kad u filmu čija se radnja odvija u sedamdesetima kao soundtrack svira pjesma iz devedesetih, a ne radi se o namjernoj parodiji, modernoj bajci ili eksperimentalnom filmu, je li to krivo?

kad u predstavi (ili spotu) dvoje ljudi vjenča pravi matičar, može li to bit zakonski važeće ako se ustvari sve odvija u fikciji, i k tome je možda jedan sudionik vjenčan prevarom te je time sudjelovao u potpuno drukčijoj fikciji od drugoga?

ako spisateljica proglasi jednog od svojih likova homoseksualcem, ali ne u knjizi nego na press konferenciji održanoj nakon izlaska knjige na tržište, čini li to tog lika stvarno homoseksualcem ili njena riječ ne vrijedi van uloge pripovjedačice i jednom kad je knjiga postala javna svojina?

---

iz rubrike ljepota:

ja: mama, ti si tako lijepa žena.
mama: nisam uopće.
ja: jesi, ja ti to vidim po tebi.

---

kad sam na ulici, pritišćem kutijicu za paljenje svjetla (zelenog) tako da se uklopi u ritam onoga šta slušam na mp3ju. zato naravno moram pritisnit više puta, jer_

može li se ritam sastojat od samo jednog udarca?
_nisam sigurna da se ritam može sastojat od samo jednog udarca. pa se igram da miksam muziku, pa se upali zeleno, pa odem.

---

kad umrem, KO će me oplakivat koliko bi ja samu sebe oplakivala? majku ne računam, moram je izuzet da bi jednadžba bila čista, a to opravdavam time šta je, vrlo tijesno, priznajem, svrstavam u kategoriju svih ostalih koji me vole a koji će ustvari oplakivat svoj gubitak i bit jednostavno sentimentalni ili čak prestrašeni, a osim toga, istoj toj svojoj majci za ljubav, moram računat da ću umrit poslije nje.
zato ja već sad oplakujem sebe, naravno, ne stalno, nego kad sam osobito nadahnuta i nemam šta radit (a završit koji faks, rećete sad vi, i imat ćete pravo). tako bar znam da će se to valjano obavit.

---

stipe me stalno opominje da previše živim u futuru drugom
stipin komentar iz budućnosti: mislim da je originalni komentar glasio da si ti osoba koja je od kondicionala futura drugog stvorila egzistencijalni imperativ.
i strahujem od stvari koje bi se mogle dogodit i od njihovih posljedica koje onda uzimam za stvarno, kao da su neizbježne, i gotovo opipljivo prisutne pa lamentiram nad njima. ali ja mislim da nam malo iskrenog žaljenja i suosjećanja, pa makar nad samom sobom i makar nad stvarima koje se nisu dogodile ne mogu donijeti puno zla. možda malo. možda možemo postat malo narcisoidniji il neki kurac. ali nevažna li je to kap u moru izdaja, bratoubojstava, silovanja, mobbinga, trgovanja djecom, masovnih pokolja itd. od čega bi se sve moglo dogodit i meni! zato odoh sad malo lamentirat nad svojom možebitno tužnom sudbinom.
toliko o tom futuru drugom. koji je ustvari kondicional.

---

novogodišnja želja: da jednom siđem niz stepenice, a svi zašute i u prostoriji zavlada muk i da se tom priigodom uspijem ne držat pogrbljeno i da prije svega nađem kuću s impresivnim stepenicama i u njoj priredim veliko primanje.

hvala: mami i tati šta me nisu pobacili i svima koji su me trpili, financirali, hranili, zabavljali, tješili, usrećavali i pomogli mi na teškom putu do zlatnog kipić..khk, dvadesetsedme godine života.

