četvrtak, 23. listopada 2008.

je suis, mais...
mislav




(većina vas ne upali ih, iako su većinom konceptualno smišljene. ova nije.)


- volim te.
- ma pijanduro!

iz: short message service ljubav


***


greška je učiti svijet analiziran i kategoriziran, ne jer ga time dobivamo posredovanog (nije li uvijek? jest, uvijek je.) nego jer ima puno stvarnosti koja ne stane ni u jednu posredovnu/posredujujuću kategoriju (za koju smo odlučili da je treba učiti).
pitanje je što se dešava s tim suviškom stvarnosti - da li nam je nevidljiv - kao brod lévi-straussovim indijancima koji nikada nisu vidjeli more, nespoznatljiv - kao zapadnjacima istočnjačka duhovnost ili pogrešno spoznatljiv - kao svima sve?
također, učenjem svijeta kroz kategorije usvajaju se neprimjetno i kategorije same pa ako do osobe nešto docnije dođe neka informacija ili podražaj koji je uostalom također informacija, ona će ga moći svrstati samo u jednu od posjedovanih kategorija, pa će ili iskriviti informaciju (svrstavanje se naravno događa primanjem samim tojest njegov je nerazdvojan dio, sljubljeni su (kao performativnost)(koja nema veze s ovim, ovo je usporedba)) ili doživjeti zbunjeno stanje ne uspjevši u svrstavanju.
(pod uvjetom da se radi o nama vidljivom djeliću stvarnosti)
no možda joj se pritom ipak otvore prozori percepcije, i zato valja dijete i ostale općenite osobe što češće dovoditi u situacije koje im na prvu misao neće biti lako kategorizirati.

iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta

(praktična vježba: u koji žanr ovo spada? iz: trik pitanje)


***


kamera na mobitelu dopušta mi da kroz nju gledam ono šta je u svim situacijama manje legitimno gledat nego mobitel.

iz: gledanje kroz medij - medijalizacija pogleda?



***


1.ako dobijem ono šta želim pod uvjetima koje ne želim, da li sam dobila ono šta želim i trebam li pristajati na to (jer time gubim šanse da dobijem ono šta želim pod uvjetima pod kojima želim)? 2. osjećam se kao da ne smijem imati želja, sramim se tuđeg pogleda dok želim i njegovog preziranja moje želje u meni. prezirem li je ja to u sebi? 3. prije sam mogla dugo čekati na ostvarenje želje, više ne. jesu li mi sadašnje želje time manje autentične?

iz: le plaisir du désir


***



mladić me je (uvijek, nužno i strukturalno) precijenio i da bi mu sačuvala dostojanstvo moram se truditi biti to šta on hoće od mene gubeći se naravno time jer iako smo per se, ili, ne budimo pretenciozni, za se, promjenjivi i nikad se ne prestajemo oblikovati, ako mi nije dopušteno da se oblikujem omeđena parametrima koje sama odredim, ne prestajem li onda biti autentična ja?

ali kad odem malo dalje i razmotrim slučaj u kojem sama nisam baš zadovoljna sobom (to može biti i slučaj u kojem sam pounutrila potrebe i želje primjerice mog mladića) i potrudim se biti ono šta hoću od sebe oblikujući se pritom parametrima koje sam ja odredila, ne prestajem li i onda biti autentična ja?

ne prestajem, jer iako je moj pogled na mene uvijek tuđi pogled na mene, tim drugima koji me gledaju sam, kao šta znamo, sama odredila šta o meni misle.

i prestajem, jer sam to odredila parametrima koje su oni meni odredili.

i ne prestajem jer ne postoji autonomno slobodnoplutajuće autentično

i prestajem jer u svojoj biti mogu biti jedino neautentična,

i ne prestajem jer je neautentičnost moja autentičnost.(..)

iz: usložnjavanja; branding identiteta




23 komentara:

  1. divno poglavlje :)

    julija

    OdgovoriIzbriši
  2. ja se slažen z mislavon, ali dopunjujen po našu:ma, kad kupiš dvi kile kajmaka i to takovega da se nož savije koliko je mastan, onda znaš da tu est.

