ponedjeljak, 26. svibnja 2008.

mi nosimo padove kao jaknu preko ramena.
mislav



97
00:18:55,700 --> 00:19:00,700
At the same time the chasm between
what you are to others and to yourself.

98
00:19:00,900 --> 00:19:06,400
The feeling of vertigo and the constant
desire to at last be exposed.

99
00:19:07,400 --> 00:19:13,500
To be seen through, cut down,
perhaps even annihilated


ann

***

prepričavali su mi predavanje i željkino oslikavanje laschovog patološkog narcizma koje je glasilo da su patološki narcisi naprimjer muškarci koji vole jako lijepe žene, pa su oni odvalili. ali, rekla sam im ja, trebali ste je upitati
a što ako su tvoji receptori podešeni na dušu?

iz: psihe analiza


***


brine me to šta ponegdje moja želja uopće nije moja nego je želja drugoga. ali ne, ne u tom smislu. nego ja u pogledu nekih stvari, primjerice djece, nemam ni želju niti neimanje želje
(iako mi ponekad nadođe ona vrlo trenutna i sirova želja, ali kako je ona sirova, to odmah nije promišljena pa je isključena iz ovog razmatranja)
već u tome u potpunosti ovisim o partneru/ici i njegovoj želji. ako partner/ica bude htio bebu, onda ću je htjet i ja.

***

idemo mi dvoje doma biciklima i kažem ja oćemol desno il ravno petrinjskom a odvrati on ajd ravno petrinjskom, piči ravno pa kažem ja dobro i tako je recimo pala odluka, ali smo kasnije pustili da se stvari odvijaju same, uz jednu dodatnu smjernicu da idemo onuda kud je zeleno.
(a nju smo si, ko fol, sami zadali, kako genijalno)
(cikcak je na kraju ispao manje-više pravilan)
ja sam
(naravno)
primijetila kako usputnim odabirima selektiramo među mogućnostima koje idu i do krajnje krajnosti smrti i nadodala lepet krila u japanu znamo znamo
(on: u kini)
ja: jel ti jasno to?! jel ti jasno?!!
on: aha!!
ja: meni nije. meni to uopće nije jasno.

iz: pograničja predestiniranog

***

m nego o meni samoj slobdn pltjcoj.vjecno+s+p izgleda,vjecn neodrednoj imanjem mskrc
sm rt autora ped parama

iz: pograničja razumljivosti

***

na povratku sam uspila sa sestrom otpjevat par naših starih zborskih dvoglasno, al pjesama koje nisam čula nit pjevala da bi deset godina*, i uopće nisam znala šta dalje ide u pogledu melodije kao i riječi(ju) nego mi je samo nadolazilo, kaže ona ko vožnja bicikle.

a za nezaboravljanje vožnje bicikle nemoš bacit usporedbu jer je prilično tautološki reć nemoš zaboravit vozit biciklu, to ti je ko vožnja bicikle.
_____
*babaseja

iz: pograničja tautologije

***



***
ako neko dovoljno dugo traži riječi u rječniku, ne dobije li nakon nekog razmjerno dugog odsječka vremena sposobnost da prstima otprilike odredi gdje bi mogla bit riječ koja mu treba i otvori baš na pravu stranu? mislim, ako to radiš recimo čitav život, ako je to sve šta radiš, onda valjda razviješ nekakav osjećaj?

iz: pograničja zdravog razuma

***

dobro sam ga čula, sekundarni zvuk, kako dolazi na mene s praznog zida zgrade.
(nasuprot njegovoj)
pojmila sam da je sekundaran kad sam uočila istovjetnost njegovog ritma s onim drugim, tojest prvim, glasnijim.
onda sam
(držao me budnim skoro cijelu noć)
(ne zvuk)
pomislila kako u tome leži tajna našeg porijekla,
sjetila se platona i sokrata, pa mi je originalnost teorije pala u vodu, ali sam se izvukla upitom:
šta je odrazna površina od koje se odrazuje originalni uritmljeni zvuk
(može li zvuk.. ma glupo)
koji nas sačinjava. mislim da je to ključno pitanje.

iz: pograničja platonizma

***

volim posuđivati svoje tijelo muškarcima i gledati šta oni rade iz njega. to mi je zanimljivo, a ponekad i fascinantno, gledati na koje se dijelove
(pri vlastitoj igri, ne pri pružanju užitka meni)
(kako znam prepoznati distinkciju
(iako se to dvoje često ispreplete)
, ne zapitkujte)
mog tijela usredotočuju
(kojima su obuzeti)
a osobito mi je fascinantno gledati ih kako se igraju sa sisicama. onda pokušavam osjetiti ono šta oni osjećaju da bi pokušala pogoditi šta oni misle.
pa je to propalo
(doznala sam samo da je
njima zaista užitak dodirivat sisice)
pa sam krenila s metodom kratkog intervjua, koju provodim za vrijeme seksualnog čina nižeg, ali i višeg stupnja.
doznala sam da oni nisu generalno ljubomorni šta nemaju sise
on: odakle ti uopće ta ideja?
ja: vidila sam u nekom filmu.

tj da ne smatraju da je nepravda šta ih mi imamo a oni ne
ja: uostalom, ja sam ljubomorna šta vi imate pénis.
i da ne misle da bi im pristup istima morao stalno biti omogućen.