a na čestitkama još jedamput hvala ilitiga popis za dizanje raspoloženja: gogi, hani, ivani, marku, mislavu, zetu, tigranu, gordani, maitreu, vedranu, tihani, eduardu, teri, nikolini, matiji, ptici, mileni i njenom fetusu :), stipi, danielu koji voda francuze po velebitu, mikiju, goranu zlimenku, marini zvončici, barbari, maši, vandi, stani, mimi i nataši, danijelu bivšem cimeru, zlatku, vjekici, savi, panti, nikoli i igoru i kolegi nicolasu (iznuđene čestitke), dujmiću, česterki, bilandi, otu, nanuši, luciji, ognjenki, marini k., josipi, vladimiru, jasmini avdagić, bivšoj cimi maji, aci, vjeranu, sluganu, jeleni, igoru, ljuzi, arsenu lupigi (ne znam ko je on al mi je čestitao :D ), luki i njegovoj jetrvi (hm), kolegici jeleni, tyleru, dekiju i ivanu živiću, ani ml, indyju, tomi imaginranom bubnjaru, tonću dumaniću, rei, rfi, tudyju, marijani mastilović, voji, mini, strokeu, marti klepo, kruni i marijani rimanić.

primjer promišljene podjele:
ljude koji nam čestitaju rođendan dijelimo na onu koja nas je rodila i u tome svemu ima velikog osobnog udjela i kojoj još više nego nama treba čestitat, one koji nas svakodnevno imaju i znaju kad nam je rođendan bez trunke razmišljanja i naš rođendan im je zaista blagdan, one koji nam čestitaju jer moraju, one koji nam čestitaju jer ih zaskočimo podatkom da nam je rođendan, one koji nam čestitaju jer nas vole, One Koji Se Sjete iako se nismo čuli bar...pa, od prošlog rođendana ali nas jako usreće šta su se sjetili (i oni nas u pravilu vole), one koji nam čestitaju jer smo im slatki ili simpatični, one koji nam čestitaju jer im je to dio marketinške strategije (mobilni operater), oni koji nam čestitaju jer se zateknu u nekoj (mogućno onlajn) situaciji zajedno s nama a negdje je eksplicitno naglašeno da nam je rođendan, te na one koji su baba seja i dida blago pa nam zaborave čestitat pa ih mi nzovemo i kažemo, šta je ovo, zaboravili ste mi čestitat, pa je njima ful neugodno a nama je onda žao šta se osjećaju krivima i najrađe bi da ih nismo nazvali ali smo ih ustvari nazvali jer smo ih želili čut i ustvari smo i sami previdili da su nas oni previdili.

neke se kategorije preklapaju, a onda se računa ona viša :), ali svaka čestitka nas podsjeća da možemo izać iz rođendanske depresije jer puno ljudi iz ovog ili onog više manje pozitivnog razloga misli na nas. okej, očito je da pišem o sebi pa bi polako mogla napustit množinsku zamjenicu.

hvala hani na sušiju i mejlu iz tuđine, goranu na kruhu, anji šta uvik ima super darove, tudyju na najljepšoj čestitci, sestri na torti i prskalici na krivi dan, zetu na tome što jest :), stipi na brzinskom šopingu u beču (šifra štefansplatz), babi seji i cimerici šta su mi skinule par godina, tihani na super ideji koju je neko imao prije nje, vedranu na knjizi i brizi, marku na darovanoj ženstvenosti i također brizi, zlatku na predivnom postu, savi na simfoniji iz plavog, fetusu kao najmlađem članu kolektiva te svima koji se neće naljutit šta im nisam zahvalila. hvala i na romantičnoj ljubavnoj pustolovini.

primjer ludičke podjele:
rođendanski darovi se dijele na iznenađenja, na dugo promišljane, na one koji drivatelju jednog dana sinu kao savršeni, na nepotrebne, na one koji nisu materijalni, na one koje sam dala sama sebi, na nezamotane, na one koji dođu s čestitkom, na kupljene u zadnji čas, na savršeno pogođene, na naručene, na one poslane na facebooku, na jestive, na sumanute (dobit od iste osobe dva mp3 playera u dva dana), na one kojima se ne obradujemo jer su nam darovani u krivi čas, na one koji uključuju puno organizacije, na obilate, na domišljate, na privremene koji služe dok ne kupimo pravi, na duple, na one za koje je teško odglumit da nam se sviđaju, na skupe, na one koji se sastoje od nazdravljanja kajsijevačom u srpskom gradu 300km udaljenom od slavljenice, na knjige, na one darovane od osoba od kojih se nismo nadali daru, na proslijeđene, na najdraže, na one koji dođu par dana prije i ekvivalentno na one koji dođu par dana prije sljedećeg rođendana, i na drvene kovčege.

