utorak, 19. veljače 2008.

kao mali predah, gostovanje urbanističko-glazbeno-kuharske umjetnice moje sestre Rusulić, koja si je nadjenula umjetničko ime Isus Krist, koju predstavljam njenim starim tekstom u kojem se svakodnevno studentovo-ičino lamentiranje isprepliće s retorikom ljubavnog romana iz glorije, iako je potonja ovdje tek naznačena, a priliku da čitate njen nedovršen ljubavni roman napisan tim stilom još u osnovnoj školi zajedno s višnjom iz prethodnog posta imat ćete kad isti pronađem i utipkam.


u nadbuhlim valovima plača marion se pokušavala obuzdati jer je matthewu bilo neugodno voziti s s njom u tramvaju tako uneređenoj. 'moraš se smiriti', govorio joj je, onim razboritim i suzržanim glasom kojeg imaju samo ljudi koji te jako vole, na čelu s mamom i bivšim momkom. ali marion nije bilo svejedno; ona se toliko emocionalno vezala uz svoje obrazovanje, mada je znala da je to pogrešan pristup jer profesorima na faksu ona nije važna ni koliko soli stane na prst, a ona radi njih gubi glavu i boji ih se bez razloga mada zna da su beskorisne besciljne pijandure bez spoznaje ili barem želje za spoznajom i da ne vide dalje od onih poveza za oči kojima su ih opasali kad su ih poput konja upregli u ova beskorisna zanimanja poput obrazovanja mladih ljudi kojima nije stalo do znanja, bez imalo želje i imalo elana za svoj, koliko god bio nezadovoljavajuć i neispunjujuć, posao. marion je dakle, bespomoćno ridala punih 45 minuta, i ono što je matthewa najviše intrigiralo jest bilo to da se njoj ipak nakon svih decilitara suza koje je ostavila na nizbrdicama urbaniziranih padina medvednice, neopisivo piškilo. 'kako ti se može pišat nakon ovoliko suza?', upitao ju je najiskrenije, a nju je to čak i malo zasmijalo, i sama ta činjenica da se smije dok joj je najgore u životu bacila ju je u još veći očaj i depresiju. ovo stanje nije još nikad zapazila u sebe, čak niti u svoje manično depresivne sestre joanne, koja je u slična stanja zapadala redovno. u situacijama poput ovih ipak se najviše brinula radi svoje majke, koja opet, koliko god se trudila, ne može razumjeti situaciju u kojoj se marion našla, ili bolje rečeno, u kojoj se nalazila 2 puta godišnje: u veljači i lipnju. taj očaj se periodički javljao u gotovo svih studenata arhitekture, osim možda mladog i drskog mladića orsona, jednoga od marioninih najboljih prijatelja s kojim je uvijek planirala hrpu stvari ali ih nikada zapravo nije uspjela ostvariti, upravo zbog tog prokletog fakulteta, jedine stvari koja im je zapravo bila zajednička, osim, dakako, horoskopskog znaka. no, kad se uzmu u obzir statistike (koje pokazuju da je skoro 50% studenata arhitekture djevica u horoskopu), onda ni to više nije bila slučajnost, već nešto uobičajeno koliko i pekare u savskoj ulici. na stranu sad to, situcija u kojoj se marion trenutno nalazi nije baš zavidna, i samo je pitanje spleta okolnosti hoće li ona ili neće sutra past godinu odlukom na sjednici vijeća u kačićevoj 26. jer ipak, koliko god imala ingeniozne ideje i koliko god bila iskrena u svojoj nakani da se obrazuje i potom učini svijet boljim mjestom, ona je ipak u esenciji jedna umorna ljenčina kojoj fali more i rodna gruda i mama i kokoš i koza koja još nije materijalizirana ali već samom svojom idejom zauzima veliko mjesto u marioninom srcu (platon) i još milijun sitnica koje se nekima možda čine mizerno bitnima u odnosu na položaj prostorije za kondicioniranje zraka kod projektiranja tehničkog pogona bazena i sportske dvorane, ali eto, od takvih se sitnica sastojala svu radost ovog svijeta koju je marion ikad osjetila. miris mora pomiješan sa zadahom trule daske za skakanje, zraka sunca na užarenom kapku na rivi u subotu ujutro, u pidžami, s renatom (mislavovom pomoćnicom) ispod ruke, hranjenje golubova u jesen ostacima kuhanog kukuruza s klipa kupljenog na dnu marmontove, drhtaj dok je On vozi doma u svom autu i piva smithse onim glasom kojeg samo On ima, a to je lijepi, oblikovani bas, vožnja biciklom kroz trnje u vlažnu ljetnu noć i razgovaranje s mačkama lutalicama, spašavanje života jednom malom ježu koji uporno pokušava preć cestu. kako li je bijedan život kad od svih silnih nevažnih briga nemaš vremena ni za spašavanje života malim ježevima? marion sad ide odspavat sat vremena jer je od srijede, kad se sve zbroji i oduzme, spavala ukupno valjda nekih 6 sati, šta je dovoljno samo žirafi koja spava 20 minuta dnevno. žirafe bi trebale studirat arhitekturu. (Isus Krist, 31.01.2006.)