***

157m

***

moram svesti označitelj na fonem
(izjednačiti ga s njim)
reducirati ga kako bi mu intenzificirala značenje.
(jer značenje se nažalost izlizuje iz označitelja kao dlačice iz tepiha)
on: ljubim te.
ja: ljubim.
on: ljub.
ja: lj.

sad pak moram naći zamjerku teoriji o fonemu kao najmanjoj razlikovnoj jedinici u jeziku.

iz: pograničja ljubavi


***

quand il est parti, il pleurait. j'ai failli mourir. il faut que l'on acquière assez de force d'âme pour se vaincre soi-même. qu'il vienne! je ne vois pas bien la nuit.
as-tu peur de l'avenir? es-tu triste de changement? est-ce qu'il y a assez de vent pour faire du bateau?
le maître, un bouveur ivre-mort, m'a donné la raison de vivre. l'organisateur d'un tournoi de bridge téléphonera un jour a mon neveu pour lui demander d'y participer.
quand il s'est mis a parler, sa voix était triste. c'est bien vrai que ce serait charmant de vivre ensemble. tombe la neige, tu ne viendras pas ce soir. on casse la jambe mais on brise le cœur. nous mourrons tous un jour.







srijeda, 14. svibnja 2008.



pa smislit ćemo nešto, neku polugu.
mislav.


***
zašto ne izume mobitel s noćnom lampicom za čitanje koju bih mogla paliti po želji? ovako ću na njega morati nakačiti booklight
(partikularna noćna lampica za ćvršće uvezene tiskovine - razred: svjetlo; red: noćno; porodica: izvrsno se snalazi u barbie-obitelji kao stolna lampa)
jer mobitelovo svjetlo se prebrzo gasi i nije zamišljeno za sanjarenje nad svakom pojedinom riječi mog budućeg ljubavnika.

***

javljam se.

ona (šapatom): hahvu tubu tvoj ljubo?
ja (odmah pretpostavljam: sestra kupuje zetu dar pa se zatvorila u kupaonu s telefonom i potajice pokušava od mene dobit podatke o predmetu koji je na stvari i za koji sam ja stručnjakinja): molim?
ona (šapatom): hahvu torbu ima tvoj ljubavnih, jel smeđi ruhsah?
ja: je, ima. od svijetlog samta, zašto?
ona (šapatom): mislim da ha vidim! mislim da ha pratim! da, pratim ha.
ja: molim?
ona (šapatom): jel ima on plavu majicu?
ja: ima, ali šta ti...
ona: i vojničhe haće, jel ima?
ja: ima, ali koji...
ona (šapatom): evo ha upravo ulazi u svoju zhradu.
ja: molim?
ona (šapatom): išla sam na na aerobih i uhledala sam ha ispred sebe pa ha sad pratim.
ja: molim?
ona (šapatom): zahasniću na aerobih.
ja: molim?
ona: isti je! to je on! kad sam ga pratila prije deset godina sličio je na paddyja kellyja, ali to je on!
ja: molim?
ona: skroz je drukčiji.
(pauza)
ja: ja ga nisam vidila cijeli dan. kako izgleda, je li lijep?

***
-teorija o još jednoj evolucijskoj slijepoj ulici, nepotpuno postavljena-

sve više ljudi nema volje za životom, letargični su, skloni prepuštanju depresiji i vlastitom utonuću u ništa. stvar je poprimila razmjere
(redundantno je stavljati pridjev u ovako uvriježen izraz)
i uobličuje se u pandemiju. mene nekad sestra bodri:
izdrži! jer samo će jaki opstati! to je prirodna selekcija!

(ne znam baš za nju jer ona zna biti prilično radikalna, al kad ja kažem opstati, nek bude jasno, mislim na živjeti maksimalno neokrnjeno odnosno neokrnjeno koliko je to moguće i napraviti potomke i pružati svoj de-en-a u budućnost)

može, slažem se,
(ako izuzmem stvar koja je na stvari tj na meni: bivanje mi bez povremenih utonuća u ništa nije niti malo zanimljivo, a kako sad iskušavam jedno takvo bivanje - ubacujem to jer sam si ispružila baš zgodnu priliku - sve je zdravoseljačkirumeno i samo čekam kad će mi dopizdit)
opstat će snažni i prilagođeni. ali to nam i ne znači puno jer ljudi više nisu ista rasa, ako su ikad i bili,
(a znamo da nisu, u svim mogućim široko shvaćenim aspektima te riječi (riječi rasa) i u nju upravo od mene upisanim dodatnim značenjima, ali sad naglašavam psihopatološki momenat koji ne znam je li ranije uziman u razmatranja ove vrste)
već su se podijelili u dvije grane odnosno podskupine, o kojima je bilo riječ na početku fragmenta.