iz rubrike globalno sijelo ili život piše drame, kako vam je draže:
sestra mi je donila golemi zamot a u njemu drveni kovčeg od po metra, a u njemu još jedan drveni kovčeg od malo manje od po metra, prema kojem se stipin kovčeg od kvarat metra, iako je znatno veći od mislavovog kovčega koji sam dobila lani (), sestri čini minoran (pa je to prokomentirala sa pih, stipe je amater).

ujutro sam bila u fini platit račune i redina ko nikad, svaki put sve veća, a jutro, a penzioneri. pa se na licu mjesta, oko zgražanja nad dužinom reda, oformila privremena socijalna grupa čiji su članovi bili dvije penzioneke i ja, s pridruženom članicom mladom djevojkom koja se stidljivo smješkala prema nama. moram priznat da sam se fino uklopila (još samo da nađem posao pa ću se možda počet kretat prema penziji i moć ravnopravnije sudjelovat u razgovorima sa svojim novim prijateljicama).
penzijonerka: svi smo čekali da prođe petnaesti.
(nekim računima je to rok za plaćanje!!, op. a.)
ja: oće li oni nama zaračunat neke kamate?
penzijonerka: ovisi.. ovo što plaćamo paušalno... (pogled u daljinu)
ja: da, da. (pogled u daljinu) šta mislite, koliko će to bit, par kuna?
penzijonerka: (znalački) nee, u lipama, dvije-tri lipe oni zaračunaju kamata.
ja: panije to strašno... (u sebi) uf, jesam li zasrala? one su penzionerke, njima to jest strašno, hm.

---

ja: mislave, meni nešto fali.
mislav: šta?
ja: duša, mislim.

---

već danima viđam policiju kako potiho patrolira i vreba po knežiji iako ona navodno vreba i patrolira već mjesecima pa kao zato ti nije za zabrinut se al ja se isto userem svaki put kad navečer idem doma. neku večer sam išla od sestre do sebe, dvije ulice udaljenosti, ali s otegotnim okolnostima šta sam vidljivo bila žena te time poželjniji i lakši plijen, šta sam na jednoj ruci balansirala pladanj s tortom koju mi je sestra ispekla šta mi je ograničavalo mobilnost i šta je ta torta bila prekrivena aluminijskom folijom koja je šušteći na laganom vjetriću odavala moju lokaciju čak i kad sam čučnila kraj nekog parkiranog auta da se skrijem od nekog auta koje me vrebalo. zamalo sam postala žrtva!

onda sam sutradan otišla do mislava gledat uvod u anatomiju, pa mi se on, kad sam mu iznijela svoje bojazni i svoja uvjerenja, smijao i rugao i nadalje je stvar tekla otprilike ovako:
ja: nemoj mi se rugat! kao mom najboljem prijatelju tvoja je dužnost da se brineš za moju sigurnost! jel tebi stalo do mog života uopće?
mislav: je.
ja: onda ponovi: meni je stalo do rusuličinog života i sigurnosti.
mislav: meni je stalo do rusuličinog života i sigurnosti.
ja: i kao njen najbolji prijatelj pobrinut ću se da rusulica sretno stigne doma i izbjegne opasnosti mafije kao i sve druge opasnosti za koje je u mojoj moći da ih spriječim.
mislav: pobrinuću se.
ja: sve, sve ponovi! i kao njen najbolji prijatelj...
mislav: haha, i kao njen najbolji prijatelj
ja: svaki ću se put pobrinit da ona živa stigne doma...
mislav: hahaha, (zagrcuje se) svaki ću se put pobrinit da ona živa stigne doma, hahaha
ja: i izbjegne sve opasnosti uključujući mafiju...
mislav: ahahaha (guši se) i izbhjegne haha i izbjegne sve opasnost, haha, opasnosti
ja: uključujući mafiju!
mislav: uključujući mafiju haha
ja: dokle god je to u mojoj moći!
mislav: okle haha ghohod je tohoho u mohojoj mohohoći hahaha (štuca i guši se).

mislav stvarno ne zna pravilno disat.

dakle, kad sam od njega iskamčila prisegu mislavu je preostalo jedino da me otprati doma. putem smo sreli prijatelja jovicu porijeklom sa srednjaka kojem nisam propustila iznijet svoje bojazni znajući da će on bit upućen u stanje na knežiji. pa je prijatelj rekao da neće momci s knežije haračit po svom kvartu jerbo da šta će onda katica s trećeg reć njihovim roditeljima u haustoru kad se sretnu, da je onaj njihov mali izrasta u kriminalca i radi nerede po kvartu. zato se oni idu obračunavat u drugi kvart. meni to odgovara, pa se metodom jake autosugestije nastojim složit s jovicom.

a one koji mi kažu da nek se ne brinem jer da sam kad ima toliko policije sigurna, nek još jedamput promisle uzimajući ovaj put u obzir i podatak da di ima dima ima i vatre!

