utorak, 19. kolovoza 2008.

it doesnt matter if i lose you now/ i already feel as hollow as a bone
neka od instanci



DSC00903
ph mislav

ne volim se rukovati s ljudima. to je zato šta mi se većma gade, osim kad mi se sviđaju, ali s tima se rijetko rukujem već se ljubim. želim, nekako se ustalilo da to mogu reći u indikativu, a voljeti bih morala u kondicionalu očito a to mi ne bi puno pomoglo jer čini od mene učtiva i subjekta spremnog na odustanak od zahtjeva, pa zato želim, da nešto od one fine plemenske sf fantasy postapocalyptic kulture u kojoj se dobronamjerni ljudi pozdravljaju pokazivanjem dlana u kojem nema oružja odrazi i na našoj kulturi, točnije ne nešto nego taj konkretan detalj. mjesec je doživljavao djelomičnu pomrčinu a meni nije bilo jasno ako je sad to naša sjena na njemu suncem, čije su onda one nevidljivosti u njegovim fazama i čime (prilično je izvjesno suncem također) jer uvijek sam nekako smatrala da su isto naše.

autor je autorica i sjedi na podu za laptopom sa zalihom od osam čungalungi, kupljen okrugli broj dvije požvakane na plaži. osjeća dužnost da piše pa je sjela pisati. pripovjedač je meta, homo pa čak i autodijegetička pripovjedačica koja si osjeća nedostatak pénisa i želju i nagnuće da pripovijeda. njeni se roditelji, tvrdi majka koja kaže da su to očekivali, nisu radovali kad je prohodala. lik nema ženskog roda i mlada je a umorna žena, umora koji je konačno i pomalo spektakularno umorio i zadnju zamisao o hinjenu neumora. ona kao da je mrtva, ali joj to niko nije rekao nego sam morala sama dokučiti, a sad sam dokučila. osjećaj je kao kad se počneš utapati tek u trenu kad shvatiš da plivaš bach hesse coelho rečenica.

danas sam se morala rukovati s puno ljudi. kasnije sam s njima jela hranu, ljudima, ne rukama, njih sam valjda opsesivna oprala i bilo bi bez prijedloga, i prisjećala se kako volim jesti hranu rukama kojima je dirala njegovo spolovilo. odlučila je za slučaj potrebe ako ne bi mogla odabrati među mladićima reći svakom da joj naskompilira miks pa bi vidila. nedavno se njen prijatelj slučajnošću pitao, ali i ona se pitala nešto ranije i pomislila je kako joj neće vjerovati, dolaskom plejera s integriranom memorijom (konačno je to taj naziv) u društvo o problemu snimanja mikseva jer sviđa joj se to šta je naglasak ovaj put na sadržaju jer se daruje uglavnom i najčešće na nekom isključivo kurirskom mediju a pitanje je, jer nije unificirano niti je medij opsegom ograničen kao nekada, kolika je dužina miksa pristojna i estetski najprihvatljivija i ovisi li to o prilici. uronila je po običaju prst u tećicu da provjeri je li mlijeko zagrijano i došla do toga da živimo doživotno, što me je učinilo ponosnom iako sam naravno znala da je do te zgodnoće došlo njih puno prije mene.

