ponedjeljak, 10. ožujka 2008.

o dubine moje usamljenosti
ima li išta istodobno utješnije i uznemirujućije
od perspektive nove ljubavi?

jebite se u trokurac ako vas ne mogu zadovoljiti udžbenik iz filozofije
i životinjsko meso.

zar su jedino čime vas mogu ispuniti
prožvakani leševi uvijek novih ljubavnika?

tamni se uzduh nadvio nad mojim grudima i sivi
i tu mi prestaje inspiracije za trkeljanje
u ovoj tihoj noći
bez dna
bez dna kao i dubine moje usamljenosti.




uvod

noćas me muči više stvari, svima kojima prikrivam glavnu stvar koja me muči. kad sam bila malena imala sam zlatnosmeđu kosu; kad sam bila mlada, imala sam kožu zdrave breskve. nikad nisam imala penis, nedavno sam si pribavila pénis (falus?), al sam nedugo nakon privremeno izgubila zub pa opet imam manjak ekstremiteta, manjak na koji, ovaj put iz potrebe da me se ne shvati kao osobu koja ne drži do dentalne higijene već kao žrtvu opake prometne nesreće, opet neprestano ukazujem da bi ga time nekako simbolički umanjila, učinila ga prihvatljivim uvećavajući ga.

istiskujem si prišt, bolesna tijela, i mislim na našu gadnost i nesavršenost. volimo li upravo to jedni u drugima? u kolikoj je mjeri naša ljubav sažaljenje odnosno zasnovana na njemu? ili samo ženska ljubav (volila njome žena il muškarac?). ovo pitanje me ne vodi nikud.

/nešto kasnije/ ipak me vodi.
zanimljivo je kako mislim da ne mogu (romantično) volit nesavršene ljude, a opet, naravno da su svi nesavršeni i da kad smo zaljubljeni to ne vidimo (makar nam bilo razvidno) pa se zato i možemo zaljubit. a još jedan opet, kad volim, volim do zadnje nesavršenosti koju volim i više od savršenosti jer su savršenosti, makar su tako rijetke i time vanprosječne, ustvari dosadne prosječnosti, a nesavršenstva jesu mjesta puknuća na kojima se lomimo mi i osoba tj naš pogled na osobu, to su mjesta kroz koja onda proviruje prava poslastica koju onda možemo sladostrasno oblizivat, a koja nije jastvo koje ne postoji pa stoga ne znam šta je. kad je riječ o mojim vlastitim nesavršenostima, naravno da mi idu na živce, ali su mi zdrobljeni i skrpani zub ili razrezani i krivo skrpani prst, a možda čisto jer su svojom defektnošću privlačili više moje pažnje, postali prisniji dijelovi mene od onih normalnih, dijelovi koje stalno i aktivno želim odrezat znajući istovremeno da ću ako odrežem defektan dio sebe izgubit više nego ako odrežem zdravi.

čitam o ženinom manjku i o tome kako muškarac može želit nadomjestit ga al se prestraši čim zaključi da se on i pretvorio u pravi nadomjestak, u ono šta će njoj falit ako on ode. pa onda i ode. ako mi manjak neprestano treba bit nešto drugo da bi partneru ostala napeta, šta drugo da to bude? šta da odaberem? to ne smije bit njegov penis, što li? moj penis? ali on mi ne fali, njega sam si nekako pribavila pribavivši strap on, ženu, i asocijaciju koja određenom krugu ljudi s riječi pénis teče izravno do mene.

uostalom, odite svi, ne trebam nikog osim onog (one) koji će doć i govorit umjesto mene. proturječit mi i znat šta mislim i želim bolje od mene (ovo se željki m. ne bi svidilo) (ali pazi ti te zanimljive želje da sam nadvladana partnerom (nije to nešto isključivo moje, to je prije nešto isključivo žensko - prijateljica mi je u mladosti prišapnula kako jako želi da je neko siluje (nezgodan, pa i nemogući položaj želje)). očituje li se u tome želja da se lišim odgovornosti, da se stavim (ponovo?) u položaj djeteta naspram, hm, oca? ili je na stvari jednostavno lijenost? ili, o teška srca ovo pišem, bio(haha)logija?)

(digresija: moj dida sa šolte je jučer rekao sve je priroda. iako on nije na problem gledao s teretom dr-humanističke znanosti na leđima. no doduše, da ima ikakav uvid u dr-humanističke (godinama sam prelijena da zapamtim disktinkciju (ne sumnjam da će me neko u komentarima informirat)) znanosti, rekao bi upravo suprotno, naravno.)

znam djevojaka i djevojaka (uključujući sebe) koje napaljuje podređenost u seksu (no većina (pa tako ni ja)(o kako lažem) to ne bi priznala jer nije politički moderno)).