kako jedni nisu isti kao i drugi, ako se ovi drugi ne srede, a ne znam kako bi se mogli srediti jer bi samim sređivanjem izgubili svoju poziciju odnosno/a time i esenciju, polovica
(pri čemu tu riječ ne uzimam kao količinski već samo djeliteljski označitelj)
ljudske rase će izumrijeti, a potomci ovih drugih učiti o nama* kao o starom rođak-ogranku genetski predisponiranom za likvidaciju.

disclaimer: iz razmatranja smo, radi preglednosti, izbacili varijable kao što su izumor od gladi ili primjerice side.

___
*

***

dok smo se ljubili, jedna mi se noga onako elegantno, stara škola, hidraulički i sve to, podignula u zrak. zaista, sama od sebe. ukazala sam mu na to kao na kakvu ekstranostričnu zanimljivost, onako kako si mi nekad volimo ukazivati na stvari, da im se možemo lijepo nasmijati.

iz: romantika je izašla (iz raja)*
___
(* pa nam vlada nestašica)
***

ide jedna stara stvar, djelomično kao odgovor stipunu na pjesmicu u komentaru pod prethodnim unosom.

zdrava li je marija (mili stipune,
go si po dini) s tobom?
blag sloviš ti među ženama,
blago slomljene pod utrobom tvojom
jesu.
i sve to marljivo
(majko božja!)
mali zanos, grešniče
sada je začas u smrti našoj.
ou men.

iz: biblija za najmlađe


***

sve uvijek moram vrtiti oko njegove želje jer on moju ne smije znati. kako će je onda ispuniti? jedino tako.


jučer sam se opet uhvatila; obožavam kad se uhvatim jer me to obori s nogu. oborilo bi me da uhvatim i druge, ali druge tako rijetko uhvatim.
(ako naprimjer naiđem na nekoga koga uspijem par puta uhvatiti, onda si ga dohvatim da mi bude blizu, a to mi je, ako vam već ili možda treba ime, hobi)
(pogotovo otkad smo morali iseliti pa sam se eto zrelo odlučila odreći zbirke cigli, iako, šta mi se naravno tek kasnije posložilo, na to još nisam bila spremna)
kad sam se uhvatila, stajala sam nasred kuhinje, okrenuta prema zapadu
(prozori gledaju na jug)
(čime nisam osobito zadovoljna jer zbog uvjetovanog refleksa da mi pogled na zapad diže serotonin)
i u šaci sam imala šaku matovilca.
uhvatila sam se za misao kako stojim nasred kuhinje i hvatam se za odnekud dolutali razmišljaj o tome koji je sljedeći potez dobro uigrane djevojke u misiji zaljubljivanja njenog ljubavnika u nju, čime sam se, jer ja kvragu nisam dobro uigrana, našla u neobranom grožđu i neopranom matovilcu.
malo sam pomislila kako je vrijedno smijeha pa sam se i nasmijala, idejno.
(jer bila sam sama)

***
odjednom sam radila neki posao gdje je djetešce predškolskog uzrasta napravilo (jeste ga zamislili muškoga, a, bagro? curica je bila) svoju slikovnicu u kojoj je slovima pisalo:
A ČOVIJEK JE
BACAO ZMEĆE
A BACAO JE
PAPIRIČE

A ČUVAR JE
BACIJO POGLED
NA LIVADU
otuda, sad je svima jasno, stil koji pokušavam nabacit.

iz: pograničja plagijata

utorak, 6. svibnja 2008.

fenomenalno si ispala; mislim da bi ovako trebala izgledat i uživo
mislav



***

spavam bez gaćica i nelagoda vlada da mi noću buba ne uđe u mene. no kažu ionako da ljudi i žene progutaju u prosjeku nekoliko deseteka (!) buba/paukova godišnje!!, pa bi na prvi pogled moglo bit svejedno na koji otvor ti uđu. ali nije, jer želudac probavi svašta, a pipica ne.

