evo vam taj glupi post više.
svako tkivanje i kukičanje je zapravo čekanje da se nešto dogodi, zar ne?
leonardo
u tursko doba, albanske pljačkaške skupine često su upadale na bačije i otimale stada. bile su izvrsno organizirane, sa cijelim sustavom špijunaže o kretanju ovaca i obično su uspijevale u pljački. kako lokalna žandarmerija i nije baš bila revna u rješavanju ovakvih slučajeva, turci i srbi su sa vođama pljačkaških skupina sklapali vrlo precizne ugovore da bi se zaštitili; osim što su im plaćali, morali su dati vrlo detaljne podatke o svemu što se tiče bačije i njenog osoblja. za vrijeme 1. svjetskog rata broj pljačkaških skupina je toliko porastao da mnogi odustaju od bačijanja.
***
prije iz srednje su se nekidan nalazile u tantri, a ja nisam mogla pojavit se tamo bez ekstenzija. moj društveni život ih iziskuje. pa sam se posvađala s obitelji jer mi ne žele platit ekstenzije. nikakvi argumenti njima nisu dovoljni, ni da imam dvajspet i da ću se s kosom možda uspit udat, ni da meni duga kosa pomaže dok učim jer kad je vrtim. ni da to imaju sve ženske iz bigbradra, ni da nikoja moja prijateljica to nema, a uvik su me učili da ne budem ko svoje prijateljice. popustili su ipak kad sam postala polu histerična, polu katatonična i počela recitirat naglas djedamrazu pismo da nek mi pošalje ekstenzije s lanom iz bigbradra koja nek mi ih namontira, pa je tata reko platit pola ako će mama pola a ona je rekla da može al da se onda ne smim godinu dana ošišat inače sam gotova. obitelj sad trenutno puže po parketu i traži drugu polovinu sestrine leće - neplanirani trošak od 350kn i bojazan za moje ekstenzije. ja se mislim šta obuć, kiša je ovdi u splitu, a idemo babu u dom vidit. tata je reko da je su se za božić sve sestre i čistačice iz doma napile, zatvorile u jednu sobu i raspalile cajke a umirovljenike ko jebe. zato sad idemo vidit jel nam baba preživila. a pumpnu stanicu tu odma kraj mojega nebodera su noćas opljačkali. mama je radila noćnu a sestra je bila kod momka, tako da se u obitelji sumnja na mene jer su mi ekstenzije platit obećali tek danas.
iz: božić dvijeipete.
***
ja: i jesu babi našli šta?
dida (razočarano): nisu.
iz: u ordinaciji
***
majka je gurala svoje odojče u kolicima, a djevojčica šetala svoju lutku u količicima. kolica djevojčica su uvijek roza, dok kolica velikih djevojaka poprimaju boju novorođenčeta.
kolica djevojčica moraju uvijek biti roza jer kolica malih djevojaka poprimaju njihovu boju. jesu li onda sve djevojčice roze? možda sve one koje šetaju svoju lutku u kolicima? jesu li samo one koje guraju svoju lutku u kolicima, djevojčice?
iz: poèmes en rose, generalni odgoj općenitog djeteta.
***
kad mi neko kaže da je lijepo bit u mojim mislima nismo baš sigurni da je taj iskaz objektivno istinit jerbo kako on može znat kako (mu) je u mojim mislima. ako je slučajno pogodio, računa li se to kao objektivna istina?
iz: klinička ontologija
***
zašto bi plastične posudice klase tupperware sad kad smo uvidjeli koliko je to zamorno i komplicirano i dalje bile privatno vlasništvo? one su stalno u opticaju, mame nam šalju sarme i artičoke, u njima prijatelji donose paštete i odnose višak kolača s naših zabava, u njima nam brižne prijateljice donose juhice ili dušobrižnici s mikserima voćne kašice. a među nama ima opsesivno kompulzivnih koji naprimjer vole da je sve složeno i kupe si posudice koje stanu jedna u drugu, ili one istovjetnih il komplementarnih boja poklopaca, a onda se to rastepe po svijetu a mi završimo s lepezom eklektike u kredencu. neki, a priznajem da i sama više naginjem ovima, su možda jednostavnije uznemireni samo zato šta gotovo nijedna posuda klase tupperware nje tamo gdje bi trebala biti.
i zato ustanimo svi i odreknimo se privatnog vlasništva nad plastičnim posudicama!