na televiziji sam gledala nešto za domaćice gdje su usporedili odvajanje od voljene osobe s odvajanjem bradavice, ili sam to pročitala, ili je neko spomenuo, u svakom slučaju, mislim da je ipak bila humoristična serija, u svakom slučaju mislim da je to još jedna pametna mudrost, inače ih skupljam u seriji sestre, koja nam kazuje kako odvajanje boli jer smo toliko srasli s nekim da je opna na mjestu dodira nestala pa kad se odvojimo ostane otvor, rana, ili pleonastička otvorena rana, nisam doktorica ali ispravite me, zatvorena rana, molim? ispravak blesačo ima zatvorenih rana naprimjer na duši, i nije stvar u tome jesil je (osobu)/ga (nekoga) recimo volio ili ti je išla na živce kao bradavica, iako se moram odmah ispraviti jer iako joj deformirani prst ide na živce u maniri bradavice, toliko već tihuje nad njim, pokušava ga ispraviti, tjera najboljeg prijatelja da ga pokušava ispraviti, mašta o tome da ga izrezucka, mašta o nenadanom bogatstvu koje će joj omogućiti da ga operira, izmišlja zdravstvene poteškoće s njim ne bi li joj hzzo platio operaciju, jer iako toliko to redom pa i puno više, meni je taj prst nakon šta sam toliko emocija uložila u njega draži od ikojeg drugog i najviše bi izgubila upravo ako mi baš upravo njega odreže slučajno neka pila.


DSC00940
ph mislav

Broj komentara: 16:

  1. Iskrivljeni prst je fizička manifestacija iskrivljenog pogleda na svijet... iako je to prst - pa, to onda, pretpostavljam, znači - i iskrivljenog djelovanja u svijetu (e, svijet gledamo kao Kozmos, i tako to, znano već).

    Uglavnom, odreži prst - postani konformist.

    Štob bilo da Žižek odreže bradu?

    E, ali on i jest konformist...

    I svi su...

    Osim onih pustinjaka, davnim. Čak i u Decameronu osvajaju žene.

    ...hm...

    OdgovoriIzbriši
  2. Džisus Krajst, napisao sam "Decameron".

    Što mi učine...

    Uglavnom, lijepo je i ljepše - Dekameron.

    OdgovoriIzbriši
  3. opet puno dobrog smijeha baš. popaj hajduk split.

    OdgovoriIzbriši
  4. ja sam za da postane normalno žvalit se sa dragim privlačnim osobama kada ih sretneš.

    OdgovoriIzbriši
  5. jel prst srednji?

    tko je ono zapeo za ogradu s vjenčanim prstenom i otkinuo prst? rukometaš neki. brak je zao.

    OdgovoriIzbriši
  6. Baš sam si mislio koliko je ustvari postalo nužno da vidimo taj prst...

    Mislim, vidimo noge (i one su lijepe), ali ne vidimo izvor problema - p r s t.

    hm

    možda je i bolje da ga ne vidimo?

    iskrivljen?

    je li nekad bio slomljen? ustvari, mislim da nije to, namjestili bi ga ravno... valjda

    uglavnom, ostala su mi tri ispita i trebam učiti

    ne da mi se baš

    uglavnom mi se spava.

    spavam po dvanajs sati na dan i još uvijek mi se spava. mislim da sam negdje pročitao da je pospanost znak depresije

    nekoć davno

    ne mogu više ni čitati - ne nakon buljenja u bogom kletu "ispitnu literaturu"

    ionako sam dao godinu, jebeš ova sranja

    ...ccc...

    OdgovoriIzbriši
  7. zabavljenost dragog mi mojim umakanjem prsta u padelu kad god je u njoj nešto što treba bit lijepo toplo, a koja falabogu traje već dvije i pol godine cca i ne pokazuje znakove smanjivanja, je prouzročila da se osjećam ko jedina osoba koja to radi. pa mi je sad lakše.

    OdgovoriIzbriši
  8. za marka:ko je stipe kostanić? tumač raskolnjikova kod buljana(Koltesa)?

    OdgovoriIzbriši
  9. stipe mi je prvi rođak, iliti bratić po purgerski. ko pita?

    marko

    OdgovoriIzbriši
  10. goran pita. u jebote dramske obitelji:)) a jel i on kolega s ADU il prirodom sebe daje onstejdž?

    OdgovoriIzbriši
  11. ne, diplomirao je nedavno u beogradu, nije upao u zagrebu.

    marko

    OdgovoriIzbriši
  12. uh srećnika. kak bi mu samo bilo da ga je ševo dohvatio. a eto, domovina ga primila, kud će ljepše

    OdgovoriIzbriši
  13. Nešto sam zaboravio napisati...

