srijeda, 14. svibnja 2008.



pa smislit ćemo nešto, neku polugu.
mislav.


***
zašto ne izume mobitel s noćnom lampicom za čitanje koju bih mogla paliti po želji? ovako ću na njega morati nakačiti booklight
(partikularna noćna lampica za ćvršće uvezene tiskovine - razred: svjetlo; red: noćno; porodica: izvrsno se snalazi u barbie-obitelji kao stolna lampa)
jer mobitelovo svjetlo se prebrzo gasi i nije zamišljeno za sanjarenje nad svakom pojedinom riječi mog budućeg ljubavnika.

***

javljam se.

ona (šapatom): hahvu tubu tvoj ljubo?
ja (odmah pretpostavljam: sestra kupuje zetu dar pa se zatvorila u kupaonu s telefonom i potajice pokušava od mene dobit podatke o predmetu koji je na stvari i za koji sam ja stručnjakinja): molim?
ona (šapatom): hahvu torbu ima tvoj ljubavnih, jel smeđi ruhsah?
ja: je, ima. od svijetlog samta, zašto?
ona (šapatom): mislim da ha vidim! mislim da ha pratim! da, pratim ha.
ja: molim?
ona (šapatom): jel ima on plavu majicu?
ja: ima, ali šta ti...
ona: i vojničhe haće, jel ima?
ja: ima, ali koji...
ona (šapatom): evo ha upravo ulazi u svoju zhradu.
ja: molim?
ona (šapatom): išla sam na na aerobih i uhledala sam ha ispred sebe pa ha sad pratim.
ja: molim?
ona (šapatom): zahasniću na aerobih.
ja: molim?
ona: isti je! to je on! kad sam ga pratila prije deset godina sličio je na paddyja kellyja, ali to je on!
ja: molim?
ona: skroz je drukčiji.
(pauza)
ja: ja ga nisam vidila cijeli dan. kako izgleda, je li lijep?

***
-teorija o još jednoj evolucijskoj slijepoj ulici, nepotpuno postavljena-

sve više ljudi nema volje za životom, letargični su, skloni prepuštanju depresiji i vlastitom utonuću u ništa. stvar je poprimila razmjere
(redundantno je stavljati pridjev u ovako uvriježen izraz)
i uobličuje se u pandemiju. mene nekad sestra bodri:
izdrži! jer samo će jaki opstati! to je prirodna selekcija!

(ne znam baš za nju jer ona zna biti prilično radikalna, al kad ja kažem opstati, nek bude jasno, mislim na živjeti maksimalno neokrnjeno odnosno neokrnjeno koliko je to moguće i napraviti potomke i pružati svoj de-en-a u budućnost)

može, slažem se,
(ako izuzmem stvar koja je na stvari tj na meni: bivanje mi bez povremenih utonuća u ništa nije niti malo zanimljivo, a kako sad iskušavam jedno takvo bivanje - ubacujem to jer sam si ispružila baš zgodnu priliku - sve je zdravoseljačkirumeno i samo čekam kad će mi dopizdit)
opstat će snažni i prilagođeni. ali to nam i ne znači puno jer ljudi više nisu ista rasa, ako su ikad i bili,
(a znamo da nisu, u svim mogućim široko shvaćenim aspektima te riječi (riječi rasa) i u nju upravo od mene upisanim dodatnim značenjima, ali sad naglašavam psihopatološki momenat koji ne znam je li ranije uziman u razmatranja ove vrste)
već su se podijelili u dvije grane odnosno podskupine, o kojima je bilo riječ na početku fragmenta.

kako jedni nisu isti kao i drugi, ako se ovi drugi ne srede, a ne znam kako bi se mogli srediti jer bi samim sređivanjem izgubili svoju poziciju odnosno/a time i esenciju, polovica
(pri čemu tu riječ ne uzimam kao količinski već samo djeliteljski označitelj)
ljudske rase će izumrijeti, a potomci ovih drugih učiti o nama* kao o starom rođak-ogranku genetski predisponiranom za likvidaciju.

disclaimer: iz razmatranja smo, radi preglednosti, izbacili varijable kao što su izumor od gladi ili primjerice side.

___
*

***

dok smo se ljubili, jedna mi se noga onako elegantno, stara škola, hidraulički i sve to, podignula u zrak. zaista, sama od sebe. ukazala sam mu na to kao na kakvu ekstranostričnu zanimljivost, onako kako si mi nekad volimo ukazivati na stvari, da im se možemo lijepo nasmijati.

iz: romantika je izašla (iz raja)*
___
(* pa nam vlada nestašica)
***

ide jedna stara stvar, djelomično kao odgovor stipunu na pjesmicu u komentaru pod prethodnim unosom.

zdrava li je marija (mili stipune,
go si po dini) s tobom?
blag sloviš ti među ženama,
blago slomljene pod utrobom tvojom
jesu.
i sve to marljivo
(majko božja!)
mali zanos, grešniče
sada je začas u smrti našoj.
ou men.

