muškobanjasta žena, kao jedan mladi teoretičar kojeg znam.

iz: pol(ov)na estetika; rod rodilje; pograničja nekorektnosti


***

svaki put kad fizički više ne mogu trčati zamislim da su mi rekli ako ne otrčiš pedeset kilometara u komadu ubit ćemo ti majku. to mi ne da snage, kao što je, moguće, moguće vidjeti u lošim popularnokulturnim uracima, nego se mazohiziram imaginarnim trenutkom u kojem prestajem trčati, dodatno ga pojačavajući aktualnim (pre)stajanjem. to mi pomaže da se mirim s tim da sam samo čovjek. onda se sjetim da nisam samo čovjek nego sam samo žena pa me već muči kako se s tim izmiriti.

iz: vježbe za bivanje


***

u filmovima uvijek žene idu sa ženama u wc pričati. kako da se pomirim sa svijetom ja koja bi da mi dođe muškarac? srećom, život nije film.
[ovdje pogledati kako to funkcionira u gej klubu]

iz: razmatranja o iz-rodu; mediji i higijena


***

da vidim neku kako zavodi mog muškarca, ne bi joj upala i bunila se ŠTA TI IMAŠ ZAVODIT MOG MUŠKARCA jer nije on moj nit nešto takvo, samo sam ja njegova (feministička kritiko ušutkaj se, bilo bi isto da su nam polni organi zamijenjeni, stvar je u tome šta samo sama sebi smijem odrediti pripadnost, isto kao s nacionalnošću). nego bi ja gledala sa strane kako je on odbija pa bi po načinu znala koliko me voli.


***

pitanje mi je, zacijelo ne originalno i ne rijetko postavljano, u kojem su omjeru moja djelovanja spram ljubavnika uvjetovana mojom željom da mi on radi to isto meni objektu, a koliko mojom autentičnom željom spram njega objekta.


***

u svom nastojanju da zadovolji sebe muškarcem žena radi stvari koje je nipošto ne zadovoljavaju. nije li stvar i pravo zadovoljenje dakle u sredstvu kojim dostižemo zadovoljenje, a ne u (u tom slučaju sekundarnom) zadovoljenju samom (ili vam bolje zvuči samom zadovoljenju, ovo prvo je malo pretenciozno?)?

iz: le plaisir de la jouissance


***

kad bi mogla zavoljeti neku svoju nepoznatu čukunbaku, onda bi za mene imalo smisla nastavljati svoju vrstu i lozu. zaboravit će me; iako pružim svoje potomstvo u budućnost, uspomena na mene nije zapisana u mojim genima, a do njih, gena, bez nje, uspomene, ne držim baš puno. alternativni smisao života: zadužiti čovječanstvo (nečim tolikim da me se neće samo sjećati već će me i voljeti kao ja giordana bruna).

iz: obitelj ili karijera; ljubav

La nuit est ephemere, mais la vie cache une belle histoire, que est pleine des chutes.

Mislav

svaku večer i noć i poneki dan razmišljam o namjernom prekidu svog života. to moguće a i vjerojatno ne smijem reći a da me ljudi i žene nakon doživljavaju zrelom, ali u prilog mi ide šta to više nije ono visoko estetizirano razvlačenje unedogled popisa ljudi kraj moje samrtne postelje niti traktati od posljednjih izmijenjenih riječi nego smo samo smrt i ja i niko više. sve bliže sam nebitku makar umrla prirodnom smrću u dubokoj tjelesnoj smrti, sve bliže.

Vjerojatno je da će narcis postati suicidalan u trenutku narcističkog kolapsa.

majka misli, majka se nada da je vezano uz menstruaciju, slutim da nije i trudim se vjerovati da je vezano uz menstruaciju. frapira me diskrepanicija između nesretnosti i obrušavanja u samu sebe koje mogu doživjeti sada i oduševljenosti životom koju sam mogla osjećati jučer. jučer je, iako, kod mene bilo puno ranije od jučer.

