srijeda, 23. srpnja 2008.

ovaj život je razočaranje u većini svojih manifestacija. iako je još daleko od toga da bismo se trebali ubiti.
boris





toples. stari pohotljivci sigurno zure. to me uznemirava, što me njihovi pogledi određuju na način na koji ne želim, koji je za moje samoodređivanje pogrešan i koji ne mogu kontrolirati drukčije nego da prestanem izazivati takav pogled, a to mogu samo ako se odjenem i to je ono šta me nervira, šta je sa svoje strane kanala ne mogu odrediti što svojim tijelom izazivam, što je samo druga varijanta napada pa me slobodno nazovite ekstremno narcističkim subjektom. pa uzviknem
(neistinito)
boli me kurac
(neistinito)
oni ga ne mogu umočit
(neistinito)
može samo onaj kojem ja dopustim
(neistinito)
zato me silovanje i u najmanjem tragu luđački razbjesni.

super je šta je tek ponoćipo, a mi smo sve proživili rekla sam mu. pjesnici nisu izbacivači romantičnog taloga koji pluta vodama tužne im duše, već ludički luđaci, rekla sam mu.
danas sam se napila ko pička i puno spominjala kurac. televizija sere o tome gdje i zašto zapinje putanja globalizacijskog bumeranga. jedem ananas i osjećam se dobro u najboljoj maniri darkwood duba. osim šta me boli ono mjesto na glavi di mi je tumor, rekla sam mu.

kad bi i unutar devijantne paralelne radnje mladež imala zadanije rituale koji bi se svojom propisanošću maksimalno približili onima u mainstreamu, ne bi brzala s prvom travom, ševom, ubojstvom i sličnim delikventurama jer bi za svaku postojalo predviđeno vrijeme koje bi se s nervozom i neprilikom nestrpljivo iščekivalo da bi na kraju došlo upravo u onom trentku u kojem je pripadnik mladeži psihofizički spreman za vršenje ili trpljenje određene djelatnosti i u kojem bi ona na njemu ostavila najblaže psihofizičke posljedice.
iz: naputak za angažirani odgoj djeteta - sekcija: modifikacije društva

pa sam oprala sam suđe i nisam ugurala novi tampon jer mi je menstruacija pri kraju. prste sam umjesto toga gurala u odvod sudopera da bi odande izvukla mlohave i tamnosmeđe komade špageta koji su se preko noći pretvorili u crve.
ja ne znam kad volim muškarca kao majka a kad kao ostala žena.

ponekad se moj buntovnički duh sukobi s nekim pravilima, primjerice društvenim. ali naučila sam sebe prihvatiti buntovnu, a sukobe sabiti u omanju hrpu koja na meni neće ostaviti previše trajnih psihofizičkih posljedica. ali mi ponekad dođe problem kad sam na cesti pa oću preći na crveno a gleda maleno dijete. onda pričekam da mi se prometna signalizacija nakloni i pravim se da sam na pozornici jer ujedno i jesam.
isto tako moram pozdravljati malu djecu u neboderu a stare susjede ne moram, jer prema njima nemam obvezu držati ih u iluziji o uređenom svijetu.
jedino još moram dogotoviti promišljanje o tome u kojoj njihovoj dobi da povučem tanku granicu deziluzionacije.
iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta


ja se bojim žohara kao ničega - ni tigra, ni zmije, ni meduza. a onda sam bila s njim i naišao je žohar i znam da ga ovime kompromitiram ali ja sam bila ta koja ga je morala ubit jer on ne može podnijet činjenicu da se žohari kreću tako nepredvidivo i to mu je grozno. nasreću, nema problema s uklanjanjem smećenih ostataka žohara kojeg sam ja prethodno usmrtila jer su nepokretni. ljubav pomiče granice straha.



problem s rastavama i similarnim izlascima iz diskursa je što nisu svečano i gloriozno obilježeni
(diploma je ulazak)
ko ulasci
(već eventualno nesvečanim
(no ponekad ipak ništa manje glorioznim ali neće me to sad omesti)
pijanstvom),
pa ljudi i žene nemaju lako servirane parametre za ustoličenje u ne-status koji ih dočeka sve dok ih ne dopadne sljedeći status.

ostani ležati, nemoj mrdati, on će možda doći do tebe. po tebe.
grli komade posteljine, skini se potpuno pa se obuci, pa opet skini.
smoči se, vodom ili mokraćom, izgubit ćeš naviku. to ti se sviđa jer programski volim stvari koje nisu ušle u mainstream vođenja ljubavi sa svojom boli.
toliko sam fiksirana baš na njega jer je ovaj drugi onaj pravi. on mi stoga treba da u njega upišem tugu zbog svih budućih ikad izgubljenih ljubavnika.

kad sam bila mala, nisam se identificirala s crvenom bojom zato šta mi je mama odijevala crvenu pidžamu, nego zato šta je meni odijevala crvenu, a sestri plavu.


autoportret s mrakom




Broj komentara: 19:

  1. Jedeš ananas? Da si muško, sperma bi ti bila vrlo ukusna ;)))

    OdgovoriIzbriši
  2. demantij gorenvedenog:ne nužno. iskustvo poučava i drukčije. fiziologija je ipak prekompleksna biljka. i upit za istraživanje:zakaj sekret ne odaje prehrambene prakse?

