nedjelja, 24. veljače 2008.

ovaj post iz zahvalnosti posvećujem giordanu brunu, ilustraciju svima kojima, na neke ipak malo osobnije načine, dugujem zahvalnost, a pjesmu pak goranu koji uvijek kaže kako je moj blog super za razliku od onih oh-ja-volim-radiohead djevojačkih blogova.

važno! nemojte, ponavljam, NEMOJTE palit niže naznačenu pjesmu za vrijeme čitanja jer od puste melankolije ne vidiš humor. nego je stvar u tome šta je kasno navečer pa ni ne mogu stavit nikakvu drugu doli melankoličnu pjesmu, a jako sam htjela stavit pjesmu jer je vrijeme da ovaj blog postane multimedijalan.



sinoć sam se spremala za izlazak na koncert i ples. mlada djevojka mora posebnu pažnju posvetit odabiru cipela. ali obično mlada djevojka, zbog mnoštva radnji koje nužno prethode izlasku (tuširanje s depiliranjem! feniranje! tapiranje kose! čupanje obrva! izbjeljivanje brkova! šminkanje! odabir odjevne kombinacije!) raspolaže ograničenim vremenskim odsječkom. pa od svakog para cipela isprobaš samo po jednu, pa jel bolja liva il desna, pa onu koja je gora zamijeniš novom pa jel sad bolja liva il desna i sve tako do zadnjeg para. tako sam se dosjetila da ja biram cipele po principu kupa. zanimljivo je šta u sportu taj princip nisam nikad smatrala pravednim, jer je u sportu ipak važan i ukupni poredak pa drugi najbolji klub može ispast odma na početku ako je sparen s najboljim. ta me nepravda i danas izrazito smeta i sklonija sam prvenstvima.


naknadni umetak (utorak, veljača 26):

Tajni Prijatelj:
jes jes, bio čitao...onaj dio o analogiji kupa u nogometu i izbora cipela je nešto najluđe kaj sam čitao na tu temu...fakat dobro...čak sam pomislio da bi možda mogla napisat (iako ne poznaješ toliko nogomet) ženski roman kroz nogometni žargon...možda muškarci nešto shvate
...e sad, kad si tu...ti si mi kao neki insider...znaš onu ekipu koja otkriva informacije...
...kako bi se osjećala da je neki tip bio s tobom i tvojom dobrom frendicom?
Rusulica:
zajebano. (ne istodobno, pretpostavljam?)
Tajni Prijatelj:
pa...ne
Rusulica:
samo prenesi na sebe, ovde je paralela moguća.
Tajni Prijatelj:
??
Rusulica:
šta da je tvoja djevojka bila s tvojim frendom.
(pauza)
osjećala bi se kao da je lopta po svim pravilima igre moja i kotrljam je prema golu a onda sasvim neprimjereno i nepotrebno dođe MOJ suigrač (NE iz protivničkog tima) i otme mi loptu ne bi li on zabio gol. a bila je moja i niko nas nije čuvao i totalno je taj gol bio moj.
Tajni Prijatelj:
dovraga...ove nogometne analogije doslovno pogađaju u srž...