a ipak, s tim usporedo imam (ne mogu reć s tim se bori ili tome se suprotstavlja jer to jednostavno nije istina) majčinski (oh kako želim stavit riječ princip) nagon (oh kvragu, bolje bi figurao princip), ali on je tu više iz ljubavnikove (prijateljeve) nego moje potrebe. moja je potreba da dođeš i uzmeš me. tvoja je potreba, ili je tako čitam pa je to ustvari moja potreba (vis-à-vis tebe, dok je prva ustvari samo vis-à-vis mene), da te privijem na grudi, u potpunosti prihvatim, i utješim.


prvo poglavlje

zaljubljenost vs (romantična*) ljubav

(kako je ovo internet, fusnota najbolje funkcionira kao hipertekst s kojim se sad neću zajebavat nego ću to odma sredit tu: *kad kažem romantična, a kažem upravo romantična jer sam to negdi pokupila, mislim na ljubav dvaju partnera koji se ljube i seksaju i vjerojatno su nekad bili a možda su još uvijek, zaljubljeni. ovo sa zaljubljenošću uzmite uvjetno jer ću to možda, ako tekst krene u tom smjeru u daljnjem njemu, pobit)

zapitajte se (ponovo): želite li jače da vas neko (nek neko bude apstraktan i uzmimo da nam je privlačan) postojano (romantično) voli ili da je ludo zaljubljen u vas? želite li to istovremeno, je li moguće to dobit istovremeno, dal prvo može samo slijedit drugo, dal drugo uopće može slijedit iza prvoga, dal želite nešto u određenoj fazi života, dal ne želite da vam se nešto više nikad ne desi, dal je moguće istovremeno imat oboje s dvije ili više osoba, i zašto nas je naša kultura (ne mogu napisat ovu i srodne riječi bez poriva da joj se istovremeno nekako izrugam) naučila da nije u redu imat istodobno dvoje od toga, istovrsno il ne, s različitim osobama, i koliko se to upisalo u nas da to vanjsko pravilo tumačimo kao naše osobno ograničenje? koja je naša računica u monogamiji i vjernosti? reciprocitet (je li on time zajamčen)? moralni zakon u nama? il je u pitanju samo društvena inercija? hoće li ih neko ikad ponudit meni i hoću li ih ja ikad poželit ponudit nekome?

(volila bi napravit intervju s mojim prijanom, filozofom iz barbana i ako sam dobro razumila, budućim teatrološkim teoretičarom tijela, kojeg ćemo zaštititi imenom ogranak pulić, koji se kleo u poligamiju dok nije ogrezao u monogamnu ljubav (možda se i dalje kune u poligamiju al sad je u poziciji u kojoj mu se na takvu opasku smijemo punopravno nasmijat - ili ne? molim ogranka da se javi čitateljstvu da svoju viziju ovog široko postavljenog problema))

koji je od ta dva osjećaja dragocjeniji, željeniji, pozitivno vrednovaniji? moja draga baba seja, kao i moja pokojna baba zlata, bi sigurno rekle da je bolje da između mene i mladića duboka i sigurna ljubav, dok bi moja prijateljica iz mladosti ana ml. zacijelo tražila intenzivan doživljaj zaljubljenosti kojeg bi pak moj prijatelj i budući slavni teoretičar stipe okarakterizirao kao nepotrebnu pomutnju koja ti samo zamagli percepciju i dovuče nepotrebne probleme. prijateljice će radosno i dijelom ljubomorno kliktat čuvši prijateljičinu priču o nevjerojatno intenzivnoj i uzbudljivoj ljubavnoj događajnosti, al će bit sigurne da će milenin brak biti dobar jer se ona i muž čini se duboko i postojano vole.

dal zaljubljenost uvijek nužno uskoro prestaje (pa makar smrću romea il lea dikaprija)

(izuzimam stanine roditelje - njena mama tvrdi da joj se i nakon dvadesetak i nešto godina braka i dalje noge odsiku kad vidi muža. ima takvih slučajeva, rijetki su i sanjam da budem jedna od njih (trudeći se istovremeno da ne sanjam da budem jedna od njih jer su male šanse da mi se to dogodi (kažem dogodi jer je sudaranje partnera na ovoj velikoj zemlji i u ovoj konstelaciji u kojoj je svaki udah raskrsnica na kojoj možemo krenit minimalno dvama putevima, stvar puke pukcate slučajnosti)))

i dal je moguće da romantična ljubav potraje nekoliko desetaka godina, onoliko koliko ćemo potrajat i mi, a kad bismo mi mogli potrajat beskonačno, bi li takva ljubav (ne mislim na prijateljsku) mogla potrajat beskonačno?

kako je jalova ova podjela. vidim to.


drugo poglavlje

cijelo vrijeme želim da se neko do grla zaljubi u mene, znajući da u tome nema ni kruha ni sreće i trebajući istovremeno ljubav ljubav ljubav.

Broj komentara: 13:

  1. Ja priznajem. Javno, glasno i jasno. Podredena do kraja. I upravo to je politicki korektno :)

    OdgovoriIzbriši
  2. ja sam zaljubljen u tvoje metatekstualno biće od prvog pročitanog posta.

