ponedjeljak, 7. prosinca 2009.

...da nećeš nikad nikome dat da bude udobno na svojoj poziciji
jelena

uz ovoliko političkog, nema više mog, svako koje ostaje gubi na važnosti ne samo u krugu ljudi u kojem se krećem nego i meni.

politizacija svakodnevnog depersonalizira i osjećaje koji su dijeljeni i vezani samo uz našu zajedničku stvar. oni drugi više ne postoje, mogu ih samo fabricirati ali bez svrhe jer tad se ionako osjećam kao izdajica.

kao izdajica se osjećam i kad radim šta mislim da trebam jer mi ipak ne da spavati misao da rad nikad nije bio onoliko potpun koliko je mogao bit ma koliko se rušila u krevet bez svijesti. i i dalje se osjećam, a osjećam da to ne bi smjelo bit dozvoljeno. i mislim kako da nema osjećaja ništa ne bi išlo dalje pa onda ne znam šta je ispravno i šta je meni prihvatljivo.

aproprijacija onoga šta je trebalo biti naše, a nije, ubija svako privatno i svako moje intimno.

depilacija, pranje poda, gledanje filma, izlazak na ispit ili na koncert, ostanak doma ako se i desi prljavo je i ne donosi mi užitak nego me ostavlja još praznijom jer ispunjenje kojeg inače ima izostane.

nije riječ o krivnji, riječ je o tome da sam se izgubila i da se sad više ne mogu nać jer su se zidovi ispremiještali i više se nikad neće namjestit onako ko prije oko mene jer mi se tijelo izdeformiralo na taj način da im to više nikad neće dopustit, i nikad više neće bit utjehe ni mira.

postala sam prozirna i niko me više ne vidi niti je važno šta me ne vidi. ali ako ne bude radosti, djece i kućica, ne znam za koga sad pravimo svijet. možda za našu prljavu bespolnu kovrčavu djecu odraslu u substrukturama grada.

domaći kolači imaju okus kamena, a čaj ima metalan kad ga ne pijem promrzla tijekom nekog potpunog iscrpljivanja koje bi trebalo služiti nečem većem od sramne osobne strasti, i za koje ipak mislim da nije veće od osobnog pa mu to uništi svu snagu koju je imalo na mene, iako osobno je postalo političko.

Broj komentara: 5:

  1. jako mi se sviđa ovaj tekst,super si to obradila.i ja se nekad tako osjećam al mislim da je takva depersonalizacija u biti humanizacija i do(kao nad)personalizacija pa da je to dobro za tebe ko čovjeka jel.ne boj se, ne ljuti i ne srami, uživaj.

    OdgovoriIzbriši
  2. jako mi se sviđa ovaj tekst,super si to obradila.i ja se nekad tako osjećam al mislim da je takva depersonalizacija u biti humanizacija i do(kao nad)personalizacija pa da je to dobro za tebe ko čovjeka jel.ne boj se, ne ljuti i ne srami, uživaj.

    OdgovoriIzbriši
  3. jako, jako lijepo.
    drž se.

    OdgovoriIzbriši
  4. anonimno kaže: citirat template (jel se to tak zove) je novi a must have, ili a must do. al to zato jer nas ovo gori malo bez besid ostavi.pa damo znak, eli kako bi rekli niki trag, trace, da stalkamo i dalje. kuiš.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ne znam. Možda bahato, ali uvijek mislim da sam politika i ja. I da i ja mogu ostavljati krugove za sobom, baš kao i kamen bačen u lokvu.

    OdgovoriIzbriši