***

zacijelo je mnogo nas bilo u osjetivnoj situaciji kad se nismo mogli izrazit, tojest kad nismo nikako mogli našim bližnjima i cijelokupnom okolnom svijetu izrazit kako se osjećamo, pogotovo izrazit to do u delikatne tančine. pa onda naprimjer dođe neki za kojeg nam se učini da je do u tančine, iako ipak najčešće ne i delikane, osjetio šta mi oćemo, šta mislimo i šta jesmo (iako to ni mi sami ne znamo definirat, jel, no - nas taj neki osjeti, a ne shvati) pa ga poželimo za ljubavnika. e, sad kad znamo šta oću reć, reću vam da pišem ovo zato jer sam našla lijep primjer metafore za to. nazvala sam je: scrabble kao metafora nemogućnosti potpunog izražavanja sebe na van, a ide ovako (pretpostavljajući da svi znamo pravila te divne igre samo ću, radi onih koji nisu dovoljno imućni ili ih pak ne zanima scrabble ali ih zanima moj blog, ovlaš pripomenit da mi igrači imamo slova a da ploča ima križaljku u koju mi stavljamo slova i pišemo riječi križajući ih s već postojećima): ako i imaš savršenu riječ složenu pred sobom, ne možeš je postavit na ploču ako na njoj ne postoji bar jedno slovo te riječi; riječi ne mogu neovisno i slobodno plutat pločom, moraju se za nešto vezat. isto tako svijet otežava bivanje nama
(osim šta nam ga naravno i zadaje)
(kao šta su pločice u scrabbleu zadane i kao što je jezik zadan)
(sad zaboravite na ovo u zagradama jer nije važno za glavnu misao pa da vas ne zbuni)
dakle isto tako svijet nama otežava bivanje time šta čak i ako je sebi uspijemo savršeno definirati, cjelinu dijela sebe nikad ne možemo ispljunit na van ako se ona ne može nadovezat na nešto šta vani već (po)stoji.
to me sjetilo na neki film ili crtić u kojem da bi se vratio negdje, kući, s nekog (nešto à la wizard of oz) dalekog i čudesnog (i vrlo vjerojatno opasnog) mjesta (poput zagrobnog života), moraš imati neki djelić nečeg svog na koji možeš naskočit (joj da mi se sjetit o kojem se fikcijskom djelu radi!). iako posljednja paralela nije potpuno točna jer mi izlazeći iz sebe na van nije da se baš vraćamo kući, prije obrnuto. ali, a ovo sad je problem mene kao živog bića, jebeš kuću u kojoj živiš sam, ako znate šta oću reć. zato su za osobne kontakte najbolje semi-detached kuće, pod pretpostavkom da osoba s kojom smo se uzajamno osjetili doseli u susjedstvo.

iz: metafore

***

to me opet nekako sjetilo na to kako me mislav večeras izvukao prošetat po kvartu pa sam imala priliku malo pogledat zvjezdano nebo nad nama, i prigodno reć mislavu vidi, zvjezdano je nebo nad nama. mislav je tad naravno odvratio ono šta je odvratio ali smo se tu malo porječkali jerbo sam ja tvrdila da nije baš sigurno je li moralni zakon u nama ili ne, dok smo u to da je zvjezdano nebo nad nama sigurni. ali sam se onda ipak predomislila i rekla kako s većom sigurnošću možemo govorit o moralnom zakonu u nama nego o zvjezdanom nebu nad nama, s čime se mislav složio i, zadovoljan sa mnom, a iz nekog razloga još više sa sobom, zagrlio me.
***
kao djetetu nije mi iz istog aspekta iz kojeg mi je to sad bolno, bilo bolno slušat pjesmu o bubamarcu koji traži svoju buba maru. (sadržaj: nije njemu lako jer ju je izgubio pa mora vrijeme gubit i sve bube (redom) ljubit dok ne nađe onu svoju). e pa dok sam bila mala suosjećala sam s razdvojenim parom i osjećala njihovu bol izgubljenosti, samoće i usamljenosti (naravno, serviraju ti to tako da se od tebe traži baš takva reakcija; uz to (nije zanemarivo) nemaš još vlastitog iskustva s vezama), a sad sam bijesna na bubamarca koji kurac on ima okolo ljubit sve te bubamare (redom) da bi naša onu pravu, pa valjda je može pepoznat nekim drugim načinom il metodom osim onom umoči ga, da ga jebo led! pa mi je žao buba mare koja čeka sama dok ovaj, jadničak, uokolo ljubi/gura jezik trebama. pa sam onda bijesna na nju, alo, a da se i ti malo pokreneš, odi nađi svog čovika tj bubu, možeš i istom metodom koju koristi i on, bar ćete se zabavit, svinganje je ionako stvar za dvoje, ovo o čemu smo mi imali priliku slušat je prevara. a ono šta smo imali priliku usvojit kao obrazac prihvatljivog ponašanja je toleriranje muškarčevog švrljanja.
svi su se nešto okomili na bajke, u americi je izašla i neka gej slikovnica, pa romantični filmovi i očekivanja koja stavljaju pred mladu djevojku, ali zlosutno učenje rodnih uloga (to znači: di je ženi misto, a di muškarcu) vreba i iz dječjih pjesmica. stoga promislite hoćete li podastrijet bubamarca svom djetetu.

iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta

***

imam želju pojest ljude i žene u koje sam zaljubljena. ne rastrgat ih nego progutat, maštam o tome kao o gumastom i oblačastom iskustvu koje mi puni usta, klizi mi niz grlo milujući mi krajnike i puni me. ima li to neke veze s pénisom? trudim se sve dovest u vezu s pénisom, pa ako ne mogu (samo, da mi je jedan primjer kad ne mogu..) onda mi je to bar znak da je ta pojava čista i oslobođena tereta veze s pénisom. pandan kod muškarca? grudi. dojenje. možda to ima veze s dojenjem? možda su djevojke i žene koje rado vrše fellatio upravo one djevojke i žene koje su bile dojene? možda su to upravo one koje nisu bile dojene pa imaju neispunjenu potrebu za sisanjem? ovu varijantu ja opovrgavam al uvijek ima iznimki. no ima ljudi i žena koji vole lizat sladoled il cuclat lizu il grlić boce il grickat pizzu il nokte il mrkvicu il olovku il moraju stalno imat po ustima žvaku il neku hranu, pa ću onda zaključit time kako svi imamo potrebu za sisanjem i oralnim užicima, neovisno jesmo li prevalili oralnu fazu iza leđa.
meni je najdraži oralni užitak ljubljenje.

***

otkrila sam u sebi sposobnost vođenja ljubavi s tekstom. dobro, to nije nešto novo, sigurno, ali mislim na tekstove koje su napisale osobe spram kojih imam romantičnih pretenzija, pa ih (njih, osobe) čitajući ulijevam u tekst, čujem njihov glas kojim mi čitaju i osjećam, smiješno, ali stvarno gotovo pa fizički osjećam kako se ljubimo tekst i ja, oni i ja. to je divno.

***

malo sam se kao zaljubila u giordana bruna. mislim da mi je došlo žao kako su ga spalili i da mi je došao ponos kako je odvratio pogled od križa. pogotovo sam se malo kao zaljubila u njega kad sam dodatno vidila njegovu sliku tj crtež (iako, naglašavam! ja inače ne volim baš taj istančani tip muškarca tj mladića). mislim da nas je giordano bruno zadužio a da mu ne posvećujemo dovoljno hvale i osjećaja. zato mi je drago da sam ja osjetila nešto za njega. jer iako zacijelo ipak ima ljudi koji giordanu upućuju hvalu, on sigurno puno rjeđe doživi (domrtvi) znakove i takve afekcije. ti su mi moji osjećaji dodatno dragi zbog mogućnosti da ih on slučajno može nekako čut. giordano, volim te i hvala ti.


Broj komentara: 30:

  1. izvrsnost tvog pisanja(i ne samo pisanja) najoglednija je u tome šta ja stvarno virujen da si se ti zaljubila u giordana bruna. a nikad nisam ni slutio da bi nekome moga virovat takvo što. iako bi giordano sigurno tvrdio da te ne može čut, ipak te čuje. i, općenito, mislim da je izuzetno pohvalno i preporučljivo da se male djevojčice zaljubljuju u herojske figure iz povijesti filozofije. a kako se ti lako zaljubljuješ nadam se da je sljedeći pascal, nekako mi se čini adekvatnim ti. ne mislim da je ljubav stvar adekvacije, naprotiv, već je tvoja eventualna zaljubljenost u blaisea adekvatna žanrovskim obrascima koja si ovdje nametnula.

    marko

    OdgovoriIzbriši
  2. daklem, za povijest:radiohead su zakurac.to ča hi ja volin, dokaz je samo ljudke nesavršenosti (i mojega glazbenega (ne)ukusa).da rejdihohed pročitaju samo jedan tvoj post prestali bi postojat. i miljuni ljudi širon svita bi imali jedan veliki razlog manje da budu u kurcu.tin ljudima triba davat tvoj blog. kao pandan krznoterapiji (pogledat sjajno djelce Rubljovka).i peljat hi na koncerte jensa lekmana. i svit bi zajno bija puno,puno lipči. ako uvi postić ni idelani način za počet usranu šetimaneu, ja ne znan ča je.tenkski, verski, mačski

