utorak, 10. ožujka 2009.

iskrenost je privilegija siromašnih duhom. aj, ubo sam se na krevet, imaš li keksa?
boris






sana: maarko, oće sa mnom bit sve u redu?
marko: oće, sano.
sana: pitala sam to primoža i on mi je reka da ne zna, ali da će on učinit sve šta može da budem u redu. možda je to reka da ne bi baš klišejno reka da oće. čini mi se da je i malo razmislija, ali možda je to napravija da ne bi baš klišejno reka da ne zna.






čitala sam pet prijatelja, jednu iz serije knjiga izmišljenih da bi potakle apetit tisuća čeda diljem svijeta, i george, koja su svi htjeli biti kad su se igrali kao mali ali anji bi nju netko uvijek dograbio pred nosom pa bi bila dick, ali i to je bilo u redu, kaže ona, i george se nije mogla ljutiti uz tako divan pogled na demonske stijene koje izranjaju iz mora. pa sam ja opet zaključila da njena ljutnja nije bila autentična potreba. ali ni naše ljutnje s kojima imamo priliku imati posla u svakodnevnom životu, ako ih možemo zamisliti ustuknutima u susretu s predivnim pogledom, nisu autentične. mislim da je svaka ljutnja slaba na nešto, da svaka ima nešto pred čime bi ustuknula. tako da nema autentične ljutnje.

iz: logika prvog reda do mora; pustopoljina-vriština-đumbir-hridi


***

ja: i jel bi ti nešto falilo?
(iz: kumim mislava po tisućiti put)
mislav: možda.
ja: koji si ti bedak zaljubljeni. šta bi ti falilo? s najboljom prijateljicom. koji su temelji dobrog braka?
mislav: građanskog...


***


najveći kompliment nekoj datosti (i najveća moja autozabluda) je da je neki moj sud o njoj objektivna spoznaja. kad ni ne vidim uvjete koji su mi uvjetovali tu subjektivnu spoznaju - toliko mi objekt spoznaje savršenošću zaslijepi oči, to je divna nesvjesna gesta.

iz: medikamenti su suplementi, a komplimenti?


***


domislila sam se da se ne umire svjesno, da se prijelaz desi potpuno neprimjetno, samo si to moram još dodatno utemeljit na nekoj nevjerojatnoj sličnosti dvaju (?!) svjetova.
inače, ne želim umrijeti prije mojih prijatelja iz razloga šta ne volim propuštati dobre, ali ni loše (!) tulume. ako vrijeme i jest relativno (a jest. - mislav) i ja ih u drugom (?!) svijetu budem čekala samo koji moj dan, oni će opet toliko toga doživit i promijenit se, pa da me vole i čekaju da me vide ko josipa lisac svog pokojnog čovjeka, opet recimo moj tata ne zna da amerika ima crnog predsjednika.
osim ako recimo u smrti (?!) možemo sjedit pred ekranom i na neki internetu sličan način sudjelovat ako ne u pravljenju (a možda i to malo, pri zajebancijama a la pucketanje namještaja i nevjerojatne slučajnosti) onda bar u primanju informacija. možda moj tata sad zna šta se sve tu dešava i iako ne može dijelit to s nama, možda sad ima neke nove oblike i vrste uvida koji mu to malo nadoknađuju. pa se opet svi možemo skupa družit.
ja bi se volila vječno družit sa svojim prijateljima.


***


jutro nakon što masturbiram mogu ju/ga sresti i tad osjećam da ju/ga posjedujem, zbog pretezanja informacija s moje strane, jer on(a) ne zna da smo sinoć spavali zajedno.

iz: kritika čistog seksa


***


orfej se birajuć između žudnje (da pogleda ženu) i ljubavi (očitovane u želji da je spasi) odlučio (moš li se (ne mislim na njegovu lik-ovnost sad) uopće odlučit? to nije prava riječ, pravi naziv. da je odlučivao, ishod bi bio drukčiji)(ustvari je odlučivanje naravno jedino šta možeš napraviti, nikakva druga radnja ne postoji), kaže teoretičar, za žudnju, pa ju je, ženu, pogledao, pa ju izgubio. e, ja se ne slažem. ne oko toga šta je orfej napravio nego oko žudnje. on se odlučio za žudnju, ali ju je, bidan, odmah i izgubio, jer žudnju izgubiš kad je realiziraš tako da se i nije baš odlučio za nju - on ju je realizirao pogledom pa je izgubio sve. da je izveo ženu van (ne van, u život, nego van u život)...pa, ona bi se malo trudila da on nema osjećaj da je sigurno ima pa bi i dalje žudio. jerbo je žena, jerbo je to njen posao.

