subota, 8. studenoga 2008.

rusulice jel ti stalno čekaš neka buduća, ljepša vremena? daj neki veseli post, jebaga.
ptica





uzeti mlađu staru djevojku i upoznati je sa svojim brakom. neka se brak čini što ljepšim, s pokojim obaveznim problemom koji će poslužiti da ga u očima mlađe stare djevojke dodatno učvrsti. onda djevojku poljubiti.

iz: pravilnik o uzdrmavanju predodžbi; vježbe za bivanje; naputak za odgoj partikularne odrasle djevojke; sitcomi, sita sam vas


***


znati da je riječ o sublimaciji možemo kad za dotičnu aktivnost uopće na marimo kad smo s voljenim objektom. tako znam da nogomet kod mog mladića nije sublimacija nego iskrena autonomna potreba. još valja promisliti što je s aktivnostima koje radimo zajedno s voljenim objektom.
iz: psihe analiza


***


ako mi propadne udaja za čovjeka, rekla sam stipi, mogu se uvijek udat za isusa, ali kaže stipe da oni imaju kriterije pri prijemu, slične onima zbog kojih me nikad nije upoznao sa svojima, pomislila sam, da ne pomisle da on ima curu, mislila sam tada, i govorila kako ću glumiti da sam mislavova cura, za svaki slučaj, ali ne, nego da u razgovoru spontano (i žarko) ne spomenem pénis,

iz: vjenčanja; bojkot točke


***


kako sam ja relativna feministica, te pretendiram na, ako već ne emotivnu, a ono fizičku samostalnost (osim u onom tj ovom dijelu u kojem se emotivni dio realizira kroz fizički), dakle kako sam relativna feministica, to ne tražim stanovite usluge, poput nošenja teške putne torbe, od svog mladića, ali ih on onda, a jer je dobar, ponudi nekoj drugoj ženskoj osobi s primjerice teškom putnom torbom te mi onda bude krivo šta se on, kad se već mora trošiti, ne troši na mene nego na nepoznate ljude. Radi se o proturječju – da naš ljubavnik mora biti dobar, jer je savršen – a s druge strane, ne smije biti dobar prema drugima, samo pema nama. (Barthes)

iz:
pol(ov)na razmat(r)anja; psihe analiza; romantika je izašla


***


Postoji veza između libidalnih investicija i psihičke stabilnosti. Ako uložimo libido u krivi objekt koji nam neprestano izmiče, naša će psihička stabilnost biti poljuljana.

Žena koristi muškarca da bi organizirala simbolički prostor koji bi joj osigurao identitet i potvrdio je kao objekt ljubavi.

Žene žele biti muškarcu sve ili ništa, dok je ono što muškarci žele od nje: da bude njegovo Drugo.

Što više pokušavaš ukinuti razdvojenost razumijevanjem druge osobe, time tu razdvojenost potvrđuješ.

(iz: pograničja nekorektnog citiranja)


neki će mi od vas u sebi reći ja bih razumio sve čak i kad ne bih razumio, ali s tima vama ne mogu biti isinski bliska, ne zato šta me razumijevajući krivo razumijete, nit iz mog klasičnog mazohizma, nego iz snažnog intimnog uvjerenja da me niko ne može razumjeti jer sam predodređena za biti nerazum(ijeva)na. iako, otkad sam ubila oca njegova imena (me) označuju.

jer ja mogu glumiti da mi nije ništa a da se to ne primijeti, kad hoću, a najčešće neću iako ću onda ispasti individua koja igra igre, koja ide na živce, jetru i mozak jer i dalje, esperanza survivit, mislim da ima šanse i mogućnosti da neko shvati koliko me grubo i čvrsto treba uzeti. ja mogu glumiti a da se to ne primijeti i vi ćete bit mirni jer upozoravanje je djetinjasta i narcistička djelatnost i čin, jer se znade da živcira druge, jer ima smisla upozoriti jedino sanu sebe, jer će(te) upozoravala ja ili ne u oba slučaja jednom i drugom shvatiti da je bilo neizdrživo do odlaženja tek kad odem ili u oba slučaja neće(te) shvatiti ništa, da je bilo neizdrživo od (od)laganja.

nije mi dozvoljeno, restrikcijama gorim od onih državnog aparata, biti nesretna zbog stvari koje se drugima ne čine primjerenima mojoj (relativnoj) dobi, mojoj (relativnoj) zrelosti, mojoj emocionalnoj (ne)stabilnosti. to je ono šta me najviše ras(tužuje).

ne razlozi koje drugi ne razumiju, nego razlozi koje drugi ne dopuštaju.
iz: (...) jer loše raspoloženje nije ništa drugo doli poruka. (Barthes)


***

jutros sam te prvo sanjala, a onda sam te nakon alarma zagrlila, i ti si mene, pa sam ostala tako ležati i puniti se, da mi potraje. ja tako volim kad me grliš u nesvijesti ili polusnu.

iz: ti

Broj komentara: 8:

  1. u životnin prilikami od značaja, vajk je dobro citirat nikega štutega. ja preferiran kartmana, pa ću i sad:screw you guy (rukice u rukavicami u trokut za gori, a onda na desno), i screw zbog olakosti srednjeg, drugog odlomka u sekciji 'jer loše raspoloženje...'. to si moja mama umišlja da se ne primijeti. i da buden dostojanstven pripadnik mase iz odlomka nakon:tebi to ne priliči:) al fakat