filmić gdje gospođica pokazuje kako vlada strukom:


a u obiteljskom je tonu i novi filmić.


no ja sam zahvalna sestri šta se školuje jer mi onda (osim o bitumenu) može davat svakakve uzbudljive i korisne savjete, poput:
(iz epizode: moja sestra je (2006te, mislim) neusporedivo više kul od mene)
rusulica: di u zagrebu ima mračnih i pustih ulica? jerbo nezgodno je kad su mladić i djevojka u gradu i vodili bi ljubav a ne da im se ić do doma? to je meni važno jer ja sam inače pohotna za tijelom svog ljubavnika a uz to i pomalo egzibicionistica pa mi je super kad svima poručujem da me boli vlažna pipica za njihove sitnoburžoaske živote jerbo se ja ševim tu di je jutros njihova curica pokazivala susjedi iz ulice nove korake s baleta. (u autu, ipak.) nije da baš oću da me vide, dovoljno je za ovu vrstu komunikacije da ja poručujem. recipijent je dovoljan i poželjan kao predpostavljen. zato mi i treba mračna ulica.

Ja bi rekla da je bilokoji perivoj engleskog tipa pogodan za takve aktivnosti, naprimjer imaš u Maksimiru par hektara lipe šumice a još imaš i klupice a ponekad i labudove i patkice, koji bi ti mogli odgovarat s obzirom da si egzibicionist. Ako se ne želiš udaljavat od gradske jezgre, Tuškanac i Zelengaj su dobar izbor. Rokov perivoj vrvi kvalitetnom arhitekturom iz doba zagrebačke moderne, tako da ako seks bude dosadan možeš promatrat vrhunska ostvarenja Viktora Kovačića, Bele Auera, Stjepana Hribara i ostalih. (I.K.)

sestra: mama, šta si tako mrka?
rusulica: razmišljaš kako nisi zadovoljna kako su ti ispala dica?
sestra: jesi ti tila dečka ili curicu?
rusulica: tila je da bude zdravo. iako, nije...
sestra: ali podsvjesno, šta si tila?
rusulica: curicu i dečkića, da se tata brine za njega. iako. loše bi proša..
mama: kako vas dvi možete lipo sa mnom pričat između sebe.

Broj komentara: 7:

  1. Zanimljiva obiteljska dinamika, i jako dobro napravljen filmić. Dovoljno dobar za prijavu na festival.


    Tyler

    OdgovoriIzbriši
  2. Bas sam i ja htjela reci kako je vama u familiji zanimljivo i kroz filmice se dobije dojam da vam stalno vlada neka zeza :) Mozda zvucim kao idiot, ali meni je, kao jedinici koja je najcesce sama, to malo nepojmljivo pa bas uzivam u ovakvim, iako tudjim, prizorima. I pohvala sestrici da se ocito jako dobro kuzi u svoju struku ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. da, definitivno te potukla onom izjavom o kul mjestima za sex, hahaha. uuuuuuu, ludilo brale.

    OdgovoriIzbriši
  4. jel normalno da mi se malo vrti u glavi nakon gledanja ovih njihajućih filmića? :D

    OdgovoriIzbriši
  5. tylere, hvala ali nee, ma to ti je ovako za prijateljsku upotrebu :)

    kinky, jes, mala (ubićeme kad pročita kako je zovem) zna svoju struku; da bar ja tako vladam svojom, ah. i ne zvučiš glupo, a po onome šta sam o tebi saznala kroz postove, mislim da bi tvoji filmići nalikovali na japanske i korejske (koja potpuno neosnovana generalizacija slijedi) : sporo i s puno pejzaža. lol (na moju prelošu izjavu, ne na tvoje filmće, takvo šta bi volila pogledat!)(palo mi je sad na pamet: u tvojim filmćima bi bilo i puno erotike!)

    stroke, luja! (<-ludilo; +ale= aleluja (àle'luuja) - iskaz o ludilu (situacijskom) koji je ujedno i smiješan zbog crkvene konotacije)

    anspik, jest. od moje setre ti se vrti glava i kad nije na konjiću..

    OdgovoriIzbriši
  6. A jesam se nasmijala na sve spotiće i sestrin bitumen. Neka je, neka studira, možda do kraja usvoji i nešto drugo osim bitumena :))))
    A za fukodrome je lako, ima krasnih lokacija poZagrebu i šire. Jedan od lako dostupnih gradskih je pred vrtnim centrom na Mihaljevcu, na pruzi si a nisi. Vrlo privlačno odredište za egzibicioniste u koju kategoriju također spadam. Zatim kod Ruđera ima krasnih zakutaka, posebno noću i ako te ne smetaju šetačipasa :)))))

    OdgovoriIzbriši
  7. bogte mazo koji ritmovi, vi ste totalna ludnica od familije:-)

    OdgovoriIzbriši