iz: biblija za najmlađe


***

sve uvijek moram vrtiti oko njegove želje jer on moju ne smije znati. kako će je onda ispuniti? jedino tako.


jučer sam se opet uhvatila; obožavam kad se uhvatim jer me to obori s nogu. oborilo bi me da uhvatim i druge, ali druge tako rijetko uhvatim.
(ako naprimjer naiđem na nekoga koga uspijem par puta uhvatiti, onda si ga dohvatim da mi bude blizu, a to mi je, ako vam već ili možda treba ime, hobi)
(pogotovo otkad smo morali iseliti pa sam se eto zrelo odlučila odreći zbirke cigli, iako, šta mi se naravno tek kasnije posložilo, na to još nisam bila spremna)
kad sam se uhvatila, stajala sam nasred kuhinje, okrenuta prema zapadu
(prozori gledaju na jug)
(čime nisam osobito zadovoljna jer zbog uvjetovanog refleksa da mi pogled na zapad diže serotonin)
i u šaci sam imala šaku matovilca.
uhvatila sam se za misao kako stojim nasred kuhinje i hvatam se za odnekud dolutali razmišljaj o tome koji je sljedeći potez dobro uigrane djevojke u misiji zaljubljivanja njenog ljubavnika u nju, čime sam se, jer ja kvragu nisam dobro uigrana, našla u neobranom grožđu i neopranom matovilcu.
malo sam pomislila kako je vrijedno smijeha pa sam se i nasmijala, idejno.
(jer bila sam sama)

***
odjednom sam radila neki posao gdje je djetešce predškolskog uzrasta napravilo (jeste ga zamislili muškoga, a, bagro? curica je bila) svoju slikovnicu u kojoj je slovima pisalo:
A ČOVIJEK JE
BACAO ZMEĆE
A BACAO JE
PAPIRIČE

A ČUVAR JE
BACIJO POGLED
NA LIVADU
otuda, sad je svima jasno, stil koji pokušavam nabacit.

iz: pograničja plagijata

Broj komentara: 9:

  1. Ima mobitela sa lampicom koju lijepo upališ, i dosta je jako. Jedan moj frend ima takav, zasvjetlio je u kinu, osvjetlila se tri reda. Sony Eriskon nešto. uglavnom, samo ih treba naći.

    Tyler

    OdgovoriIzbriši
  2. "mobitelovo svjetlo" - prvi put čujem za ovakav izričaj (naglasak na mobitelovo) :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Ženo, ja stvarno moram reći da te obožavam :D. Sad više ne moram kupovati knjige (ne dao Bog da u ruke uzmem 'ono nešto iz knjižnice', jel), nego mogu tu uživati :)

    OdgovoriIzbriši
  4. ah ah, nisam siguran da zaslužujem tako krasnu pjesmu. apoteoze su uvijek opasan sport za vijeme života, a poezija je još uvijek njezino ultimativno oruđe i pozornica. zato za tim da budu opjevane žude samo adolescentice sapreviše narcističke žudnje u pogledu i šarenih brabonjčića u glavi, jer, jadne, ne znaju da će ih - u slučaju da se doista i dogodi - ta vrsta apoteoze neminovno i dokrajčiti (pod uvjetom da joj povjeruju).

    dakle: ako je kompliment, prevelik je; ako je uvreda - sublimna je (pa samim time i prihvatljiva). bilo kako bilo, spremam u džepić i zahvaljujem.

    stevan strašni

    OdgovoriIzbriši
  5. Ne mogu se otet dojmu da je Pograničje plagijata naslov knjige koju bi prvi hrvatski predsjednik Tuđman napisao o cro-dance-u da mu je dobri Bog dao više vremena...

    OdgovoriIzbriši
  6. ovaj ima lampicu lijepu...
    http://www.odaberi-mobitel.com/cro/tehnicke_karakteristike/Nokia_5140i

    OdgovoriIzbriši
  7. nachtlied reloaded:

    oh sahni! gib acht!
    was spricht die tiefe mitternacht?
    ich schlief, ich schlief -,
    aus tiefem kot bin ich erwacht:-
    die welt ist schief,
    und schiefer als der tag gedacht.
    schief ist ihr weh -,
    lust - schiefer noch als herzeleid:
    weh spricht: ole!
    doch aller mist will ewigkeit -,
    - will tiefe, tiefe ewigkeit!

    mindestmaß zum artgerechten selbsterhalt: zumindest ein einziger minimal loyaler.

    pusa.

    sstrašni.

    OdgovoriIzbriši
  8. pjesma mi je završila prije nego sam pročitala. pred kraj bi mi baš još sjelo da je zasvirala severina sa zdravo marijo!

    OdgovoriIzbriši
  9. evo ti komentar da budeš sretnija. gledao sam danas malo onu emisiju na RTL-u Top Model i ona Marina me totalno podsjeća na tebe i izgledom i osobnošću. čista petica.

    OdgovoriIzbriši