iz: kritika čistog seksa

***

do problema dolazi i kad mlada djevojka koja raspolaže ograničenim financijskim sredstvima danas želi imati spolni život. naime, dopadljivo rublje je, kako smo već pisali, razmjerno skupo, te je još dobro ako si mlada dama uopće može priuštiti dva do tri kompleta. radi jednostavnosti pri korištenju, bilo bi idealno da su kompleta najmanje dva, kako bi mogla na sebe staviti jedan dok je drugi u pranju.
sve manje od toga nepraktično je i neugodno. živjela sam, primjera radi, s djevojkom koja je izlazila s jednim mladićem pa si je u tu svrhu nabavila jedne dopadljive gaćice. no mladić se pokazao malo stidljiv pa nije učinio onaj presudan korak koji bi njihov odnos doveo do takvog stupnja fizičke bliskosti koji bi rezultirao skidanjem odjeće onda kada to je ona očekivala te se našla u nezavidnom položaju: uvečer je morala oprati gaćice da bi se osušile do sutrašnjeg izlaska, kad se nadala imati više sreće.
no, mladić se pokazao iznimno dobro odgojenim i nespremnim da prevari* mladu djevojku te je ona i narednih večeri ustrajno prala jedine dobre gaćice koje je posjedovala soleći vodu u lavoru svojim suzama.
i sama sam imala sličan slučaj. zabavljala sam se s jednim mladićem, a dogodilo se da sam upravo tih dana dobila na dar jedne lijepe gaćice, koje su mi došle baš u pravi čas. no, moj se mladić pokazao vrlo zaposlenim zbog čega su naši susreti bili veoma kratki i nisu nas doveli do prilike u kojoj bih mogla izložiti gaćice. stoga sam i sama bila prisiljena prati ih svaku večer te su nad našom kadom visila dva para dopadljivih gaćica.
za razliku od djevojke s kojom sam živjela, imala sam više sreće i sa spomenutim mladićem došla do faze u kojoj bi me on mogao prevariti, no prije samog čina, razodijevajući me, on je učinio tu pogrešku da mi je skinuo hlače u jednom potezu, zajedno s gaćicama.
___
*babaseja

iz: kritika čistog seksa

***

...
...
...
...

iz: tautologija na tragu


***

danas letim u berlin, a kako se još nisam potpuno oporavila, pomisao na let kao i prometovanje općenito, ispunja me užasom i panikom. stoga sam odlučila popiti 15ak miligrama djelatne tvari za smirenje e ne bi li na letu bila ugodno nadrogirana. problem mi predstavlja to što znam da će me ta količina djelatne tvari za smirenje izgledno onesposobiti za razlučivanje, rasuđivanje, komuniciranje, ako ne i uspravan hod. mladići s kojima putujem izrazili su svoje negodovanje ali se još nisu jasno izjasnili oko toga hoće li me glupaču jednostavno ostaviti u avionu ako to napravim*.

no raspravili smo stvar s pilotom. jer sam se ja prepala da će
pilot imat srčani udar,
pa su oni rekli da ima kopilot
da će se kopilot onesvijestit
pa su rekli ima onaj treći u kabini
ako se i onom trećem u kabini nešto desi
pa su rekli da će onda stjuardesa pitat zna li ko vozit avion pa će se mislav javit. pa smo se on i ja posvađali da di stoje komande i on je tvrdio da je ta poluga za zakrilca a ja da je za stajni trap i totalno me sjebao jer sam vidila da nema pojma i da će nas srušit ali je onda on rekao nene ti sjediš na mjestu pilota a ja sam ti kopilot s lijeva, to je engleski avion.

ima još jedna stvar. kako stalno razmišljam o svojim posljednjim minutama, nadošla mi je i pomisao kome će biti upućene moje posljednje misli. kako sam ja dobra organizatorica, sigurna sam da ću u minutu-dvije uspjeti ugurati sve koje treba, ali me zabrinula ta posljednja misao. dok nisam shvatila da sve radim pogrešno jer mi je to predstavljalo pitanje dužnosti: kome sam ja dužna uputiti zadnji tračak svog duha na ovom svijetu
(ne računajući moju nematerijalnu i materijalnu duhovnu ostavštinu)
- majci? ljubavniku?..
potom sam primijenila drugačiji pristup i upitala se koga bi ja volila najviše i najdraže od svega i svih, dala sam si nedvojben, nepobitan i neumitan odgovor: sebe samu (za manje istančana čitatelja: sebe sanu).

___
*toliko sam se uznemirila da sam i pišući ovo uzela 5mg iste tvari

iz: nebo nad berlinom, zemlja nadamnom


***

kipuća voda ili ulje te naizgled paradoksalno manje opeku šta im se više približiš pri ubacivanju nekog predmeta, primjerice hrane, unutra. mlada djevojka treba to imati na umu pri prvom penetracijskom seksualnom iskustvu te, unatoč porivu odnosno refleksu da pri prvoj naznaci boli stisne mišiće rodnice, nadvladati instinkt i ravnati se razumom te opustiti spomenute mišiće jer će tako muškarčev odnosno zamjenski spolni ud nesmetano ući u za to predviđen otvor, a sudionica odnosno sudionici će doživjeti eventualno samo minimalnu bol.

iz: kritika čistog seksa; metafore

***

kad za noćnog spavanja grlim ljubavnika, tjelesnom asocijativnošću mi navire osjećaj ljepote, ugode i čuda što je moja plišana životinja oživila.