    OdgovoriIzbriši
  3. mene isto žohari užasavaju jer se kreću nepredvidivo, al prvenstveno mi ih je crnjak ubit jer
    a) ne volim ubijat živa bića
    b) ne volim zvuk krckanja
    c) imam osjećaj ko da ih gazim golim nogama, pa makar imala 5 cm debele klompe ispod sebe.
    A jedan put je zet ubija žohara a žohar je bija skroz nepredvidljiv pa se počea verat po stolici, po radijatoru i sl. (neočekivano) i nije reagira na Raid protiv žohara a nakon šta ga je napokon uspija zgazit žohar je opet oživija. E TO je nepredvidivo! Al onda sam ga ipak ja morala ubit sama samcata jer je zet već bija iša na posal. Nakon šta sam ga ja ubila više nije oživljava. He he (al ipak mi ga je bilo ža na kraju). Nisam tila pomest ostatke nego ih je zet pomea kad je doša doma s posla, samo šta je zaboravija pomest jednu nogicu pa je ona nakon toga stala još 3 tjedna na podu ko svjevrsno upozorenje ostalim žoharima.

    OdgovoriIzbriši
  4. prije čitanja komentara pokrenuo sam uploadanu pjesmu uz post. što nisam učinio pri čitanju samog posta, pa je to čitanje utoliko i stanovito oskvrnuće konceptualnog gesamtkunstwerka. no, to priznanje jecsamo uvod u ono što zapravo htjedoh reći, naime da se sjajno slažu muzika i gogin post o žoharima koji umiru muški, pa na koncu utjelovljuju i nemrtvu Stvar koja se uporno vraća.

    freudovac u meni u tome vidi dovoljno indikatora da prepozna inscenaciju nekih temeljnih strukturnih relacija. žohar kao nesvjesno.

    iz: o semiotičkom mesmerizmu kukaca


    stevan str.

    OdgovoriIzbriši
  5. jedine nepredvidivosti koje priznajem, vrijedne analiza i strahova, su one žena i ratnih neprijatelja. i, zanima me, kako bi to izgledalo eventualno predvidivo kretanje žohara?

    marko

    OdgovoriIzbriši
  6. prema lošijem scenariju, ovako:

    X------------Y

    "X" stoji za žohara, "Y" za mene.


    prema boljem scenariju:

    X-------' Y '-----itd.
    ' '
    '-----------'

    iz: o žoharima more geometrico

    boris

    OdgovoriIzbriši
  7. bojim se da je shematski prikaz boljeg scenarija nepovratno unakažen pri objavljivanju. očito nisam verziran u ovom vidu komunikacije...

    b.

    OdgovoriIzbriši
  8. pokušat ću kazati što boris želi reći:

    X------, Y ,------>
    .........'---'

    (točkice valja zanemariti ili si predočiti da su to bebe žohari koje u nizu idu preko ceste)

    OdgovoriIzbriši
  9. za razliku od žena i ratnih neprijatelja, žohara se ne podliježe kalkulabilnosti psihologije, koja je uvijek razina pacifikacije na transparentne motivacijske modele. žohar izvire iz pukotina i putuje u tami, a kada se pojavi u prostoru koji je intiman, on time stbilnost njezinih simboličkih koordinata dovodi u pitanje. po tome funkcionira upravo kao simptom, dakle kao avatar nesvjesnog, tj jedne druge prijeteće scene koja izmiče svjesneoj kontroli. takav susret stavlja u poziciju pasivnog trpnog objekta jer vidljivo inscenira prisutnost sila koje porijeklo nemaju u pacifiranom simboličkom prostoru unutar kojega obitava ego, ali u nj po volji mogu prodrijeti. možda je zato ponekad dovoljno samo vidjeti žohara da bi se osjetilo fizički oskvrnutim. jer njegovim pojavljivanjem ključni sloj defenzivnog aparata koji je uvjet minimalne ne-nelagode već je probijen - epiderma pacifiranog simboličkog poretka.

    iz: psy las vegas reloaded

    stevan str

    OdgovoriIzbriši
  10. osim ako si pijana. onda ubijaš bube schwarzenegggerovom stamenošću. ako ugržožavaju tvog muškarca kojeg ti je zadaća i zadatak štitit.