naravno, ova akcija (pokret) ima smisla samo ako ih unificiramo, da sve (sve.) stanu jedna u drugu. i da budu iste boje. meni je najdraža sivoplava,
iz: j/m ao
***
***
nama su došli baba i dida sa šolte. prvo smo malo pričali o tom jesu li žene ljudi, ja sam malo provocirala didu mizoginim izjavama na šta je on skočija da kako ja mogu to govorit, da jesam li zaništa učila ono moje. baba je rekla da su žene žene, muškarci ljudi, a svi skupa smo čovječanstvo. bilo je u redu dok smo pričali o tome i o spolnim organima i inom, pri čemu je mama pitala didu
dida, jel ti znaš kako izgleda pička iznutra?, a dida odgovorio
ko lubenica,
al sad su počeli o odiranju zečeva pa mi se smučilo. tata je da tristo kuna za zeca od četri kile umisto da da meni za ekstenzije.
pitala sam jesu li postavili jaslice pod bor, a kaže dida da nisu nego su malog isusa samostalno ugnjezdili negdi gori na boru pa sam se prisjetila kako je bilo najlipše kad smo jedne godine mi rodice pravile jasle od drva i kad je mene dopao isus kojeg sam realizirala ko čevapćića s priljepljenim malenim pénisićem od drva.
***
valja da zadržimo potrebe, nekakve, uvijek, jer tako imamo nekakve šanse da nam nekad bude lijepo. kad si recimo ljubavničkim pijandurevanjem upriličimo sutradanju potrebu za snom, fetusno spavanje u nježno truckavom vlaku glave na torbi, grča u koljenima, snovito nas može zagubiti buđenjem uslijed prestanka rada mp3 playera.
iz: poèmes en rose
***
ja: jučer je u filmu bila bijela svijetlost.
leo: ma daj. u kojem?
ja: u nekom božićnom. čovjek je rekao iza njega sam vidio bijelu svjetlost. to mi je bilo masu zabavno.
leo: to mi zvuči kao da su ti ukrali ideju.
ja: ali nisu je meni ukrali, ja sam je ukrala drugima.
leo: nisam nikad čuo o bijeloj svjetlosti od nikoga osim od tebe. vidio sam je, al nisam je čuo.
***
kad bi se imala priliku frontalno susresti s bogom (bijelom svjetlosti) i pitati je samo jedno pitanje, najradije bi da to bude je li objektivna istina spoznatljiva. samo šta neću znati jesam li njen odgovor objektivno spoznala. treba mi dakle neka treća instanca koja će verificirati boga, i četvrta koja će verificirati nju.
iz: pograničja tautologije; usložnjavanja; klinička ontologija
svako tkivanje i kukičanje je zapravo čekanje da se nešto dogodi, zar ne?
leonardo
u tursko doba, albanske pljačkaške skupine često su upadale na bačije i otimale stada. bile su izvrsno organizirane, sa cijelim sustavom špijunaže o kretanju ovaca i obično su uspijevale u pljački. kako lokalna žandarmerija i nije baš bila revna u rješavanju ovakvih slučajeva, turci i srbi su sa vođama pljačkaških skupina sklapali vrlo precizne ugovore da bi se zaštitili; osim što su im plaćali, morali su dati vrlo detaljne podatke o svemu što se tiče bačije i njenog osoblja. za vrijeme 1. svjetskog rata broj pljačkaških skupina je toliko porastao da mnogi odustaju od bačijanja.
***
prije iz srednje su se nekidan nalazile u tantri, a ja nisam mogla pojavit se tamo bez ekstenzija. moj društveni život ih iziskuje. pa sam se posvađala s obitelji jer mi ne žele platit ekstenzije. nikakvi argumenti njima nisu dovoljni, ni da imam dvajspet i da ću se s kosom možda uspit udat, ni da meni duga kosa pomaže dok učim jer kad je vrtim. ni da to imaju sve ženske iz bigbradra, ni da nikoja moja prijateljica to nema, a uvik su me učili da ne budem ko svoje prijateljice. popustili su ipak kad sam postala polu histerična, polu katatonična i počela recitirat naglas djedamrazu pismo da nek mi pošalje ekstenzije s lanom iz bigbradra koja nek mi ih namontira, pa je tata reko platit pola ako će mama pola a ona je rekla da može al da se onda ne smim godinu dana ošišat inače sam gotova. obitelj sad trenutno puže po parketu i traži drugu polovinu sestrine leće - neplanirani trošak od 350kn i bojazan za moje ekstenzije. ja se mislim šta obuć, kiša je ovdi u splitu, a idemo babu u dom vidit. tata je reko da je su se za božić sve sestre i čistačice iz doma napile, zatvorile u jednu sobu i raspalile cajke a umirovljenike ko jebe. zato sad idemo vidit jel nam baba preživila. a pumpnu stanicu tu odma kraj mojega nebodera su noćas opljačkali. mama je radila noćnu a sestra je bila kod momka, tako da se u obitelji sumnja na mene jer su mi ekstenzije platit obećali tek danas.
iz: božić dvijeipete.