    OdgovoriIzbriši
  3. ništa nisam čitao od bloga, previše sam pijo noćas za tu vrstu demonstracije strpljenja (čitanje - brrr)... dakle, tek ovoliko:

    minima miseria:

    biti prisiljen proizvesti retorički učinak koji će povratno legitimirati sve tvoje prethodne iskaze upravo u trenutku kada vjeruješ da te upravo prethodni iskazi oslobađaju dužnosti da proizvedeš retorički dojam bilo kakve vrste. dok publika vjeruje da ta nevoljkosti znači tvoj poraz.

    dakle: konstelacija koja proizvodi specifičan tip melankolije: za onima koji su intelektualno prešli (bar približno) isti put kao ti, pa im nisi dužan crtati cijelu putanju s nule, prvom slučajnom prilikom pred klupicom, nanovo.

    obezhrabrujući dio leži u ovome: da pljeskaju prvome koji s dovoljno haerteovske nonšalancije tri puta zaredom upotrijebi riječ 'doista'.

    prekjučer sam saznao da sam "izdajnik hrvatskog naroda", jučer da su preda mnom u pravu čak i oni koji otvoreno priznaju da nemaju pojma (niti ih zanima) o čemu zapravo pričam, ali za artikulacije vlastite indiferentnosti uspijevaju mobilizirati dovoljno entuzijazma pred klupicom da ta činjenica postaje savršeno irelevantnom.

    na osobnoj razini dakle dvije problematične skupine: ruralne ustaše i mladi studenti. zajednička značajka: ni jedni ni drugi (te) ne čitaju.


    pijan ali te ljubi...


    stevan.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ako mogu nepozvan/a...

    Dragi Stevane,
    "patnja je jedina čovekova biografija: kao što je i njena slast svetiteljska biografija (...) Na sudnji dan vagaće se samo suze."

    Ognjen/ka

    OdgovoriIzbriši
  5. draga ognjenka,


    mislim da je 'patnja' u slučaju koji sam opisao previše banalna da bi po kriterijima bilo čijeg biografskog knjigovodstva trebala predstavljati moment vrijedan unosa. u najboljem slučaju radi se u modricama zadanima taštini i malo pijane i ne baš rafinirane spektakularizacije logike generacijskog osporavanja. onaj kome prethodiš po logici stvari će te uzimati kao referentnu točku, a to će u pravilu značiti i kao negativnu instancu u inscenacijama vlastitih ambicija, kakve god one bile. dovoljan povod je često puka reputacija i naznaka pukotine u njezinom potvrđivanju.


    stevan

    OdgovoriIzbriši
  6. Č E S T I T A M!

    na odlikovanju. sad ćeš morat častit večerom m&m&moi.


    stevan

    OdgovoriIzbriši
  7. Dragi Stevane,
    ne bih podcjenjiva(o)la značaj patnje za „biografsko knjigovodstvo“ ma kako banalno njezino korijenje bilo. "Margina svakog bola je još veći bol", a i knjigovodstvo ne bi bilo ono što jest da mrtvo hladno ne bilježi ama baš svaki input/output na životnom tekućem računu.

    Ognjen/ka

    OdgovoriIzbriši
  8. draga ognjenka,

    malo previše tog sentimantalnog, gurmanskog rumunjsko-francuskog nihilizma na svim ključnim točkama vaše argumentacije za moje revoltirano plebejsko sebstvo.

    od svih pesimizama stalo mi je samo do benjaminovskog: u njegovu paradoksalnom retrospektivno-prospektivnom obratu. nije toliko riječ o tome da vjerujemo u transformativne potencijale povijesti, koliko zapravo nemamo drugoga izbora. jer: 'ni mrtvi neće biti sigurni od tog neprijatelja ako pobijedi. a taj neprijatelj ne prestaje pobjeđivati.'


    vaš,


    stevan

    OdgovoriIzbriši
  9. Dragi Stevane,
    moram priznati da vaša njegovana fraza i rafinirani duhovni ukus tako booolno odudaraju od vašega navodnog revoltiranog plebejskog sebstva. Ako će ta vaša buduća sloboda umjeti da pjeva kao što vi mislite i pjevate o njoj, onda bilježim svoje metarodno biće sa štovanjem u vaše revolucionarne redove. Dajem sav svoj salonski nihilizam za vašu revolucionarnu muzikalnost. Nadam se samo da vaša revolucija neće slasno pojesti svoju djecu. :)

    Ognjen/ka

    OdgovoriIzbriši
  10. ajde mala bogati!..autentična si na ovim gologuzim fotografijama!..a ove posne fore..mani me toga!
    :)
    stolica

    OdgovoriIzbriši
  11. draga ognjenka,

    razočaran sam tim standardima liberalne doksologije s vaše strane. to su argumenti koji se temelje na prešutnoj operciji identifikacije kapitalizma s razglednicama iz perioda zapadnoevropske države blagostanja s jedne strane, dok svaki transformativni politički projekt biva reduciran na prizore spektakularnog nasilja koje se onda tumači kao tobože nužna posljedice svakog egalitarizma. onda se inscenira uvijek isti spektakl njihove nesumjerljivost: s jedne strane pitoma normalnost obiteljskog života, trgovački centri, pluralnost životnih stilova i artističkog ludizma, s druge konclogori.

    to je hladnoratovska abeceda od koje holivud i stanoviti novi filozofi i danas žive. po njoj je i pol pot logička posljedica studiranja kod althussera, a ne američkih bombi. tko ne želi slovkati dalje od toga, očito je u dovoljnoj mjeri privilegiran da ne mora. plebejska revoltiranost u ovom slučaju znači prvenstveno to - temeljni nepristanak na tu vrstu ideološke bajalice. sve ostalo su tek artikulacijske strategije zadane logikom polja.


    vaš

    drug mao

    OdgovoriIzbriši
  12. lijepa revolucija.
    iako mislim da ju je Huxley već obradio u Otoku.