    OdgovoriIzbriši
  3. e ja i stija san još pitat.tu svraćaju ljudi z metkovića ki slušaju niku dobru muziku.z jenega drugega kraja čuja san u petak da niki ljudi z metkovića gredu na jensa.dalo bi se logički zaključit da ni u metkoviću baš tolika indie populacija (kao nap. u analogno aliteracijskom montrealu) pa da ti ljudi ne budu baš ti.samo, ja tamo ninega nisan čuja da je govorija hrvatski, pa pitanje, oj vi indiejanci z juga, da li ste bili na koncertu?ako ja, kako van je bilo?

    OdgovoriIzbriši
  4. Implicira li ovaj zadnji komentar da Jens svira negdje u blizini? Gdje? Rusulicine postove vise necu hvalit jer to postaje dosadno. (eugen)

    OdgovoriIzbriši
  5. 'ljude i žene' Hehe, kako bi ti na ovo naskocile neofeministice s nezaobilaznim pitanjem zar zene nisu takoder ljudi? Hm, ili je mozda bas ovo kompliment zenama? :)
    Ovo sa zeljom da pojedes ljude i zene u koje si zaljubljena.. Prvo mi se svida cinjenica da si zaljubljena u vise ljudi, ali mislim da to nema veze s penisom koliko ima veze sa strahom. Barem kod mene, imala sam tja osjecaj vec nekoliko puta dosad i svaki put uocila da se javlja onda kada se najvise bojim. Da ne ostanem sama pa da, jeduci ih, dozivim probavno blagostanje i zauvijek ih inkorporiram u svoje tjelesne stanice, da su uvijek ovdje, pored mene. Bizarno. No, kod tebe vjerojatno nije isti uzrok kao kod mene :)
    A glede Bruna... sto mislis, mozemo li s mrtvacima dozivjeti orgazam ili, jos bolje, oni s nama?

    OdgovoriIzbriši
  6. Kažeš pojesti? Znaš da ima to u seksualnom pojmovniku, samo ne znam kako se stručno kaže. Ima spolni nagon prema jedenju osobe u kanibalskom stilu, a ima i taj da želiš osjetiti osobu u svom probavnom traktu.
    A da ti to nije od ispita?
    Pozovi nekog na ručak, pa ono... :D

    Znaš, malo sam razmišlja (bravo za mene). Palo mi je na pamet kako bi bilo super da nisi na ovako slobodarskom mediju, ono da baš pišeš i da te čita puno ljudi, ali onda mi je palo na pamet da je bit ovog bloga u tome da bude neovisan. Ovaj tvoj se tek tako ostvaruje i daje ono najbolje. I onda sam zakopa tu ideju o pisanju za mase (iako to ne znači da bi onda bila lošija... samo bi nestala ili bar izblidila bit).

    OdgovoriIzbriši
  7. ja: marko, eno novi post. ali ako ćeš ga komentirat, komentiraj tamo, molim te. fale mi one vaše salonske rasprave pod postovima.
    (onda marko komentira na blogu, a nakon toga mi pošalje pet još boljih kritičkih osvrta sms-om :D)
    moraću opet čitat starog prdonju pascala.
    gorane, (i eugene) meni nikad ne dosadi čitat pohvale. pogotovo ovako krasne. mladić iz metkovića (u bosni) je jensa slušao u berlinu, a ne u munchenu (ovo je ujedno i odgovor eugene-u; da je bio beč, pošla bi i ja. ovako netom operirana, u rokovima i raznoraznim uzbuđenostima druge vrste nije mi pasalo. no! dobila sam preveliku majicu (i stigla je :)!!)
    kinky, pišem ljudi i žene upravo zato šta kad kažem ljudi (gotovo) svi pomisle na hrpu muškaraca! ovako pomisle na muško-ženski mix (ili možda prije na dva tora, u jednom muškarci, u drugom žene)
    ne volim jest ljubavnike iz usamljenosti nego iz gladi. za ljubavnicima :)
    zadnje pitanje: hm, vuče na nekrofiliju :D