***
ja: i jesu babi našli šta?
dida (razočarano): nisu.
iz: u ordinaciji
***
majka je gurala svoje odojče u kolicima, a djevojčica šetala svoju lutku u količicima. kolica djevojčica su uvijek roza, dok kolica velikih djevojaka poprimaju boju novorođenčeta.
kolica djevojčica moraju uvijek biti roza jer kolica malih djevojaka poprimaju njihovu boju. jesu li onda sve djevojčice roze? možda sve one koje šetaju svoju lutku u kolicima? jesu li samo one koje guraju svoju lutku u kolicima, djevojčice?
iz: poèmes en rose, generalni odgoj općenitog djeteta.
***
kad mi neko kaže da je lijepo bit u mojim mislima nismo baš sigurni da je taj iskaz objektivno istinit jerbo kako on može znat kako (mu) je u mojim mislima. ako je slučajno pogodio, računa li se to kao objektivna istina?
iz: klinička ontologija
***
zašto bi plastične posudice klase tupperware sad kad smo uvidjeli koliko je to zamorno i komplicirano i dalje bile privatno vlasništvo? one su stalno u opticaju, mame nam šalju sarme i artičoke, u njima prijatelji donose paštete i odnose višak kolača s naših zabava, u njima nam brižne prijateljice donose juhice ili dušobrižnici s mikserima voćne kašice. a među nama ima opsesivno kompulzivnih koji naprimjer vole da je sve složeno i kupe si posudice koje stanu jedna u drugu, ili one istovjetnih il komplementarnih boja poklopaca, a onda se to rastepe po svijetu a mi završimo s lepezom eklektike u kredencu. neki, a priznajem da i sama više naginjem ovima, su možda jednostavnije uznemireni samo zato šta gotovo nijedna posuda klase tupperware nje tamo gdje bi trebala biti.
i zato ustanimo svi i odreknimo se privatnog vlasništva nad plastičnim posudicama!
naravno, ova akcija (pokret) ima smisla samo ako ih unificiramo, da sve (sve.) stanu jedna u drugu. i da budu iste boje. meni je najdraža sivoplava,
iz: j/m ao
***
sana: di je upaljač?
mama: na balkonu, taj ne radi. za šta ti treba? jel ti treba samo iskra ili? jel za marihuanu?
sana: je.
mama: daj i meni malo.
sestra: zvaću vam policiju.
***
nama su došli baba i dida sa šolte. prvo smo malo pričali o tom jesu li žene ljudi, ja sam malo provocirala didu mizoginim izjavama na šta je on skočija da kako ja mogu to govorit, da jesam li zaništa učila ono moje. baba je rekla da su žene žene, muškarci ljudi, a svi skupa smo čovječanstvo. bilo je u redu dok smo pričali o tome i o spolnim organima i inom, pri čemu je mama pitala didu
dida, jel ti znaš kako izgleda pička iznutra?, a dida odgovorio
ko lubenica,
al sad su počeli o odiranju zečeva pa mi se smučilo. tata je da tristo kuna za zeca od četri kile umisto da da meni za ekstenzije.
pitala sam jesu li postavili jaslice pod bor, a kaže dida da nisu nego su malog isusa samostalno ugnjezdili negdi gori na boru pa sam se prisjetila kako je bilo najlipše kad smo jedne godine mi rodice pravile jasle od drva i kad je mene dopao isus kojeg sam realizirala ko čevapćića s priljepljenim malenim pénisićem od drva.
***
valja da zadržimo potrebe, nekakve, uvijek, jer tako imamo nekakve šanse da nam nekad bude lijepo. kad si recimo ljubavničkim pijandurevanjem upriličimo sutradanju potrebu za snom, fetusno spavanje u nježno truckavom vlaku glave na torbi, grča u koljenima, snovito nas može zagubiti buđenjem uslijed prestanka rada mp3 playera.
iz: poèmes en rose
***
ja: jučer je u filmu bila bijela svijetlost.
leo: ma daj. u kojem?
ja: u nekom božićnom. čovjek je rekao iza njega sam vidio bijelu svjetlost. to mi je bilo masu zabavno.
leo: to mi zvuči kao da su ti ukrali ideju.
ja: ali nisu je meni ukrali, ja sam je ukrala drugima.
leo: nisam nikad čuo o bijeloj svjetlosti od nikoga osim od tebe. vidio sam je, al nisam je čuo.
***
kad bi se imala priliku frontalno susresti s bogom (bijelom svjetlosti) i pitati je samo jedno pitanje, najradije bi da to bude je li objektivna istina spoznatljiva. samo šta neću znati jesam li njen odgovor objektivno spoznala. treba mi dakle neka treća instanca koja će verificirati boga, i četvrta koja će verificirati nju.
iz: pograničja tautologije; usložnjavanja; klinička ontologija
