Rusulica

nemoj bit pregruba, ili ako jesi, kasnije kažeš da ti je žao.
mislav

ja sam jednostavno gad.; ne znam kako se mogu ispričat nekome zato šta sam gad; poništava li ta isprika samu sebe tojest poništava li pozicija govornika poruku? povrijediš nekoga pa se ispričaš. on se osjeća jadno pa se ti ispričaš isprikom koja zapravo ne koristi nikome, pa ni tebi, tj meni, gadu.
napustimo ovu temu.

***

pozorniji stalkeri će se možda zapitat zašto ona pobogu sluša tolko onu nekul pjesmu "one of us". e pa ako vas zanima, to je jer ne mogu suzbit svoje istraživačke porive. u toj pjesmi sam istražujući na(iš)la (na) stihove sljedeće sadržine a bome i forme:
And would you want to see If seeing meant that you would have to believe In things like heaven and in jesus and the saints and all the prophets
ona me gore pita bil mi predstavljalo problem vidit boga ako bi to značilo - e pa mene zanima ta zavisna uvjetna il šta li je već rečenica.
sad, meni ne bi predstavljalo problem vidit boga, ali mi predstavlja problem šta joan osbourne pretpostavlja da bi ako vidim boga odma morala povjerovat u nebo isusa svece i proroke a vjerojatno i ostatak vesele ekipe.
jedino je izvlači šta to ne mora značit da ona misli da ako vidiš boga nužno moraš povjerovat u navedenu ekipicu nego daje pretpostavku - bi li mi bio problem.. ako bi to značilo... . to je u redu s njene strane, mislim, dobro je šta nije rekla bi li mi bio problem... jer to znači da...
no! ja ne znam engleski jezik toliko u finese i nijanse pa se mislim kako to if ipak znači da je joan tila reć kako ako vidim boga moram povjerovat u sve to šta u biblijskom bestijariju ide s bogom u paketu i to me nevjerojatno ljuti, odakle joj pravo da to pretpostavi?
iz: biblija za najmlađe

***

zanimljivo mi je pitanje dal ljudi s amnezijom imaju drugu omiljenu hranu nego prije. također, ne potpuno, a možda nimalo, vezano uz ovo, muči me situacija u kojoj ja cimericu zamolim, uzmimo primjer popularan među današnjom mladeži, da mi sakrije kabel od interneta jerbo moram učit i da mi ga ne da ni pod koju cijenu i kolkogod je molila, a onda je nakon par sati tražim pa molim pa preklinjem da mi ga da. bi li mi ga ona trebala dat ili ne - jer ona je dala obećanje meni. ali staroj meni tj meni staroj par sati. i mogu li dakle nova ja punopravno pred provizornim kućnim zakonom i općevažećom logikom poništit ono šta sam rekla stara ja?
(imam gramatičkih nedoumica pričat o staroj sebi u prvom ili trećem licu; odlučila sam se za prvo jer je točnije, a ostalim detaljima poput vremena sam zadržala distinkciju, npr ne kažem poništit ono šta sam prije rekla, iz čega bi se moglo izvest da mislim da sam to prije rekla nova ja. postavila sam dakle, unatoč korištenom prvom licu u oba slučaja, pretpostavku da se ne radi o istoj osobi, a ovo pritom nije izolirani slučaj - sjetimo se samo onih situacija u kojima smo fizički i emocionalno općili s ljudima ili smo nosili neukusnu odjeću ili, ono šta je meni nekad proizvodilo identitetske probleme, jednostavno bili glupi pa smo nakon par godina mislili ajme meni nisam valjda kako sam mogla pa se utješimo da to ustvari nismo bili mi nego neki stari ja koji više nisam. nismo.)
ali tu dolazi do opakog sukoba mene i mene, jer kabel je moj (koja višeznačnost!) i ja je molim
(možda, ako se priklonimo struji koja je na strani nove ja, bi trebali primijetit i kako ja ne bi trebala molit nego zahtijevat)
da mi ga da i imam pravo na njega jednako kao i stara ja koja sam s tim svojim pravom odlučila da ga privremeno dam cimerici u ruke. imam li baš jednako pravo, ili veće, jer samo sadašnja ja važim i računam se, ili imam manje pravo od stare ja čije je pravo na snazi dok npr ne položi ispit i ispuni uvjet koji sam naznačila cimerici kao graničnu točku ponovnog preuzimanja prava na kabel? e al jeste li primijetili kako sam pogrešno napisala dok ne položi i ispuni? to da bi naglasila da sam stara ja zanemarila činjenicu kako ću to morat ispunit nova ja. znači, stara ja imam pravo na (neimanje) kabel(a) sve dok nova ja ne ispunim zadatak koji mi i nam (nedostaje mi osobnih zamjenica, o jalovi jeziče) sam zadala stara ja. mislim da sam se stara ja u tom slučaju malo neutemeljeno zaletila i da nek mi cimerica izvoli vratit kabel.
ovaj fragment možete upotijebit kao argument u svim budućim prepirkama ove vrste.
iz: gramatika - etika - identitet (problematika)