***

o razvojnim zadaćama čovjeka i žene::

Među razvojnim zadaćama od ranog djetinjstva do kasne zrelosti doznat će (učenici, op.R.) da čovjek od 18. do 35. godine života treba zasnovati obitelj i naučiti živjeti s bračnim drugom.


informiranijim mladim djevojkama opće je poznata činjenica i podatak da mladićima spominjanje možebitnog zajedničkog, pa i biločijeg tuđeg potomstva za vrijeme, neposredno prije i nakon snošaja, pa i u bilo koje drugo vrijeme, djeluje kao veliki turn off odnosno izaziva paniku, nelagodu i odbojnost.
ono što nije opće poznato svakom muškarcu je da, neću reći mladim djevojkama jer pošto sam individualna, neću reći i atipična mlada djevojka moje mišljenje nipošto nije poopćivo, ali ću reći: mladim djevojkama mog tipa, muškarčevo grubo odbijanje ideje o reproduckciji i zajedničkom potomstvu djeluje kao ogroman turn off. nije da mi se spusti, tj od-vlaži, nego mi se duša zgrči i otkloni ideju o intimnosti, bilo fizičkoj, bilo psihičkoj, s mladićem kojem je toliko odbojna ideja o djetetu sa mnom. jer iako je i meni odbojna ideja o djetetu, voditi ljubav želim samo s onima koje ideja našeg djeteta ne dovodi do panike. zašto onda vodiš ljubav sa mnom?
naravno, pri seksualnom odnošaju s djevojkama ne dolazi do ovog problema, stoga se mnoge osvještene žene danas okreću lezbijskoj ljubavi.

iz: pol(ov)na razmat(r)anja

***

mislav: hvala ti šta si mi otkrila ove tajne o ženama.
/pauza/
prenijet ću ih marku.


***

slušam pjesmu na repeat. publika na početku svaki put plješće jednako entuzijastično, nerazočarana time šta oni opet sviraju istu stvar.

iz: o gledištima

petak, 25. travnja 2008.



meni je hladnoća među najgorim stvarima... duhan, alkohol, hladnoća, budale...
mario


***

i pita mene doktor koji su mi još simptomi, al ne treba mene pitat, ja spremno preduhitrujem njegova pitanja, njegove misli, i dajem odgovore na pitanja za koja još ni sam ne zna da će mi ih postavit. ili ipak zna, jer je studirao medicinu, ali sam ja samodopadno uvjerena da je ipak oduševljen mojim poznavanjem relevantnosti pojedinih simptoma za u konkretnom slučaju predmnijevanu bolest, pa se onda osjećam kao vrijednija osoba.
i dakle kažem ja doktoru imam gusti sekret u sinusima koj se slijeva u pluća pa će on meni jel žuti, pa ja odvratim, je, onaj žutozeleni, pa on opet a jel vam sekret i u nosu, ili... pa ću ja, je, je, sekret mi je i u nosu. s tim da bi napomenila da mi je prvih par dana sekret bio proziran a tek je unatrag četrsosam sati gust.
pa se mi tako nabacujemo sekretom i ignoriramo činjenicu da se oboje preseravamo, jer nit on zaista vjeruje da ja slinu u svakodnevnoj komunikaciji i diskursu zaista zovem sekret, nit ja mislim da on privatno koristi sekret. i ko tu sad koga zajebava? oboje, jedno drugo, s laganom dozom ironije spram samih sebe. i kontekst nas oboje.