    OdgovoriIzbriši
  13. Dragi druže Mao,
    na stranu vaše razočaranje mojim navodnim sitnoburžoaskim skretanjima... na stranu i vaše neosnovano, pomalo i drsko imputiranje koječega mome bestjelesnom lumpenproleterskom sopstvu... na stranu to, možda bude prigode za pokoju cerebralnu egzaltaciju na tu temu neki drugi put...
    Ovom prigodom bih vas zamolio za jednu sitnu spoznajnu ljubaznost spram jedne klasno besvjesne i u salonski nihilizam ogrezle jedinke. Biste li bili tako susretljivi da mi u par teza izložite bit vaše transformativne političke vizije, i ako ne bi bilo odveć preuzetno, duhovno-klasne korijene vaše plebejske revoltiranosti?
    U to ime častim vas smjerno s jednom meni dragom budnicom http://www.youtube.com/watch?v=Ba3eSY0SpgM


    Vaš/a

    Ognjen/ka

    OdgovoriIzbriši
  14. draga ognjenka,

    taj vaš izazov bit će u prilog tezi - there is no alternative? kao: stisnimo ih malo pa će već početi zamuckivati. a mi ćemo se s gorkoslatkim smješkom (zar se nihilistični esteti uopće drugačije smješkaju?) možemo ponovno prepustiti ekstrahiranju weltschmerza iz svih svojih privatnih rana?

    ali, da, transformativna vizija. krenimo od prvog i očitog: društveno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje!

    ako to nije kolosalni povijesni zadatak i iz perspektive metafizičko-gurmanskih uzvisina salonskog nihilizma, onda doista povijest više nije isti koncept koji je nekoć bila.

    a indiskretna prebiranja po duhovnoklasnim korijenima su žanr za isto takve prilike. izgledna varijanta: postkoitalna konverziranja. iako čisto sumnjam da ćemo se u takvoj situaciji imati prilike susresti, čime dakako ne isključujem da ste ispod tog teškog dekora retoričke žalovitosti zapravo strastvena žena.


    vaš


    drug mao

    OdgovoriIzbriši
  15. drugari,
    mjesto gdje treba započeti put podruštvljavanja proizvodnih sredstava su digitalne mreže. iz kutka u kojem su ostvareni snovi naših heroja.

    postoji slobodan operativni sustav. gnu/linux. postoji koumunikacijski protokol u javnoj domeni. tcp/ip. postoji tehnika distribucije koja optimizira korištenje mreže. bittorrent. postoji sigurna distribuirana infrastruktura povjerenja. gnupg. postoji frekvencija u elektromagnetskom spektru. 2.4GHz.....

    iako postoje sve komponente rijetke su slobodne poruke koje se prenose slobodnim kanalima u svoj svojoj dužini putovanja od pošiljatelja do primatelja.

    sve skupa izvrstan je to početak. no cinizam onih koji znaju, kapaciteti onih koji ne znaju i ignorantnost, strah od tehnologije i lijenost onih koji mogu (ali radije seru) drže postotak dovoljno niskim da se redom svi u lancu mogu naslađivati kako ipak ne radi. i kako su snovi ipak draži.

    a rijetko smo u povijesti imali tako čvrst argument da postoji, testira se svakodnevno i radi (stalno). za milijune. no što su milijuni za milijarde. iz perspektive pojedinca koji želi revoluciju.

    kažu kako god dobro zvučalo u teoriji, teoriji?!?, da u praksi nije dovoljno servilno i da nije dovoljno lijepo.

    nije li to prejebena ironija.

    OdgovoriIzbriši
  16. Dragi druže Mao,
    ikskjuz maj frenč, ali opustite malo sfinkter...
    Ne priliči vam ova posvemašnja zgrčenost pred baukom svevrebajućeg sarkazma. Nije valjda da je u vama utrnula ona opjevana korčaginovska neustrašivost i logoreična neobuzdanost?
    I čemu to uporno etiketiranje i zaobilaženje?
    Za spoznajom vapimo vaše prevratničke filozofije i prakse, a vi nam znatiželju izdašno tovite mrvicama. Nije li to barem za početak dovoljno epohalan razlog za otvorenu diskusiju dviju jedinki koje su svojedbno najslađe sveučilišno mlijeko sisale?
    Molim vas, ne budite tako sramežljivi. Čemu to pseudoburžujsko ženiranje i traženje idealnog ugođaja? Snošaj vamo, snošaj tamo... Nema smisla cjepidlačiti, ostat će ih sasvim dovoljno za revoluciju...