    OdgovoriIzbriši
  3. potpis, vezano uz prethodni post: Tyler

    OdgovoriIzbriši
  4. pored hrpice lukavih, delikatnih i vizljastih sintagmi i formulacija definitivno je najbolja: 'kako je ovo internet...'.

    marko_k

    OdgovoriIzbriši
  5. e, i odgovor na drugo poglavlje: si vous etes pris dans le reve de l'autre, vous etez foutu__g.d. (bez naglasaka namjerno da se ne misli da znam francuski).

    marko_k

    OdgovoriIzbriši
  6. (narcistički, i) s dopuštenjem autora:
    e moja sano. sad citam ovaj tvoj blog, ti si jedno tuzno bice ovih dana, nesto te tisti. sta ti moze kazat tvoj sarajlija da te malo oraspolozi, volio bih da sam u tom zagrebu da te vodim na kafu i malo smijeha. no dobro, citam sve ovo, licis mi na james joycea i njegov slijed toka misli, pises sto mislis, nista zarez, nista tacka, samo govoris i izbacujes iz sebe. biti zaljubljen u tvoje tijelo, veoma je lako, zmaj si koji riga vatru, ali dzaba, mene fascinira tvoja misao, iako kao i svako musko, prvo padnem na malo sisa i dobro dupe, ali tvoja neukrotiva misao je izazov. zalim sto nisam tamo, moja zaljubljenost u tvoje natpise raste, rado bih stavio flasu vina izmedju nas, nema casa, gori samo lampa u cosku, pijemo oboje iz flase, i govorimo samo ono sto mislimo, onda odjednom zora samo sto nije svanula, nas dvoje i dalje govorimo. tema nije bitna, dodje sama. privlacis mala, znas. sarajlija

    OdgovoriIzbriši
  7. kinky, znam, dok sam pisala mislila sam na tebe ;-) jer si to jednom spomenila!

    tylere, jedan si od razloga šta ovaj blog postoji

    marko, volim te.

    OdgovoriIzbriši
  8. e rusulico, de nam prevedi, kaj:ak ste prije plesa revija autora, vi ste zakurac (il nekaj slično?) ja samo svaki put kad pročitan kakov novi post propensan kako je blaženstvo isukrstovo ča nikad nisi i nikad nećeš postat filozofkinja. a druga želja mi je vajk da s eu hravtskoj počme više delat na Humeu (Jumu, kak bi morfonološki korektni srbski prevoditelji zapisali). iman osjećaj da bi te on fakat kapija. iako je ima retardiranu hipi frizuru.

    nike moje prijateljice su rekle da njin je tek provivanja nikih 'ponizavajucih' stvari z pornica pokazalo ča je veri užitak. jebiga, to mi je malo sjebalo koncepciju, ali više štiman njih nego dworkin. i odonda san posta poluimpotentni neurotik a la w.a. u svakemu filmu do 80-e. ča reć, tužan je bitak. a noć još tužnija (znala je to odabno i doris)

    OdgovoriIzbriši
  9. ak ste prije plesa revija autora, vi ste zakurac je prilično točno, ali se može shvatit i kao: ako ste uhvaćeni u tuđi san, u kurcu ste.
    :-)

    OdgovoriIzbriši
  10. iako nikad ne znaš, taj foutu me mući kao i ona mačka i njen jezik. možda da pitam lektoricu. mislim da ću pitat lektoricu da nek nas malo nauči još koju šporku rič a ne samo merde! (doslovno: govno, koristi se kao: kvragu! ili kako bi anja rekla: dovraga!)

    OdgovoriIzbriši
  11. uvijek više želiš ono što nemaš. po mom iskustvu, možeš istovremeno imati i jedno i drugo. ali ne vječno. a za monogamiju mislim da je nužna ako oćeš održat neku interesnu zajednicu - kad bi sad ja i/ili moj muž izdovoljavali svoje potrebe za ludom zaljubljenošću okolo to bi, skoro sam sigurna, dovelo do raspada ove postojane veze koju imamo (a koja je valjda ljubav), a mojoj djeci bi to jako teško palo, bojim se.
    oba osjećaja jednako vrijede. tko uopće vrednuje osjećaje? i čime? sa sto kuna :D ?

    OdgovoriIzbriši
  12. ja rečen merdre. jer me to podsjeti na škiljana i kako je vajk govorija:čitajte jarryja, i ionesca, ako želite ništo naučit o jeziku, ne derridu (ovo zadnje san ja doda, al opravdano).živija nan dubravko. e marko, kupija san na hreliću teke i ima lipih stvari potencijalno- suvin o kazalištu u pariškoj komuni i tako. si čita to?

    OdgovoriIzbriši
  13. dubravko.
    danas intenzivno razmišljam o tati i još nekim smrtima i baš mi je trebalo da se i njega sjetim da raspad bude potpuni.

    rutvice, hvala ti na tvom uvidu. a osjećaje možemo vrednovat u odnosu na to kako utječu na nas, koliko toga mijenjaju, na koliko nekih konkretnih stvari i kako utječu. pobereš konačne rezultate i zbrojiš, a ja serem sve u šesnaest.

    OdgovoriIzbriši