ovo mi pada u vodu
(ako je žudnji svojstvena kratkovječnost i ako na situaciju gledam, a gledam, očima hrasta, a ne mušice)
ako on žudnju nije realizirao i potrošio već aktualizirao pa mu je ostala. ali i dalje mislim da je bolje da je aktualizira zajedničko dinamičko neprekinuto zavođenje.

ali jako je teško postići da partner(ica) ima dojam da me nema i istovremeno sigurnost da me ima. to dvoje je samo naizgled nespojivo. tj nespojivo jest, ali ne i ne-su-bivstljivo. a nužno je oboje, pokazat mu/joj da si bezuvjetno tu, a jer ga/ju voliš, i pokazat da si nestalna poput nestalnosti, a jer voliš sebe.

iz: le plaisir du désir; ljubav; pograničja predestiniranog


***


ne želiš me ubiti. imala si priliku za to i nisi mogla. (kaže neki kulturni artefakt) znači li to da bi bila mogla da je htjela?
(znači li to da ono šta istinski želim - i mogu?)
znači li to da bi bila mogla da nije imala priliku?
(znači li to da je želju nemoguće realizirati pod pritiskom?)

iz: le plaisir du désir


***


dakle, knjiga se zove "Ustaško - domobranski pokret" i ja sam mislila da je to neki domobranski pokret koji se zvao "Ustaško". Ili da je to domobranski pokret opisan za malu djecu. ali onda vidim da je neko jednostavno upisao povlaku umjesto crtice!!! dakle, ustaško-domobranski pokret. tad je sve jasno.

iz: važnost minuciozne interpunkcije


***


zbog sporadičnog nedisplayiranja grafičica popularno nazvanih smajlići već njihovog pojavljivanja u mom skype sučelju u tekstualnom obliku kao i zbog neshvaćanja svih nijasi mog iskaza koje bi visoko animirane grafičice koje na njega prilljepim trebale prenijeti, imam dojam i predodžbu da moj mladić i ja imamo različnu verziju skajpa i da moja informacija ne stiže do njega onakva kakvu sam je odašljala. to je lijep primjer buke u kanalu. rekla sam to svom mladiću, doktorantu humanistike s mediologijom kao posebnim poljem interesa. nije mu bilo jasno o čemu pričam.

iz: teorija komunikacije u praksi; ; reminiscencije


***


ja: znaš kako životinje u crtiću padnu u provaliju tek kad shvate da trče nad provalijom?
on: znam.
ja: o tome ću pisat.
on: o tome je i žižek pisao.
ja: žižek? jebemu boga žižeku!!
on: ali možeš s njim polemizirati o tome.

iz: kako životinje u crtiću padnu u provaliju tek kad shvate da trče nad provalijom


***


kažu da fine i dobro odgojene djevojke, pa i mladići, ne smiju, ako je ikako mogu izbjeći, u iskazu previše koristiti osobnu zamjenicu ja, a pogotovo njome iskaze započinjati, jer time ukazuju na sebe, na svoju važnost naspram sugovornika (ili sugovornice). ali ako svi napustimo tu rabotu, neće biti egoističinih ljudi, žena i djece spram kojih će se određivati tojest definirati onie kojie žele biti finie i uljuđenie, i više ili manje skoro će se stvoriti nova distinkcija, a (ja) nagađam da bi se to moglo izvesti punjenjem glagola egoizmom.

iz: gramatika - etika - identitet (problematika)


***


ako je ovo igra, onda se igram.

iz: postulati; je li moguće biti van diskursa onih s kojima si zajedno u diskursu, i da li to možda ovisi o gledištu, želji ili odluci, a da pritom ovo nema veze sa središtem diskursa koje njime upravlja i njegov je dio, a istovremeno mu je izvan?


***


a šta se tiče definicije: kad odredimo nju, znat ćemo sve jer će ona povratno odrediti nas.
baš zato to nije niti malo jednostavno.
ipak, neki definiraju s lakoćom. ili bolje rečeno: olako.
to su vjetropiri. i sama nekad naginjem tome da budem vjetropirka.

iz: e(g)ologija






sana: maarko, oće sa mnom bit sve u redu?
marko: trebalo bi.




Broj komentara: 12:

  1. nisan siguran je li baš legitimno talijanizirat deboto glagol tako da mu kako dočetak zaljepiš dekliniranu zamjenicu, a onda objekt odvojiš. zato volin slovence. oni naprimer cartmanov 'goddamnit!!!!' prevedu z 'jebentiboga!!!'. ča ni to lipše tako?