    OdgovoriIzbriši
  8. endi, mislim da je u pisanju za mase samo stvar u tome da nađeš pravi medij, tako da rusulica može pisat za puno ljudi (misliš da ih tu nema puno? counter mi je skriven ;) a da ne izgubi na kvaliteti. može naravno isto tako, ako bude gladovala, pristat na aranžman u kojem bi izgubila na biti. ako ću pisat kao rusulica. ali ja mogu pisat i kao pokojni pradida mirko, ako će mi neko za to platit. :)(kako brkam 3će i 1vo lice)
    o prehrani i probavi: ja ih želim osjetit u ustima i na krajnicima i u grlu, ne baš u probavnom traktu. tj nije da o potonjem maštam. nego, oćeš li možda svratit na ručak? hehehe (zli smijeh)

    OdgovoriIzbriši
  9. Autor je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  10. vrag mi nije da mira (vrag mi nije damira!)
    blog
    počev od preseljenja bloga 12.12.2007.
    Today 118
    Yesterday 160
    This Month 2,380
    Total 5,461

    OdgovoriIzbriši
  11. zamislite samo, Kanada je nacija toliko sjebana zbog hladnoće da njeni glazbenici iz prkosa kreiraju nevjerojatno tople melodije koje ulaze u tijelo slušatelja kroz svaku poru i griju ga jače od bilo kojeg čaja sa Bliskog Istoka, dok je kod Hrvata obrnuta situacija; imaju toplu klimu, a kreiraju hladnu, bezbojnu glazbu koja odbija svakog tko se iole umjetničkom dušom osjeća. nekako me u svemu tome tješi spoznaja da sam u prošlom životu bio Šveđanin.

    OdgovoriIzbriši
  12. utješi ovo: nemaš pojma o čemu pričaš! a klape? a klape? :uzdah u ne-moš-to-njemu-objasnit maniri:

    OdgovoriIzbriši
  13. šta to nije ona neka bajka di neki tip prevari sv. petra na vratima od raja jer je tip bija zločest pa je triba ić u pakal a u raj je moga uć ako ima nešto svoje tamo pa je da sv. petru jaketu pa je uša u raj onda na temelju te jakete? možda ne ide tako identično al nešto slično?

    OdgovoriIzbriši
  14. meni giordano i nije nešto sexy. za razliku od kierkegaarda, mljac

    OdgovoriIzbriši
  15. :) kierkegaard ima seksi ime, to mu se mora priznat, ali dal nas je on zadužio ko giordano bruno?
    da, to je ta priča! to je ta kako-zajebat-svetog-petra priča!

    OdgovoriIzbriši
  16. Autor je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  17. to sam i mislila. a kaj si uklonila komentar? ah.

    OdgovoriIzbriši
  18. ma u biti sam se predomislila i uklonila sve. :D moron. možda se sutra opet predomislim (ne valja puno bit sam i bavit se razmišljanjim ao pizdarijama, pardon my french :)*

    OdgovoriIzbriši
  19. je ne peux qu'esperer.. :-) ajd samo polako i bez pritiska. iako si baš mogla onako lepetavo i lipo kako ti znaš raspredat o svemu i svačemu. tajna uspjeha: nemoj se pravit pametna osim ako to znaš jako dobro radit :D svi osjećaju taj pritisak da se po internetu prave pametni (pa i ja, naravno)