    OdgovoriIzbriši
  2. draga sahni,

    iako nema sumnje da bi te žarko spominjanje penisa pred mojom majkom zauvijek diskreditiralo, nisam siguran da bi to i iz perspektive regrutacijskih kriterija crkve bila tvoja ključna greška.

    naime: previše je spekulativnog nemira u tebe, previše hirovitih metafizičkih kratkih spojeva. ako crkva nešto ne traži, onda je to sveta terezija. upravo zato je izvorna terezija i proglašena svetom: da bi fungirala kao interpasivni organ našeg pokoravanja nemogućim zahtjevima za transcendencijom. na taj način mi ostajemo oslobođeni te obveze, pa se vedri i krotki možemo posvetiti svakodnevnim poslovima. što u slučaju časnih sestara češće nego ne znači ribanje biskupskog veša.

    sve ambicije iznad toga potencijalni su izvor hereze i grijeh intelektualnog samoljublja. u usporedbi s tim, 'penis' je metafizički relativno beznačajan izazov.



    tvoj


    stevan strašni

    OdgovoriIzbriši
  3. hereza je ipak postala anakronizam u ovim uvjetima kada Rimska kurija postaje samo još jedna od - mnogih.

    bez monopola nad svjetovnom i duhovnom moći, ona više nije u mogućnosti efikasno lučiti dobro od zla - pravovjerno od nepravovjernog.

    pa su ove "heretične" tvrdnje tek šminka i način da se vlastiti pogled na svijet oboji nekim nadasve romantičnim - ponešto notornim - i uvijek provokacijskim bojama.

    a u stvarnosti - nitko ne mari.

    i rimska papuča nema volje niti dizati svoju drhtavu moć da bi satrla nepostojeće crve napuhane u inflatornom procesu bujanja kvaziintelektualne pobune protiv već odavno srušenih idola.

    OdgovoriIzbriši
  4. ne znan kako došlo pa se kod rusulice počelo govorit o švorama. možda san ipak malkice isuviše često spomenu "trećeredica"... hehe!

    koke, od silnih razina i dubina tvojega pisma čovik se pogubi, i to u nigdini. jednostavno te zatrpaju te silni meta-, sub-, extra- i intra-nivoi. jedan je meni dragi čovik prin ravno 40 godina napisa kako je to hajdegerijanski put, da kopaš šta dublje i dublje.

    ma, po tome meni dragome čoviku postoji i jedan drugi put: ničeansko-džojsovski. a to je da misliš, govoriš, pišeš i činiš ISTOVREMENO nekoliko misli, akata i osjećaja. šta kad ti uspije, a to tebi odi koji put uspije, meni budi neki sentimenat dragosti.

    baš da je to sentimenat prima Drugemu, ne znan. prin prema malome bratu. koji ne igra fusbal, ma je jako sladak kad nešto mrmlja sebi u bradu.

    barba pere

    OdgovoriIzbriši
  5. pseudoapostol je, bojim se, svoj retorički entuzijazam ispalio na krivu metu: mi ovdje doslovno govorimo o švorama.

    način da se iskupi za taj deplasirani demistifikatorski patos koji nam je servirao bio bi da si nađe jednu takvu, autentičnu zaručnicu kristovu, zaustavi ju na ulici i objavi joj što je objavio nama: da su svi bogovi srušeni, a time i mogućnosti za slavu hereze zauvijek opozvane.

    možda se nebo ipak otvori, potreseno tom istinom ogorčenih pjesnika, koji svijetu ne mogu oprostiti što su stigli prekasno, pa iz toga grade svoje zamjenske heroizme, počevši od tog konfekcijskog ironijskog nihilizma po kojemu 'ionako nitko više ne mari'.

    to je bofl s prve godine komparativne.



    stevan

    OdgovoriIzbriši
  6. nikad ne bin bija reka da ću na ovemu baš istorijski bremenitemu mestu to reć, al za srednji odlomak stevanu jebeni R.E.S.P.E.C.T (evo drugu maramicu već za tarenje suza koristin).sjajno, sjajno

    OdgovoriIzbriši
  7. zaista respect, ali ja još uvijek ne znam gdje da iskopam takovu autentičnu zaručnicu Kristovu kada je očito da su sve zauzete pranjem veša.

    ali!
    stevane, mislim da ste vi ovdje odviše entuzijastični, a da mi podarite ničeanski nimbus.
    smrt bogova?
    gdje sam ja to spomenuo?
    nisam li ustvari naglašavao pluralizam?

    ali!
    to nije važno, nas zanima svakidašnji trend opadanja važnosti i vrijednosti onoga što propovjeda Crkva.
    ta devalvacija je, držim, neosporna.
    dakle, ukoliko taj izvorišni sustav gubi svoju vrijednost, ne bi li onda hereza, koja se napaja i koja se njime takorekuć inspirira također izgubila na vrijednosti?

    gdje je tu relevantnost i važnost hereze kao načina pobune i kritike društva (naravno, pod društvom podrazumijevam ono što se društvom moglo nazvati u Europi za vrijeme "monopola" Crkve)?

    što to hereza komentira?
    sustav koji više ne postoji?
    sustav koji je ionako napušten?

    ili ta hereza anticipira revitalizaciju staroga?

    (hm. moj je eventualni entuzijazam u diskurčenju neka vrst pokore za grijehe patosa)

    OdgovoriIzbriši
  8. a primaju li pokajnice za kristove mladenke? tako može sve proći.

    OdgovoriIzbriši