---

slijedom svoje lijenosti a uslijed želje da vam ipak podastrem nešto veći post išla sam kopat po svom dragom nčans (ne čitaj ako nisi sana) folderu, ne bi li iskopala neki svoj zametnuti ali ipak kvalitetni raniji rad. takvog tamo, naravno, nema, i ja to dobro znam, jer po tom folderu rujem maltene svaki put kad idem objavit post, ali sam ovaj put za vas odabrala kritičku recenziju jedne predstave u hnk, datiranu na studeni 2005. nažalost, iz recenzije se ne vidi o kojoj je predstavi riječ, što svakako odaje nestručnog novinara ali vam podastirem tekst kao vrijedan umjetnički artefakt:

ov tipkovnica je fenomenala

tipka MI Sethere's a chemichal reaction

predstava je bila sranje kao što se moglo i očekivati

mnogobrojna ustrajna i neodljivo bogata publika sigurno će se dugo sjećati lažnih poanti dok budu gojili svoju političku karijeru ili svinje

čovjek se malo izgubi nakon pola sata ovakvog umjetičkog užitka ali fabula je toliko priprosto izraĐENA DA gubitak svijesti predstavlja stanovita dramaturška poboljšanja.

Također bi trebali napomenuti pogrešno vrijeme predstave ; ovakav stupanj debiliteta svakako zahtjeva da gledatelj ili gledateljica bude praZNA Želudca.

zima mi je u duši kad vidim da hrvatski teatar iz godine u godinu sve više nalikuje jetri Vladimira Šeksa koji je također bio prisutan na premijeri, vjerovatno po Sanaderovom nalogu. Siguran sam da je nakon ove predstave Hrvatska ispunila sve uvjete za ulazak u EU, iako Gotovina još nije među nama, a bila bi mu dovoljna kazna da je bio na predstavi sinoć.Smrt buržoaziji, molim vas.

mislav

---

ipak sam pronašla jednu svoju pjesmu a kako je tematika blagdanska, podijelit ću je s vama!

pred božić (2004.)

kad li ću konačno spoznati isusa
kad li ću spoznati da mir je u meni
kad li ću zaploviti plavetnilom beskraja moje duše
kad kad kad
(kada zora sine? kada strah me mine?
kad božansko svjetlo sine sa visine?)
/u meni mrzli vjetar puše/
(kada dovoljno ti molitvi uputim?
kada dovoljno ti svijeća zapalim?)
/i svjetovi se stalno ruše/
(kada nahranim dovoljno afrike? kad mužu skuham punjene paprike?)
voljela sam svece jako
a oni samo moje ružne riječi čuše.
i on ne želi k meni doći
a ja, ja sam samo grešnica
i moj grijeh me koči
i on je raspet i za te i za me,
(o kad li će ta pepelnica),
a ipak nas ostavlja
same.
(napravila sam sve šta je u mojoj moći, na meni je sad samo da čekam da me dođe ekipa gadit šta se sprdam s penzionerima i isusom)
---

wishlist za rođendan, posljednja nadopuna:
-thai masaža
-karaoke softver za komp
-super ultra nevjerojatno tople zimske rukavice za bajk
-tečaj i partnera/icu za južnoamerički ples
-ako umrem u ovoj godini da to bude dok lagano tonem u san dok tiho svira band of horses

fak.