***

vidjet razbujale stidne dlake mi smeta samo kad osoba nosi gaćice/kupaći kostim, iz kojih dlake vire naokolo. kad gledam osobu golu, njene stidne dlake, ma koliko razbujale i koliko daleko rasprostranjene bile, me uopće ne smetaju.
iz: kontekst je zajeban tekst

***

čitala sam u ženskim časopisima za žene da su muškarci generalno ljubomorniji kad žena tjelesno opći s drugima nego kad emo-umno opći, a žene su generalno ljubomornije kad muškarci emo-umno opće naokolo nego kad drugdje umaću tintilinić.
ako sam ludo i na isključiv način zaljubljena u muškarca, s drugima ću moć općit samo tjelesno, a upravo to će ga učinit najviše ljubomornim.
iz: o prijevari

***

kupila sam istovjetne patike dok ove još nisu potrošene, za slučaj da se prestanu proizvodit. mati je sad mirna jer suicid mi je, sad kad smo tako uložili u moju budućnost, neisplativ bar dok mi se ove patike ne istroše pa pređem na te nove.
iz: moda i život

***

nekad se desi da se cijeli dan ništa nije desilo, ništa šta bi me ponijelo na krilima poleta. u takve dane, a oni su česti, ne želim i ne mogu leći i spavati jer moram čekati ne bi li se, usred tamne i tihe, usamljene noći, možda slučajno ipak možda desilo nešto šta će taj dan učiniti vrijednim svog onog življenja koje sam poduzela i obavila taj dan, a koje je uspjelo zahvaljujući sjenama poleta iz prošlosti i prizvucima budućeg poleta; pomalo na kredit.
a onda liježem u zoru i potom trošim veći dio sutradana na spavanje koje nisam obavila u današnjici koju sam nepravomoćno produžila - još jedan kredit.
tako se krediti ponište i nekako se provučem kroz fiskalno-fortunalni kvartal.
ipak na početku svakog kvartala pomislim: od sad nema nema i nema više kredita.
došlo je proljeće.

***

pričamo o tvornicama mramora i čokolade.
ja: znaš čega ja imam tvornicu? miline.
on: s tim se slažem.

ima mladića koji mirišu kao dječaci. to su mladići (oh, kvragu, i djevojke) koji mirišu na mliječne proizvode. dah, dah im miriše. volim dječake koji mirišu na mliječne proizvode, ali samo jedan u deset godina miriše na mlijeko.
i šta god se onda dogodilo, ja sam sretna jer me taj miris mlijeka sjetio na ljubav i uvjerio u samo svoje postojanje, podsjetio na periodičnu prirodu svog javljanja i uvjerio da je sve u redu i da ima nade, ako ne u novu ljubav onda nade u njegovo ponovno javljanje nekad kasnije, kad ja više ne budem bila ja i kad moji prijatelji već otplate stambene kredite.
iako, žao mi je šta nikad više neću bit ja i zato sebi dok sam još ja želim priuštit najljepše moguće trenutke ljepote s okusom mlijeka.



ilustracija: tata, mama, ljubav i budući zastupnik koji si vidovito skriva identitet.