Premda narcis misli samo o sebi, ironija je u tome što on nikada ne može doista spoznati sebe jer ne može zauzeti gledište izvan sebe i vidjeti sebe kakav "doista" jest.

srećom? nisam zaljubljena kao neki moj prijatelj, to nije lijepo i ne donese ti nikakav mir kao ni tvojim prijateljima kao ni tablete kad ih, opet, kombiniraš s alkoholom. kad sam bila mlada nisam se mogla zamisliti starijom od šesnaest i znala sam da ću do tad već, mora da, biti mrtva i nepostojeća, a otkad sam napunila šesnaest to je svaka sljedeća. oko mene se živi a ja samo preživljavam, nezahvalna jer je nekima i to puno, ne mareći (sad već) istinski, prebrodivši i prerastavši nastojanje za nemarenjem.

Narcis traži svoj objekt u zrcalu, ali osuđen je na razočaranost jer je zrcalo hladno i beživotno te ga ne može spasiti od usamljenosti.

alkohol, haha. mjuzikli, teen highschol filmovi i oni o vjenčanjima, dokumentarci o avionskim nesrećama i unutrašnji dizajn po netu. misli (u) kojima mogu griješiti ali se iskupljuju od bivanja slobodnima samim time što bivaju jedini skoro pa zaista slobodan dio mene. bilo bi i tijelo, iako ne leti i ne može napraviti most iz stajanja, da ga ljudi ne gledaju, da s njim ne smijem napraviti šta želim jer će ga ljudi onda još više gledati, a oni ni na ovo manje od još više gledanje nemaju prava ali to nikako da vam objasnim, umjesto da ga puste da mirno bude kakvim ga hoću.

U "narcističkim" pojavama, poput zarezivanja tijela britvicom (na primjer, u tzv. graničnom poremećaju ličnosti) i samoizglandnjivanju (u anorexia nervosa), tijelo postaje "Drugi" prema kojemu patnik uspostavlja odnos, premda na patološki način.

sestra je zetu napisala na ormar nadajući se da će je on usrećiti želim ručnu ribalicu za sir mljevelo za orahe huhinju s otokom bolju kvalitetu kose. ja imam dečka kojem ne smijem reći da sam nesretna, od svoje unutarnje policije, jer s mojom se nesrećom niko nije mogao nositi, osim nekoga ko ima taj bug da ako ga zoveš vapajem dok jede mora otkloniti poziv.

Freud je zapazio "negativnu terapijsku reakciju" u kojoj pacijentima postaje sve gore kada im se ponudi prikladna interpretacija njihove patnje, što je izraz negativnog narcizma. U tih pacijenata "idealno ja" je tako udaljeno od "stvarnoga ja" da se težnja prema njemu doima uzaludnom - ideal je predaleko da bi se o njemu uopće moglo razmišljati.

na stranu uobičajena samopreziranja i samoneostvarenosti, toliko sam dubinski nesretna da dopuštam da je hormonalno, da si dopuštam da se ubijem, jednom, kad bude valjalo riješiti stambeno pitanje, kad diplomiram i ne budem imala kud, kad mama umre i ne bude me imao ko hraniti, kad nađem posao i budem plakala po sat vremena prije nego uđem u ured jer neću moći podnijeti kolege kao šta sam prije plakala prije ulaska u stan jer nisam mogla podnijeti ljude i žene s kojima sam živjela, ili kad slučajno u međuvremenu iskombiniram za jedan preveliku količinu tableta uz alkohol.

...želimo li psiholiški opstati, moramo nadrasti svoj narcizam. (...) Ne uspijemo li, život će nam biti kazna, a možda ćemo biti osuđeni na smrt od vlastite ruke jer naš narcizam bit će sve zahtjevniji i ustrajniji.

za neki globalni račun je svejedno, ako na kraju imamo, nemamo, posla s ničim*, ako postajemo ništa, ako je skroz naskroz gotovo, za gotovost je svejedno kad je pokrenem jer je jedno stalno ništa. za osobni je račun također svejedno jer sada imamo, nemamo, posla s ničim, jer jesmo ništa, jer je već skroz naskroz gotovo,

Dezorganizirani ljudi nemaju koherentnu predodžbu Drugoga i moraju se oslanjati na različite oblike raskola u sebi samima kako bi stvorili privid sigurne osnove.**

____
*marko, pismo didi, drvenik, 2008.
**Holmes, Jeremy, Ideje u psihoanalizi: Narcizam, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.

une belle histoire? oh, laisse-moi tranquille.