iz: kontekst je zajeban tekst; u ordinaciji

***

ponedjeljkom gledam uvod u anatomiju kod svog prijatelja koji ima televiziju. otjelovljenje prijatelja se mijenja kako se mijenja moja ćud, ali uvod ponedjeljkom navečer ostaje konstanta, ili pak ne ostaje, ovisno o ćudi teve kuća.
i tako gledam tu seriju koju pasionirano volim (boktepitazašto, napominjem, jer kako ćete vidit, riječ je o čistom škartu). tamo ima nekoliko likova od kojih su praktički (otkud ova riječ u ovom značenju uopće?) svi mladi doktori i praktikanti koji međusobno doživljavaju ljubavno - seksualne pustolovine. to je bio sadržaj serije.
e sad, mene jako nervira šta su oni nedavno nakratko bili uveli paralelnu radnju u kaliforniji. biće im je pala gledanost pa se neko glupo dosjetio amo uvest paralelnu radnju u kaliforniji. pa su u paralelnu radnju doveli sve neke kul glumce koji su, dosade li, opet svi redom mladi i uspješni doktori koji međusobno doživljavaju ljubavno - seksualne pustolovine. mislim, koji će kurac time postić? ako je seriji pala gledanost, uduplajmo je po potpuno istom principu s par poznatijih glumaca! krivo! prvo, ako mi se gleda ona sutkinja-amy-glumica, iću gledat sutkinju amy a ne uvod u anatomiju! ljudi gledaju uvod u anatomiju zbog likova, a ne zbog fakin originalnog mjesta radnje (bolnica!) ili više nego nadasve originalnog sadržaja radnje (ljubavno - seksualne pustolovine).
ako im je pala gledanost (a ne znam zašto drugo bi napravili paralelnu radnju osim zbog eventuanog spin offa no taj bi bio premoronska kopija uvoda u kojoj k tome sutkinja igra doktoricu pa ću pretpostavit da im to nije bio motiv) trebali su promijenit način na koji serija funkcionira!
naprimjer, uzmimo onog doktora pastira. doktor šepard je na početku bio najzgodniji frajerčina za kojim su slinili i likovi i gledatelji. a ona pička meredith je bila zbunjena mlada djeva koja ga oće.
i onda se kroz seriju svašta izdogađalo, ljudi su mijenjali krevete po principu čajanke kod zeca iz alise, a ovo dvoje tičica se izmjenjivalo u ulozi onoga koji nije baš siguran bil il nebil.
nije da su ovi drugi nešto zanimljiviji zato šta se međusobno šoraju al u svemu tome oni su se ipak ili malo ono promijenili ili ostali isti ali su zato snažna i upečatljiva karaktera. i onda gledam i mislim se zašto me (između ostalog) serija nervira i skužim da se šepard uopće nije maknuo s mjesta. u neznamkolko sezona serije on nije doživio amabaš nikakvu transformaciju! e sad, rećete vi, ko je vidio da likovi u umjetnički nepretencioznim i dugoprikazujućim tv serijama doživljavaju transformaciju kad upravo na njihovim postojanim karakterima počiva cijela serija.? pa, nije vidio! ali zato valja radit serije s upečatljivim likovima koji su dovoljno, birajte, glupi, iritantni, svojeglavi, opsesivnokompulzivni, uredni, skloni pametovanju, izuzeti od dara dobrog rasuđivanja, umišljeni, nespretni... ili kombinacija od navedenoga. a nemoš radit dobru seriju u kojoj su likica pretendirana nositeljica serije i glavni mec (frajer) tako umarajuće dosadne i jednolične osobe. predvidljive, rekla bi, al svi oni bi i trebali bit predvidljivi. predvidljivo dosadne osobe onda. pa kako predviđam da će i sljedeći ponedjeljak ili koji već dan da igraju
(sad mi više niko ne vjeruje da ih stvarno gledam, jel?)
bit dosadni bilo bi mi najpametnije da ne odem kod prijatelja gledat uvod. ali šta mogu kad moram.

iz: mediji i zdravlje

***

pitam se imaju li cure identiteskih problema kad ih druga cura jebe njihovim strap onom, kojeg one doživljavaju ko svoj vlastiti pénis?

iz: kontekst je zajeban tekst

***

kako stvar stoji s tim rodom:
nakon šta sam se pomirila tim da postoji i da me konstitutivno određuje
(jel moguće da me nešto nekonstitutivno određuje?)
i krenila se uživljavat i saživljavat s rodom koji sam dobila
(šta je povećalo količinu mladića-pretendenata na mjesto ljubavnika pa je bilo lakše podnosivo iako me ponekad neko drugo s velikim d gledalo malo podozrivo)
(nisam nikad dokučila šta točno znači podozrivo)
(ali mislim da jesam šta znači veliko drugo),
napravila sam podužu pauzu vezanu uz što se tiče rodnih propitkivanja a da ne bi slučajno nekim slučajem došlo do autoimune bolesti.
no nedavno mi je nadošla misao da je to kao s rasponom glasa - istina, možeš na njemu radit, ali ako želiš pjevat u klapi, a onda ćeš bome ako si bariton prihvatit to da si bariton, nećeš se inatit kako bi ti htijo bit prvi tenor i bariton istovremeno ili kako podjela glasova uopće ne bi trebala postojati. jerbo onda ne bi bila moguća harmonija. naravno, ova misao je nekorektna, drska i kao da je izašla iz pera tj kemijske onoga živka kustića, i ovim disklejmerom je se odričem i kažem kako sam je iznijela samo zato šta jako volim smišljat raznorazne poredbe i usporedbe.
nasreću, ima onih s velikim rasponom glasa, koji
(u teškoći)
raskoračuju preko roda i prigrljuju onoliko ljestvica koliko svojim muškobanjasto ženstvenim rukama mogu, šta je za mene najljepše i najsretnije rješenje, iako je ujedno i razlog zbog kojeg ne bi imala dijete jer ga nemam hrabrosti unesrećit i socijalno osudit a ne bi se mogla prestat podozrivo gledat ako ga odgojim ikako drukčije.

iz: pol(ov)na razmat(r)anja


***

opće je poznato da odgađajući užitak proizvodim užitak.
navire mi pitanje koliko je dugo moguće odgađati užitak a da on bude maksimalno povećan a ja minimalno iznervirana.

iz: le plaisir de la jouissance

***

ako ljubavniku kažem šta osjećam umanjit ću njegovu želju.
(razmatranja su teorijske naravi; ja više nikad ništa ne osjećam)
o čemu da mu onda pričam, pitam se znajući da mu pričat moram jer
(ja živim u svom tekstu, nikako u svojoj tišini, ma šta o tome tvrdili ludi hrvatski književnici)
(sakata sam)
(u njoj nestajem)
ljubavni govor je najjače oružje
(uništenja adresata)
zavođenja?