    OdgovoriIzbriši
  11. prvo, ne znam zašto bi pravocrtnost koincidirala s predvidivošću. drugo, (ne)predvidivost je kategorija režima kalkulacije. treće, žohar nije simptom(jedino u ontologiziranim interpretacijama kao što su one ranolakanovske lyncha), već je simptom subjektov model odabira, artikulacije i inscenacije straha od žohara.

    marko

    OdgovoriIzbriši
  12. hahah, ajde da nastavimo (kad već nemamo mogućnosti izvoditi ovakve susrete uživo): ako se simptom nešto što otvara pristup putu koji treba da vodi do fundamentalne fantazije, onda strah od žohara ne može biti dublje lociran od simptomalne razine. za konvencionalnu psihologiju 'strah od žohara' možda može biti i valjana dijagnostička kategorija, za psihoanalizu on može biti samo simptom. kao drugo: osnova i jamac bilo kakvoga režima kalkulabilnosti je stabilan simbolički poredak. tamo gdje se on urušava po definiciji sve postaje potpuno nekalkulabilno. treće, pravocrtnost je u tom smislu valjda grafički najelementarnija metafora kalkulabilnosti, počevši od elementarnih fizikalnih formula. četvrto: hipertrofiju kalkulabilnosti dobivamo upravo u susretu s ratnim neprijateljem, do te mjere da je vrtoglavi razvoj rational choice theorya za uvjet imala psihologiju hladnog rata.

    stevan str.

    OdgovoriIzbriši
  13. apendiks: o kalkulabilnosti susreta sa ženama svjedoči postojanje uloge zavodnika. zavodnik je kalkulant par exellence. (isto dakako vrijedi i u obrnutoj podjeli muško-ženskih uloga, ali o tome ovdje nije riječ.

    stevan

    OdgovoriIzbriši
  14. ali, moj nemušti shematski prikaz sugerira pravocrtnost tek sekundarno; primarno, on prikazuje žohara ("X", prisjetimo se) koji se može kretati samo u četiri smjera: naprijed, nazad, lijevo i desno. kao na šahovskoj ploči. žohar E2-E4, ja, bogami, E5-E8. pa po mogućnosti napravim i rošadu sa sanom, prepustivši njoj da se bakće eventualnim napadom/obranom.

    iz: žoharov gambit

    b.

    OdgovoriIzbriši
  15. borisu, moje pitanje o predvidivosti intonacijom i implikacijom izlišnosti distinkcije nepredvidivo/predvidivo nije iziskivalo odgovor. stipi, ove prepirke su svedive na distingviranja: deskripcija/preskripcija/normativnost. opasno koketiraš s ranim lacanom, a kad si tu ni bataille nije dalek. overwhelming malomišćanskih relacija uzrok je nadmenoj i bezobraznoj lapidarnosti, ispričavam se, ali ne odolijevam. novo geslo: bez političke ekonomije si uzaludan/na, bez lakanovske psihoanalize si glup/a. sokoliću, vjerojatno sam ozbiljnije od tebe shvatio tvoj diplomski o ljubavi slijedom vlastitog radikalnog zaljubljivanja. četiri najpametnija teksta o ljubavi su: badiou 'what is love' i 'the scene of two', zupančič 'love as comedy' i dolar 'at first sight'. svakodnevno ih pomno iščitavam i izabranici srca moga koja me još ne pozna parafrazirajući TORCIDU poručujem: od jubavi moje virnije nima.


    marko

    OdgovoriIzbriši
  16. 'koketiranje s ranim lacanom' je optužba ravno iz žižekovih usta, a izvorni kontekst izricanja joj je polemički izazov doksama sjevernoameričkih akademskih aproprijacija lacana. to međutim nipošto ne znači da je sam žižek voljan amputirati koncepte iz lacanove ranije faze iz konceptualnog aparata kojim se služi, počevši od same 'etike psihoanalize', kao njegovoj vlastitoj omiljenoj točci lakanovske samodenuncijacije. bataille se toj priči, osim biografskog aspekta lakanova 'preuzimanja' bataillove supruge i kćeri, približava tek sa sedmim seminarom, a prije toga su bila još šest (matematika tako hoće), uključujući i prva dva o freudovim spisima o psihoanalitičkoj tehnici. bez toga nema nikakvog lacana, pa ni kasnoga.

    mimo svega toga, ja doista ne vidim gdje ja to impliciram etiku transgresivizma (jer pretpostavljam da se na to sintagma o ranom lakanu i imputacije o blizini s batailleom prvenstveno odnose), ali možda moje postove čitaš pronicljivije od mene samoga. moja privilegirana referenca pri čitanju lacana je još uvijek freud. u tom pogledu mogu ponoviti samo riječi paula verhaeghea: 'ne znam kako ljudi mogu čitati jednoga bez drugoga, lacana bez freuda ili freuda bez lacana, za mene oni čine kontinuitet'.

    sana će nas proklet i izganti s bloga.

    stevan

    OdgovoriIzbriši
  17. apendiks2: "stipi, ove prepirke su svedive na distingviranja: deskripcija/preskripcija/normativnost."

    doista? ne vidim po čemu, zapravo. ja sam govorio o simptomu, u osnovi unutar freudovskih parametara, uz minimalno lakanovsko proširenje. tako da ne znam na što ovime ciljaš. možda si voljan objasniti, ako se ljubičica prije ne rasrdi.(ljubičice, oprosti!)

    stevan

    OdgovoriIzbriši
  18. ali, pa ovo je uvijek bio salon.

    OdgovoriIzbriši
  19. jel` ti tko već reka da na ovoj slici ličiš na pi đej?

    OdgovoriIzbriši