- 20:47 -

· kupi paket slamki pa se vataj (cetiri piruete 04.04.2007. 22:01)

· I ja kazem. (Mrtva mrkva 06.04.2007. 00:37)

· mene je sunčanica skoro uvatila danas... B-) (pržih se pred Luxorom...) (vjekica 06.04.2007. 19:04)

· kupi paket vati, pa se slamkaj! (stroke 07.04.2007. 17:35)

· kupi paket doljneg veša pa se vataj.
ustvari, piši. (rutvica 08.04.2007. 00:28)

· baš da. ;-) (DerzaFanistori 09.04.2007. 11:40)

ovako dakle: spremamo se anja i ja na put u italiju. i spomenem ja njoj u mejlu kako bi mogle vidit jel ima tamo neki koncert u to doba, misleći na, necimo (sanjam) belle & sebastian, ili nešto tog tipa, kužite već, kad ona meni odgovara: Ne znam za koncerte... mozda neki, dobra mi je ona pjesma Laura non c'e ----- imam i još jednu stvar koju bi napravila da mogu vratit vrijeme: vratila bi se na koncert the nationala i osim šta bi još jedamput uživala, ovaj put bi prije bisa umjesto pljeskanja zapjevala friend of mine. mislim da bi ljudi naokolo to prihvatili i da bi uskoro cijela dvorana pjevala you gotta get back to me. to sam želila napravit na koncertu al nisam imala muda. nemam ih ni sad i ne bi ih imala ni da vratimo vrijeme, ali nakon šta ga vratimo par puta, možda da. muda se stječu, bar ovdje kod nas, opetovanim stavljanjem u dotičnu situaciju. tako sam se recimo ja izvježbala u izjavljivanju ljubavi, prije bi mi bilo muka i vrtilo bi mi se u glavi i šumilo mi u ušima i zamalo bi se onesvijestila a sad mi pritom samo srce malo poskoči. ---- nekidan sam natjerala kolegicu s faksa koja se udala, a nije trudna nit joj je trebalo za kredit il vizu, da mi ispriča priču o tome, i priča ona kako su se upoznali, kako je to dalje teklo, i kad je došla do dijela sa samom udajom nije mi znala objasnit zašto. pa je rekla da ona to ne može objasnit nama, racionalnim ljudima (bila je još jedna kolegica uz nas). meni, racionalnoj ženi? eto vidite kako sam ja, koja se inače smatram iracionalno emocionalnom (dobro, u zadnje vrijeme to ide malo nabolje), jednim potezom žene čija je ljubavna priča ko iz romantičnog filma, svrstana među racionalne ljude. molim hitno neku romantičnu ljubavni pustolovinu! wishlist za rođendan (nadopuna broj 86): -romantična ljubavna pustolovina -stavak jedan članka 55 ugovora o radu isprintan na majicu -veliki poster newyorka -ikein radni stol (malo sam uznapredovala u željama od coffee tablea) -tečaj jahanja napomena: svako ko mi želi napisat čestitku nek je napiše u formi plod(ov)a mora jerbo sam si okačila didinu ribarsku mrežu na zid (znam, koji kič) pa oću u nju upetljat potvrde o vašoj ljubavi spram mene u pisanom obliku, a to će na taj način bit najprimjerenije i najmanje napadno (ako može uopće bt manje napadno). nego, htjela sam još dodat nešto o toj udaji . majke većine mojih prijateljica (starih, ne ovih s faksa, ove su sve iz nekih alternativnih/ umjetničkih/ političkih obitelji) smatraju udaju svojih kćeri za ultimativan i obavezan cilj koji bi im (majkama) donio olakšanje mjerljivo s malo čim. nedavno mi je na vjenčanju drage prijateljice mother of the bride, koja je drugu kćer bila udala prije par godina, rekla: tek sam sad mirna. moja je nešto skromnija; mislim da će njoj za mir dostajat da završim faks, zaposlim se, kupim si auto i stan i nju pošajem na krstarenje mediteranom. moju je majku laše zadovoljit: da bi ona mirno spavala ne trebam se lomit oko nalaženja ženika ---- mislav je naumio sjest na cimeričin neraspremljen krevet. cimerica frida: šta se ti vrpoljiš, želiš sjest tu? pa sjedni! mislav: smijem? mislim, nisu mi hlače prljave.. frida: pa da, zašto ne? mislav (sjedajući zadovoljno al ipak s vidnom nelagodom, i bacajući pogled prema meni): neki ljudi ne vole kad im sjedneš na posteljinu. ---- navečer kad