(o njemu.)

iz: o želji

***

baš ono nema mi većeg svršavanja i obožavanja nego kad mi neko iz ekipe sretnuv me na ulici, a ne znajući šta da odabere u moru raznoraznih mogućih pozdrava, pristupi i počne me lupat praznom bocom po glavi (plastičnom, jel, al bilo bi smislenije da je staklena). sve drugo je valjda prenormalno za njega, što li. on bit će osjeća da mora dat neki stejtment. pa, dosta mladih nekad osjeti da mora dat neki stejtment al onda ono dođeš i kažeš nešto humoristično naprimjer. to ti ne bi trebalo bit teško ako pretendiraš na to da budeš pisac il neki kurac. ako mi je ikad došlo ono baš krivo šta sam se s nekim poševila, došlo mi je tad. možda mi je udarac bocom malo razbistrio um, što li.

iz: bonton i buntovnici

***

cimerica je danas povela intenzivnu raspravu u kojoj je zastupala tvrdnju kako bi se glumcu homoseksualcu koji glumi lik u fimu za čiju radnju njegova seksualna orijentacija nije važna, trebalo dopustiti da i kao lik bude gej. to je zastupala unatoč našim upozorenjima da bi onda film bio o gejevima.
povukla je i paralelu odnosno pitanje: ako nije važno koje je rase lik, jel može crnac igrat bijelca.
njen zaključak je bio da ona ne želi živjeti u ovakvom svijetu.

iz: mediji i zdravlje

***

• četiri stvari za koje bi se borio do krvi i razvrgnuo sva prijateljstva ako treba: 1) il n'y a pas de rapport sexuel 2) klasni antagonizam je primaran 3) ronaldinho je najbolji fudbaler ikad 4) žene s ispijenim podočnjacima. (marko 02.05.2006. 00:28)
• četiri stvari (muške) za koje bi se borila do krvi: 1. goran 2. mislav 3. marko 4. stipe (sana 02.05.2006. 03:16)
• my turn: 1. modernističke poetike u književnosti 2. revolt kao strukturalna konstanta, forma koja po potrebi proizvodi vlastitu supstancu 3. ljubav 4. seks (S 02.05.2006. 03:26)
• ovo je super spika i navlakuša jer svi volimo top of the pops i onda stavljamo.alora 4 moje stvari:1)da iman mladu; 2) da moji so-called prijatelji npr. na blogu napišu kako njin ručak pronta jedan preseksi i prekul mladić( a i imućan je) ki baš mora birat između 17 djeveruša pak se onda preporuča i 18oj da prova svoju sriću; 3)da iman mladu ka preferira cunnilingus pred svin ostalin praksami čulnog zadovoljenja; 4) da iman mladu koj Tracy Lords znači više od Judith Butler (Brek 02.05.2006. 09:29)zanimljivo je primijetit koliko se toga u dvije godine promijenilo. naime; puno toga.

***

vozim se s majkom zagrebačkom avenijom, smjer kika, smjer jankomir, smjer zapad, i samo idemo idemo idemo i nikako stić a kako ja imam tu neku moralnu obavezu zabavljat svoju majku jer to je najbolji način na koji joj se mogu odužit šta me financira, smislim jednu duhovitu, ne previše duhovitu, al dovoljno dobru za tu svrhu
-a oni kažu da je lako doć na zapad.

majka se, na njenu nesreću, nasmijala preslabašno pa sam je ja poučila
-ovo je bilo izrazito humoristično, trebala si se jače nasmijat.a ona veli da ne smije, da se u zetovim autousima mora ponašat kulturnije nego doma, da je njoj još uvijek ono dole doma a ja da se lomim. zato sam vam ispričala ovaj doživljaj, ne zato šta mislim da bi vam mogao bit humorističan nego da se pohvalim da je moja majka za mene iskoristila taj divan glagol i time me prepoznala kao krhku i nestabilnu, umjetničku i artističku, nesmirenu i maničnu dušu.

iz: materijal za samopromociju

subota, 12. travnja 2008.