    OdgovoriIzbriši
  20. :) (onda bi valjda za mene bilo rješenje audiobLog, hahah :) Eh, znam ja kako ide s tim pametovanjem, kažem ti ja, to je bio 4. jubilarni (prvi je bio svašta nešto, arty farty, 2. je bio posvećen brbanima (imam čak dva posta sačuvana, pa ti mogu poslat, iamo je slike janjetine i keruma i Vlajbahu, nažalost nisam u vlajlendu bila sto godina, pa nema friških informacija za razvitak čitave priče, haha (iako me Kanajet tira da napišem nešto, pa da napravimo promociju u Jokera, 3. je bio polukonceptualan (mrzin rič koncept, samu po sebi (u rangu je KREDENCE, BAGATELE, BAZUKE (ima cili popis ovih šta me nerviraju :P),kao i ono što podrazumijeva, pogotovo u suvremenoj umjetnosti), sa momentalnim soundtrackovima... :)
    evo sam se opet razvezala, sorry na divljanju po mjestu za komentare :S :*

    OdgovoriIzbriši
  21. predmnijevam da sam nepismena. :D

    OdgovoriIzbriši
  22. a sad molim te ovim redom: ctrl+c gornja svoja dva komentara, potom uđi u svoj blogeditor, potom crtl+v, potom klikni na objavi.
    jaoj novi žanr. jednostavno kad god nekom nešo komentiraš samo i ujedno kopiraj na svoj blog u obliku posta. mislim da bi to mogli bit fantastično.

    OdgovoriIzbriši
  23. (mislim da je jasno ko je tu nepismen. mislim da bi to mogli bit fantastično!)

    OdgovoriIzbriši
  24. :D (evo sad se tu smijem, gledam u ovu Veneru Willendorfsku što nam je na tekstu za domaći... i onda vidim ovo šta si napisala :) Al` ako to napravim, trebam nekako uspit zaboravit da to kopi-pejstam na drugo mjesto, da opet ne bih pobjegla u sfere pametovanja :) (već mi je jednom netko prijetio da će moje komentare skupit na jedno mjesto i objavit kao svoje, haha, pa da to netko vidi, zapitao bi se "koliko to njih živi u njenoj glavi...")
    Trebalo bi osnovati neku verziju accademie humanistice, pa da na ladaju vodimo ovakve rasprave :)
    Hvala :*

    OdgovoriIzbriši
  25. lan party na ladanju :D

    OdgovoriIzbriši
  26. na ladanju? vidiš, ja oduvijek želim na ladanje da se prešetavam naokolo s mladim flanneurima i da me veslaju u čamcima na jezerima po švicarskoj. u nedostatku toga ponekad doma držim salon.

    OdgovoriIzbriši
  27. saLon??? :)
    (mi imamo bijesne ideje o accademii humanistici, haha, kao da idemo okolo zamotani u lancune i eto, gladimo replike Dioniza s malim Hermesom po dupetu, dok njegova druga ruka služi kao priručni stalak za (biraj: drogu, čašu, suncobran... :) pretpostavljam da voliš "Moje pjesme, moji snovi"?? :)

    OdgovoriIzbriši
  28. Ovo nije vezano isključivo na ovaj post (iako mi je ovaj jedan od dražih), nego sam slučajno među browsanjem u momentu kad sam bio na njemu to isformulisao u glavi (to = ono, što ću sad pokušati što vjernije napisati) pa ću komentirati ovdje.
    Dakle, čini mi se, da je za svako javno pisanje treba biti pomiren sa vlastitim narcisizmom. Znači, uobičajeni prigovor blogerima ili ljudima koji mnogo javno pišu na takav ili onakav način, ćesto se prigovara da su narcisi ili egzibicijonisti ili oboje (uz sakrivenu podmenu da ljudi obično nisu narcisoidni, da je narcisizam nešto barem napola bolesno).
    Ali zapravo je obrnuto - narcisizam je nekako obično stanje (neću ovaj put o tom jel to dobro ili loše), i blogeri, za razliku od ljudi koji paze na svoju privatnost i ne pišu javno, nisu inhibirani u vezi svog narcisizma, dok privatnici jesu. Blogeri, kao nama najdraža, taj bezobrazno intimni sa stilom tip, zapravo narušavaju jednu od trenutačno dominantnih društvenih zapoveda: narcistički poriv avec zabrana javnog pisanja kao takvog.
    Ali to samo, mind you, ako imaju poruku od javnog značenja, nešto što se može univerzalizovati, ako nisu puka zbirka privatnih anegdota.

    OdgovoriIzbriši