    Naime, ja sam ideološki protiv blogova kao takvih jer ih smatram trošenjem vremena.

    Ali ovaj blog pratim, i to je jedini blog koji pratim.

    Eto, samo da se zna.

    OdgovoriIzbriši
  14. @n-ta glava u masnoj zemlji tegle - fora ste mi vi čunjke koji tako o blogovima mislite. igrom slučaja upoznah mnoge face iz književnog miljea koje se tako ponašaju, a i vidjeh im strah u očima kada sa mnom razgovaraše iako su odveć davno srasli sa spoznajom da dolazim iz blogosfere. taj strah se manifestirao upravo zbog svjesnosti da ih već u samom startu tučem pet razlike. istini za volju, većina blogova i jesu smeće i pišu ih predstavnici razmažene plejstejšn generacije. ali ako se dovoljno potrudiš, pronaći ćeš na desetke talentiranih zapisničara svojih misli upravo u blogosferi. i za kraj : da si osoba koja je ikada u životu napisala barem jedan post koji je uveselio ne pet, već samo jednu osobu, ne bi nikada rekao/la da je bloganje trošenje vremena.

    OdgovoriIzbriši
  15. @
    Većina blogova se bazira na nekakvoj vrsti dnevničkih zapisa koje dokone osobe zapisuju nadajući se da će se za njihove egzistencije zainteresirati... bilo tko.

    Većina.

    Naravno, to ne vrijedi za sve, a ja rijetko imam vremena pretraživati ne bih li našao one pojedine koji bi mi se mogli svidjeti.

    Za rusulicu sam doznao iz Libra Libere i Zareze, inače me ne bi bilo ni od korova.

    Nemam ništa protiv pisaca sa bloga, niti vidim razloga zašto bih ikada mogao i imati. Blog im je sredstvo kojim dopiru do čitateljstva. To nije sporno.

    Također nije sporno niti to da sam veoma zavolio neke pisce koji su isprva krenuli iz blogovskih voda (recimo, gospon Rukavina).

    I za tvoju zadnju izjavu (tvrdnju, predikciju?)... Mene je fenomen bloga uvijek interesirao, ali jednostavno ne nalazim vremena niti želje da se vežem uz takvu obavezu...

    Također, ne sviđa mi se ta nestalnost bloga, pojedini autori ponekad pišu kao navijeni i onda jednostavno prestanu egzistirati u blogu... To me nervira.

    Zato, većina blogova i je gubljenje vremena (ali i čitanje po cijele dane je također gubljenje vremena... naravno), ali ako se vremena ima...

    Ja nikome ne govorim što da radi, samo izražavam svoj stav.

    OdgovoriIzbriši
  16. Pitanje za autoricu bloga...

    Gdje je arhiva od prošle godine?

    Našao sam samo do prosinca, a dalje - mrak!

    Pokušao sam sa starom adresom, ali tamo je tek link za preusmjeravanje...

    Zašto ne postaviš stare postove na onu staru adresu?

    Mene zaista zanimaju ti stari postovi.

    Ne bih htio biti bezobrazan, ali fascinantniji su mi od ovih novih.

    Naravno, ja točno znam razlog te fascinacije. Prvo što me privuklo rusulici jest energija (slično kao što dolijeću leptiri). E, onda me uhvatilo pitanje entropije... Vidio sam frcanje snage i pitao se gdje to sve ide... Sve rečenice su bile doslovce natopljene energijom. Mene tako nešto uvijek zainteresira...

    Uglavnom, to je razlog zašto me zanimaju stari postovi, zbog entropije... i mislim da je zanimljivo sa psihološkog stajališta, preko tih postova se veoma lijepo primjećuje tvoj razvoj kao osobe.

    Veoma interesantno, u svakom slučaju...

    *nahranimo emocionalne parazite*

    OdgovoriIzbriši