    OdgovoriIzbriši
  2. ahahahah, ja sam isto ustaska procitala kao ustaska. :))) a nekidan sam procitala vic u kojem zena dodje doktoru i pita ga jel ima nesto protiv kaslja i on kaze nesto tipa "samo vi dajte, ne smeta me".. i sad ja ne kontam, a posli sam skontala da ne kontam jer sam shvatila njeno "protiv kaslja" isto ka i doktor iz vica. ne ide mi, ocito.
    ***
    pet prijatelja su u meni pobudili jedino poriv da jedem djumbir pa sam s radoscu prozorski kit koji su njupali junaci pavlove ulice zamijenila kuhinjskim namirnicama
    ***
    sum u skajp kanalu moze posluzit kao skroz okej metafora suma u obicnom komunikacijskom kanalu, kako to ne razumije?

    OdgovoriIzbriši
  3. izostavljeni dio iz dijaloga koji uokviruje i strukturira post:

    sana(inscenirajući melankoliju, blago pognute glave, lijepa kao juliette binoche u 'plavom'): maaarko, sta će to bit od mene?

    marko(entuzijastično, zadovoljan replikom koja mu je sinula): glumica, sano!

    (sana se instantno nasmiješi i snažno zagrli marka. nakon dvadeset sekundi grljenja sana blago podigne glavu)

    sana: ti si moj privilegirani adresat.

    marko: ti si moj privilegirani objekt analize želje žene.

    (sana se polako odvoji i krene prema vratima. izmjene poljupce u obraz, sana otvori vrata i izađe u stubište. nasmiješe se zadnji put zadovoljni artikulacijama međusobne privilegiranosti)


    marko

    OdgovoriIzbriši
  4. legitiram zadnji odgovor sani pozivajući se na jučerašnju izjavu warrena buffeta, najbogatijeg čovjeka na svijetu, na cnbc-u: za pet godina sve će biti u redu.

    marko

    OdgovoriIzbriši
  5. sretan ti prvi dan proljeća. smrzo sam se ko pička danas.

    OdgovoriIzbriši
  6. Ali, videnje uvjeta ne osporava objektivnosti neke spoznaje. Baš suprotno, što više si svjestan i kontroliraš uvjete spoznaje, to veća je mogučnost da ona bude objektivna. Ako sam pravilno shvatio tvoj iskaz, svaka spoznaja je subjektivna, ali se ponekad neka može prićiniti kao objektivna ako nismo pažljivi na njene uvjete, dok bi stalno pažnja po pitanju uvjeta dovela do spoznaje, da je svaka spoznaja subjektivna.
    Ali uzmimo za primjer Galileja, koji je spoznao, da Jupiter ima satelite, koji kruže oko njega. Uvjet te spoznaje bio je teleskop, i svjesno te namjerno korišćenje tog uvjeta omogućilo je Galileu objektivnu spoznaju o kretanju nebesnih tjela.
    Bio je svjestan uvjeta svoje spoznaje - čak više, ti su mu uvjeti omogućili objektivnu spoznaju, ne razotkrili kako je ona subjektivna.
    Objektivna spoznaja NIJE neuvjetovana spoznaja, osim u slučaju, ako se brije na to, religijoznog prosvetljenja, momentalnog apsolutnog skuženja svega. A to je već opskurantizam najmračnije vrste.
    Do objektivne spoznaje ne dolazi se sa progresivnim skidanjem uvjeta spoznaje dok ne bi ostao sam sa bijelom svijetlošću, nego sa svjesnom i metodićkom upotrijebom materijalnih uvjeta spoznaje. To je historički materijalizam najsvetlije vrste.

    OdgovoriIzbriši
  7. kako je lipo kad niki pročita više od dva retka iz epistemologije za početnike, kako to odma postaje puno manje loša poezija. plus dogmatiku.

    OdgovoriIzbriši
  8. ali nisam napisala da viđenje uvjeta osporava objektivnost spoznaje; baš naprotiv. iako je to dosadno i predvidljivo.

    gorane, to ti on mene zavodi. :) naime, proširila sam glas da me se može zavest epistemologijom.

    OdgovoriIzbriši
  9. iako, ne vjerujem da postoji objektivna spoznaja, da. ne razumijem se.

    OdgovoriIzbriši
  10. "naime, proširila sam glas da me se može zavest epistemologijom." samo da citatnost naglasi suludost i genijalnost.

    marko

    OdgovoriIzbriši
  11. Postao sam fan Gastona Bachelarda na fejsbuku. Ne mogu se oduprijeti kad netko širi glas ko harmoniku.

    OdgovoriIzbriši
  12. Dopušta li bijela svjetlost epistemologiju? U te svrhe...

    OdgovoriIzbriši