legnem nadolaze mi najuzbudljivije i najgenijalnije misli u danu. obično sam lijena ustajat i zapisivat ih pa se uvjerim da ću ih zapamtit, i ujutro naravno nemam nikakve ideje ni o čemu se radilo ni kako je genijalna misao glasila. pa se u zadnje vrijeme prisiljavam zapisat te genijalnosti u mobtel. no kako sam i dalje lijena, napišem samo neku natuknicu i uvjerim se da ću iz nje znat sve rekonstruirat i onda to stavit na blog da mi se svi divite. e, pa sam sad u mobitelu našla sljedeće natuknice: -sms sa neba -child in time štuc za ovo drugo znam da znači da me dotična pjesma nagne na štucanje (zašto je taj zaključak tolko genijalan i vrijedan zapisivanja sad neću pokušat dokučit), a u prvom je slutim sadržano žaljenje za tim šta postojeći operateri ne podržavaju uslugu slanja smsa s neba odakle bi nam se tim putem inter(intra?)svjetovno mogli javljat naši voljeni. mislim da se više ne moram zamarat zapisivanjem svojih genijalnih misli u mobitel. - 13:52 - Cijeli dan danas pjevam "Štuc u ruke i crtaa.." (Žavijer 09.12.2007. 19:33) Um, ne ide ti to tako, ljudi od romantičnih ljubavnih pustolovina i postaju racionalniji. (oto 09.12.2007. 20:01) m, meni se frend sa akademije udaje, ima 22 godine, cura 20. jao. (cetiri piruete 09.12.2007. 20:05) Godišnji odmor, odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je ste­čen, zbog bolesti ili rodiljnog dopusta, radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine, pod uvjetom da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad. Misliš na taj? (sova 10.12.2007. 16:34) muda se fakat stječu. samo vježbaj :) (rutvica 10.12.2007. 20:48) ne, sovo, citirala/o si članak 47, pogledaj malo bolje! rutvico, oću! :) oto, i ti si u pravu žavijer ne znam ja tu pirueto jao! (Rusulica 10.12.2007. 21:01) if you believed they put a man on the moon / nasmijao sam se kod dijela gdje spominješ bilježenje večernjih misli. kod mene je ista situacija, ali ih ne bilježim u mobitel. ne bilježim ih nigdje u biti. one dođu i odu, a ja vrebam da ih uhvatim, pa da ih onako zarobljene čuvam na blogu, ali ne znam kako...ja to ne mogu ;) (stroke 10.12.2007. 22:45) Ovo s mrežom na zidu ne zvuči nimalo loše :o) A ni s SMS-ovima s neba, u ovom trenutku bi mi itekako dobro došli. Nego, zadnja sličica, to si ti? A gdje? Ova slika iznad je pregenijalna :o) (kinkykolumnistica 11.12.2007. 16:08) stroke, možeš! :) samo se moraš prisilit zapisat iako ti se ne da. ili si stavit diktafon uz uzglavlje! :) kinky, da, to sam ja u beču. nadam se da su se tebi one misterije prestale događat :(. mreža na zidu uopće ne izgleda loše ali, ko još vješa mrežu na zid osim primorskih restorana koji naginju kiču? :D (Rusulica 11.12.2007. 17:22) Znači ovaj: Za vrijeme trudnoce, poroda i njege djeteta, zena ima pravo na porodni dopust od jedne godine neprekidno, a za blizance, trece i svako slijedece dijete zena ima pravo na porodni dopust od 18 mjeseci neprekidno. Na osnovu nalaza ovlastenog lijecnika zena moze da otpocne porodni dopust 45 dana prije poroda, a obvezno 28 dana prije poroda. Ako zena bez svoje krivice, na osnovu nalaza ovlastenog lijecnika, ne koristi porodni dopust 28 dana prije poroda, ima pravo da te dane iskoristi poslije poroda. Iznimno, zena, na temelju svog pisanog zahtjeva, moze koristiti kraci porodni dopust, ali ne kraci od 42 dana poslije poroda. (sovica 11.12.2007. 20:14) ama ne! prouči malo bolje taj zakon! znanje ti je manjkavo!!! (Rusulica 11.12.2007. 22:36) a božić/nova godina wish lista? (anspik 12.12.2007. 00:52) Žena ne smije obavljati osobito teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod vodom te druge poslove koji, s obzirom na njezine psihofizičke osobine, osobito ugrožavaju ženin život ili zdravlje (brljo 12.12.2007. 16:48)