    Vaš/a
    Ognjen/ka

    ps
    Ako dozvolite... Dakle, prvo i očito – društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Kako do toga i kako s tim? Komu, čemu, kako i zašto...
    Molim vas..

    OdgovoriIzbriši
  17. draga ognjenka,

    očito je da sam ipak ispravno procijenio vašu latentnu strastvenost!

    za zadovoljenje radoznalosti po ovim pitanjima na kojima inzistirate predlažem međutim da nam se pridružite na predstojećim kružocima na kojima ćemo zajedno čitati i diskutirati kapital karla marxa. tamo ćemo pokušati ekshumirati odgovore na sva pitanja koja navodite.

    ali po pitanju te tobožnje obveze da ja ovdje ispovjednički izlistavam nekakvu genezu duhovnih i klasnih uzroka svojih političkih stavova - naprosto ju ne priznajem kao obvezu. i tu dalje zapravo nemamo što pričati. i nisam vas mislio gađati u bolnu žicu, ali rizik je uvijek da je vama svaka bolna. ali u tom slučaju pogotovo nije uputno nastaviti ovu malu igricu. ne prejudiciram, pokušavam prevenirati (ukoliko je jedno uopće moguće bez drugoga).

    a po pitanju ovoga o čemu marcell priča naprosto sam ignorant, moram to priznati. tom literaturom ću se tek morati pozabaviti da bih stekao minimalnu predodžbu o ulozima koji su tu stvarno posrijedi. ovako crni petar zasad ide meni.



    pozdrav


    stevan

    OdgovoriIzbriši
  18. Oteli su ti blog na ime revolucije, Rusulice. Tako su i mom pradjedu partizani došli uzeti motor, pa kad ga nije dao, upucali ga i uzeli motor svejedno.

    OdgovoriIzbriši
  19. Ha, ha, taj kritičar s kojim si se konzultirala, mora da je bio Visković!
    Čestitke na nagradi!
    www.kolibra.bloger.hr

    OdgovoriIzbriši
  20. odgovore na današnja društvena pitanja ipak treba znači "ekshumirati". ta aktivnost očito stoji na mjestu praznine političkog mišljenja onih koje žele "revoluciju", na mjestu tišine kada ih se pita što, kako, za koga, gdje i ostala nihilistična i salonska pitanja.
    pa samo naprijed drugovi, siguran sam da ćete sresti jednom svoje antipode neumorno prokopavajući ovu nesretnu planetu.

    mile

    OdgovoriIzbriši
  21. Dragi Stevane,
    šta drugo reći nego - šteta...
    Mogli smo se još naužiti ove duhovne gimnastike, a možda se i usrećiti nekom novom spoznajom. No, eto, nisu ni skojevci što su nekad bili...
    Kako bilo, zahvaljujem vam na ljubaznom pozivu na ekshumaciju marksovske misli kojem ću se vrlo rado odazvati, no morat ću prije toga naći nekakvo dobrohotno domaćinsko tijelo koje će ljubazno udomiti moje teleportirano bestjelesno sopstvo iz limbičkog pakla u kojem se trenutno nalazim. Do tada, nadam se da ćemo se još koji put sresti na ovim digitalnim pustopoljinama...

    Ognjen/ka

    OdgovoriIzbriši
  22. dragi mile,

    odabir riječi 'ekshumacija' bio je svjesno ironijski, nadovezuje se direktno na tu liberalnu polemičku strategiju koja je u osnovi implicitna varijacija na onu o najboljem od svih mogućih svjetova. kao: da je bolji svijet moguć, valjda bi se već netko sjetio 'recepta'. prešućena pretpostavka takve argumentacije je dakako da o društvenom uređenju odlučuje nekakvo vijeće benevolentnih mudraca (ili u suvremenijoj leksičkoj varijanti - 'stručnjaka'), a ne interesi i realne relacije društvene moći.

    koketni podsmjehom kojim se ovdje kao samorazumljiva tretira smrt diskursa i autora koji je upravo tu vrstu vulgarne apologetike radikalno kritizirao i sam je simptom.



    vaš


    mao

    OdgovoriIzbriši
  23. kršćanska strategija revolucije: uskrsnuti tijelo revolucionara. i time jednom zauvijek začepiti usta živih glava i njihovu mišljenju.

    vas
    mile

    OdgovoriIzbriši