malo sam opet kao slučajno naletila na neki sajt sa vjenčanjima pa mi je dok sam gledala neko star trek vjenčanje došla misao ne unosi li kostimiranje na vjenčanjima u cijelu priču
(a kad kažem kostimiranje mislim naravno i na klasična, nestartrekovska vjenčanja)
(osim šta ima sto funkcija poput obilježavanja uloga, obrane od zlih sila u liminalnoj fazi djeve, pokazivanje statusa, odjeljivanje svečane od svakodnevne prilike)
i notu koja mi je sad začudo prvi put pala na pamet a koja glasi: to-se-neko-drugi-vjenčaje-a-ne-ja-a u cijelu priču. jerbo mora da je ljudima teško s tim vjenčanjem, napunilo im je glavu ko i s prvim seksom i stvorilo pritisak da je to big deal, pa se ljudi prepadnu puno više nego šta bi bilo zdravo. ali ako su malo kao zamaskirani, onda to uopće nisu oni.
(preporučam pogledati i ovaj unos u kojem se raspravlja jesu li to oni)
a osim toga uza sve te pripreme i brigu o tome da sve proteče po protokolu i opet zaboraviš na onaj nezdravi strah, samo šta se sad nervoza oko toga šta se vjenčaješ zamijeni tremom oćešl sve dobro izvest pred publikom.
ja jako volim ta vjenčanja, iako sam na tom jednom jedinom nedavnom na kojem sam bila na pola priče već htjela ić spavat jer za vjenčanja fakat moraš imat kondiciju. kako volim i vjenčane haljine često zagledam u izloge s vjenčanicama pa moji prijatelji misle da se ja želim vjenčat. ali kao što je neki od njih nedavno dobro primijetio, ja bi samo volila imat vjenčanje, ne i brak.
ali kad uvedemo još jedan parametar a taj glasi da sam kao mala u bajkama sebi redovito namjenijivala ulogu pomagačice a ne junakinje - vila koja bundevu pretvara u kočiju, a ne pepeljuga - i to ne jer je vila kul jer može radit čarolije nego jer mi je to s princem i zaljubljivanjem bilo pomalo ono ljigavo i nekako konačno, ako kužite il bar naslućujete šta želim reć, slijedom tog parametra bez problema otkrivam da ja na vjenčanju ne želim bit mladenka udavača i ostaje samo otkrit šta želim bit. bilo koja uloga je ustvari zabavna, a rješenja koja mi se nameću su dva. jedan je da pođem u biznis vode wedding planninga, a drugi je da pođem u glumice.

iako je lijepo svaku večer, ili biću iskrena, skoro svaku, a ako bi mogla birat uzela bi omjer 50-50, spavat pored nekog do koga ti je jako stalo i zbog koga ti grudi dožive elektrošok a neki drugi dio kojeg me je sram spomenit doživi toplinu.

iz: vjenčanja

***

zašto je kad pukne krevet veća sramota nego kad pukne stol? imala sam u mladosti prijateljicu pa bi spavala il radila raznorazne stvari s mladićem po njenim kaučima i krevetima, pa tako i na sestrinom joj krevetu koji bi svaku malo propao jerbo ga je sestra navodno bila razvalila za jednog žarkog seksa ali nama ne bi bilo neugodno jer ipak nismo mi prvi razvalili nego je krevet pokvaren ali sad na krevetu imam te neke daske umjesto podnice koje su bile po mjeri ali se okvir uslijed svoje drvenosti raširio malo i onda su one padale pa mi je bilo neugodno pa sam pitala cimericu da jel se ona seksala na mom krevetu dok me nije bilo pa se ona zgrozila al je onda došo mislav pa smo umetnuli stiropora koji drži daske na mjestu a istovremeno je elastičan i otad nisam imala problema s krevetom iako te daske škripe ko da je na njima teret mnogih knjiga za koje su ustvari napravljene pa to možda protestiraju šta na njima nisu knjige nego neki mladi ljubavnik koji mora uvažavat moju fobiju i brigu za daske jerbo ja i dalje mislim da su se daske pomakle i da ćemo propast.

***
kad nekome, uglavnom mladiću, kažem kako su ljudi jadni, neki to dobro prihvate a neki ne. doduše, prvima sam možda uz to onako pripomenila i da ih ja baš zbog toga onda volim (ne njih,
ljude općenito ali onda i njih dakle). drugima se ne sjećam šta sam rekla jer sam bila malo popila.

hrelic
ilustracija: hrelić


nekad imam potrebu nekog povrijedit samo da bi ga mogla utješit. kakva je to neekonomična potreba, s elementima kompliciranja i zlurade igre, nekog povrijedit da bi ga utješila? i odakle mi uopće potreba da tješim? prvi put sam je osvijestila kad sam bila mala. mama je bila napravila kolač. probala sam ga prva u kućanstvu i pitala me kakav je. ja sam je u tom trenutku toliko volila da mi je to bilo nemoguće iskazat pa sam joj rekla da nije dobar i pošteno ga izgadila, a onda sam došla do nje, zagrlila je i krenila je tješit govoreći joj kako je kolač u stvari baš dobar i kako je sve ok.

to šta imam u stvari nije želja za tješenjem nego potreba za iskazivanjem ljubavi.

iz: ljubav