petak, 21. studenoga 2008.

mon féminisme est differentement de ton féminisme.

mislav


re..recimo.. ne znam kako to reći u prvom licu, možda reknem, ali kako ću svakako reći, onda mogu krenuti i tako. reći ću da ona naprimjer kaže svom najboljem prijatelju
užasno sam nesretna s njim
i da taj prijatelj onda ode njemu i kaže mu
ona je užasno nesretna s tobom ali te nikad neće imati snage ostaviti pa ti ostavi nju ako je stvarno voliš
i onda on dođe ili ne dođe nužno, zašto bi morao doći, i ostavi je.
sranje je to, jer je izvanjska instanca pretpostavila da njoj njena nesreća nije draža od sve sreće ovoga svijeta, a poluizvanjska instanca ju i poslušala.

stefani hohnjec dade se tući od mladića. zašto? nas to smeta? kad se možemo, sasvim romantično doduše, prisjetit kako se svi odreda dademo tući, samo možda ne uvijek na fizičkom polju. pa se onda ja dalje mogu priupitat zašto ne bi bilo u redu da je meni u redu da me se tuče? molim, zašto to ne bi bilo u redu? zašto?

iz: kako ne upasti u diskurs



***


she asked me, "Mom when I grow up will I be a mom, just like you?" Yup, Mary. (no caffeine yet, my answers are bare bones.) "So does that mean you'll die, because there'll be two of us?"
http://www.mollycoddleblog.com


kad žena ili roman simić napišu knjigu pa se onda žena uda odnosno roman simić oženi i doda svome još jedno prezime, onda mi u bazi podataka književnika i ca imamo lidiju bajuk i lidiju bajuk prezime2kojeSadZaboravih pa onda ako želimo da naš novi sajt nađe sve knjige istog autora ili ce, on ne može nać sve lidijine knjige jer je ona malo bila jedna lidija pa je sad malo druga odnosno roman simić isto. tako da možemo reći da žena (i roman simić) udajom doista i stvarno, ma šta ona na osobnoj razini osjećala o toj transformaciji (sebe kroz) svog imena (još se nisam potrudila proučit pa naučit gramatiku), postaje druga osoba. bar za našu bazu pisaca.

ali možda ja mogu obje lidije nazvati jednako. možda postoji i računalna skripta koja dvije lidije može sliti u jednu. samo sama lidija (ili roman simić bodrožić) ne može sebe sliti u jedno. ili može? lidija?

a kad nadežda čačinović napiše knjigu, pa je onda napiše nadežda čačinović puhovski, pa onda opet nadežda čačinović, je li stvar za mene lakša? nije. a za nadeždu? nadežda?

iz: branding identiteta; u uredu


4 komentara:

  1. bilo bi najbolje da svi pisci (i autori uopće) objavljuju pod pseudonimima. tako ću ja uvijek biti rutvica, udala se i/ili rastala još sto puta :)

    a za onaj prvi pasus: možda smo sinoć razmišljale o istoj stvari :). samo što se meni nije dalo napisati više od jedne rečenice o tome.

    OdgovoriIzbriši
  2. slažem se s rutvicom. bolje da knjige piše njihova/naša pišuća persona. ostalo uvijek stane pod bilješke o autoru.

    OdgovoriIzbriši
  3. po meni je brendiranje identiteta kod spisatelja najvažnije onim autorima koji se unaprijed boje kako neće uspješno plasirati svoj "proizvod". zato, nije bitno zoveš li se Pišonja Žugić ili Art Vandelay. tvoje ime odzvanjati će svijetom ma kako ono teško izgovorljivo bilo ako posjeduješ presudni faktor X.

    OdgovoriIzbriši
  4. wow, baš ti je super blog! posjeti moj kad ga budem napravila! nadežda

    OdgovoriIzbriši